Bogoslužje (mise, časoslov i drugo) u došašću je prožeto starozavjetnom čežnjom za dolaskom Gospodnjim, poticajima da pripremimo srce za mlado Sunce s visine. U mnogim se crkvama održavaju zornice. Pri kraju došašća molimo, pjevamo tzv. O – antifone, pune utjehe i nade. To je prvo sveto vrijeme. Meni je to najljepše vrijeme crkvene godine. U njemu ima blagdanskog ugođaja. To je vjerojatno razlog da su neki pravopisi propisivali da Došašće ili Advent, Advenat treba pisati velikim početnim slovom kao da je to blagdan.
Ali to nije jedan dan ni blagdan. To su četiri tjedna. To na neki način odgovara godišnjim dobima u građanskoj godini: proljeće, ljeto, jesen, zima. Zato sam preporučio da se po toj analogiji vremena crkvene godine pišu malim početnim slovom. Noviji su pravopisi prihvatili tu preporuku. Uglavnom nema više pravopisnoga kolebanja kako to pisati. – Malim početnim slovom!
Ipak valja napomenuti da su manifestacije poput Advent u Zagrebu postale moderne. Mnogi gradovi imaju tako nešto. Kao svojevrsna manifestacija piše se velikim početnim slovom. Ona ima i turističku svrhu. Nitko ne pokušava u tom izrazu Advent zamijeniti ni tuđicom Advenat, ni našom prevedenicom Došašće ni Dolazak. To je tako ustaljeno.
Marketing se ne drži strogo crkvene godine, pa Advent u Zagrebu, Zadru ili drugdje može početi puno prije nego došašće i zahvatiti velik dio božićnoga vremena. Nekima je to već Božić, pa puštaju božićne pjesme. Treba sve u svoje vrijeme.
