Prije nego sam postao biskup susretao sam vjernike koji bi mi dolazili i posvjedočili kako su kroz Međugorje i u Međugorju nanovo spoznali vjeru i nanovo počeli vjerovati.
Uz početak nove 2024. godine u Međugorju je boravio umirovljeni biskup austrijskog Sankt Pöltena Klaus Küng. Sudjelovao je u molitveno-liturgijskom programu u crkvi sv. Jakova, a tijekom boravka s austrijskim je hodočasnicima posjetio i poznata međugorska molitvena mjesta predvodeći molitvu krunice. Njegovi dojmovi o Međugorju su vrlo pozitivni, a kako navodi Međugorje predstavlja putokaz prema novoj evangelizaciji koju ističe papa Franjo.
Oče biskupe, znam kako ste krajem 2022. godine boravili u Međugorju. Sudjelovali ste u molitvenom dočeku nove 2023. godine. Kažete nam, jeste li prije toga dolaska možda bili u Međugorju? Odnosno kakav je bio taj prvi susret s Međugorjem?
Prošle godine (2022.) sam prvi put došao u Međugorje, iako sam od početka pratio događanja u Međugorju. Prije nego sam postao biskup susretao sam vjernike koji bi mi dolazili i posvjedočili kako su kroz Međugorje i u Međugorju nanovo spoznali vjeru i nanovo počeli vjerovati. Duboko me je dirnulo da se kod mnogo ljudi dogodila obnova vjere, duboko obnavljanje. Osobno svih ovih godina nisam dolazio u Međugorje, jer jednostavno to nije bilo predviđeno.
Kažite nam kakvo je iskustvo čitati o Međugorju, susresti ljude koji su bili u Međugorju, čuti njihova iskustva, a kakvo je pak iskustvo Međugorja kojeg ste vidjeli i doživjeli uživo?
Kao prvo, već me je dirnula skupina s kojom sam putovao autobusom u Međugorje. Oni su kao pripremu, pojedinačno pričali o tome zašto dolaze u Međugorje. Veći dio njih je pričao o osobnim iskustvima, zašto su se obratili, međutim, veliki dio njih je imao i neke svoje ‘’rane’’, bilo da su to ‘’rane’’ iz obitelji ili nešto slično što su doživjeli. Već sam na tom putovanju doživio, a posebice ovdje, koliko se ovdje puno više moli nego na drugim mjestima. I to s jednom posebnom radošću i dubinom, a posebice kako se radosno ovdje slavi euharistija. Prošle godine sam imao, reći ću to ovako, jednu malu ‘’poteškoću’’, baš kao i jučer. Naime, ušao sam u ispovjedaonicu i nikako me više nisu pustili da izađem iz nje. Osvjedočio sam se za to vrijeme o mnogo različitih situacija – osobne krize, poteškoće, snažna iskustva i to me duboko dirnulo. Nešto što sam već doživio u skupini prošle godine, sada se trenutačno događa i u ovoj skupini. To je to iskustvo koje ih je učinilo sretnijima, postali su sretniji ljudi. Primjer je i kada smo zajedno išli na Brdo ukazanja. Na postajama sam imao kratke nagovore. Doživio sam njihovu otvorenost, njihovu spremnost da sve to prihvate. Nadovezujući se na to i oni osobno imaju svoja pitanja, svoje poteškoće, svoje probleme o kojima žele razgovarati. Ono što me je još prošle godine duboko dirnulo, a i ove godine pretpostavljam da će tako biti, jest da ovdje dolazi puno mladih koji u Međugorju dožive duboka iskustva i dobiju poticaj da promjene nešto u životu. Moje je iskustvo da je puno njih doživjelo jednu duboku životnu promjenu.
Vjerujem kako je važno, ne samo ovdje u Međugorju, već i za cijelu Europu, za cijeli svijet, da se vjernicima približe osnove vjere i da se za njih živi. Prva točka jest molitva. Ovdje se puno moli, bilo da je to krunica, bilo da je klanjanje ili različite vrste molitava. Bez molitve nema duhovnog život.
Govorite o promjeni, toj radosti koju vidite na ljudima koji su ili bili ovdje, ili sada jesu. Što je to što ‚‘rađa‘‘ tu radost ovdje u Međugorju? Je li to ispovijed, euharistija, klanjanje… Što je to?
Vjerujem kako je važno, ne samo ovdje u Međugorju, već i za cijelu Europu, za cijeli svijet, da se vjernicima približe osnove vjere i da se za njih živi. Prva točka jest molitva. Ovdje se puno moli, bilo da je to krunica, bilo da je klanjanje ili različite vrste molitava. Bez molitve nema duhovnog život. Danas ima puno stresa zbog užurbanog načina života, zbog medija koji nas neprestano nečim ‘’bombardiraju’’, mi jednostavno nemamo mogućnost da se suočimo s nekim stvarima. Molitva je temelj da bi ušli u tišinu, da bi izašli iz tog začaranog kruga svijeta, da bi ostvarili povezanost s Gospodinom. Druga točka koju Gospa ovdje posebno naglašava jest euharistija. To je spoznaja – Krist je među nama. Tajna spasenja, time postaje stvarnost. Svatko može doći i biti jedno s Njim. Prihvaćanje Kruha Života, kako Izvora iz kojeg se može uzimati. To je vrlo važno i za pitanja koja mi imamo u Europi. Mi, primjerice, imamo manjak svećeničkih poziva. Teško je ponekad naći i najbliže mjesto gdje se slavi misa. Međutim, kada vjernik doživi duboku spoznaju što je euharistija, onda ljudi sjedaju u automobile i putuju da nađu mjesto gdje mogu sudjelovati na misi. Majka Božja nas uvijek vodi k Isusu, to se posebno vidi u Međugorju. Treća točka je posebno značajna u Međugorju. To je sakrament pomirenja. Uvjeren sam da je sakrament pomirenja važna točka za obnovu Crkve. Povezano s tim je iskustvo – Bog je Otac koji oprašta. Od nas se očekuje da spoznamo što su naši grijesi, da izrečeno što su naši grijesi, a posebno da vidimo, rekao bih gdje nas ‚‘žulja‘‘. Mnogo ljudi nosi rane u srcima, ali to je put da ozdravimo. Posebnost Međugorja je i poziv na post. To je jedno polazište s kojeg sebe moramo natjerati da nešto učinimo. Velika opasnost današnjeg potrošačkog društva jest da ne želimo prihvatiti križ, nego ga odbacujemo od sebe. Nakon Drugog koncila mnogi su maknuli križ s oltara. Danas pak u ovome materijalističkom društvu pokušavamo stvoriti kršćanstvo bez križa. Ali, kroz križ nam dolazi blagoslov, nalazimo put u Život. Zato je post jedno polazište koje nas vodi da kao kršćani živimo pravi život. Svatko mora spoznati da ima različitih područja i situacija kada je jako dobro da nešto žrtvujemo, da postimo. Na primjer u načinu korištenje interneta ili medija i to je područje gdje se nešto može žrtvovati. Međugorje posebno naglašava važnost Marijinu. Majka Marija koja nam pokazuje put, Marija koja nas vodi na tom putu, to je u središtu, jer Ona nam pokazuje Isusa. Pet točaka koje Gospa preporučuje, kako bi trebali živjeti, smatram važnim za obnovu Crkve. Tu imamo još dva polazišta. Prvo je da ovdje doživljavamo iskustvo – više upoznati vjeru i vjeru živjeti. To je blago za današnje ljude. Drugo polazište, koje se u Međugorju može iskusiti, jest da obnovu vjere koju doživimo, oprost koji doživimo, to novo iskustvo vjere postaje polazište da svako od nas postaje jedna vrsta misionara. Katolička Crkva, posebice u današnjem vremenu, ne razvija se i ne raste zbog toga što je neki svećenik dobro propovijedao, nego zbog svjedočanstva, oca, majke, a katkad i djece prema roditeljima. U mnogo naših životnih situacija može se iznova ‘’roditi’ vjera, ako se to svjetlo vjere ponovno zapali. Stoga vjerujem kako je Međugorje golem Izvor snage koji je ovdje iznova zapaljen, koji je nada za novu evangelizaciju koju mi doista trebamo.
Posebnost Međugorja je i poziv na post. To je jedno polazište s kojeg sebe moramo natjerati da nešto učinimo. Velika opasnost današnjeg potrošačkog društva jest da ne želimo prihvatiti križ, nego ga odbacujemo od sebe.
Kako doživljavate međugorska molitvena mjesta, posebice kroz tri važna odredišta; crkva sv. Jakova, Brdo ukazanja, Križevac? Čini li vam se da svako od tih mjesta ima neku svoju duboku duhovnost? Sveta misa je središte svih događanja, ali imamo i molitvu krunice uz Brdo ukazanja, pobožnost Križnog puta uz Križevac?
Držim da je to temelj za svakog kršćanina. Kroz molitvu krunice razmatramo Isusov život, i kroz Mariju razmatramo i naš osobni život. Po Mariji se dogodio preokret u ljudskoj povijesti. Isus je postao čovjekom, rođen je od Marije, a kroz njegovu patnju, kroz njegovu smrt, kroz njegovo uskrsnuće, ostvarila se mogućnost da svako od nas može doživjeti uskrsnuće. Po krštenju smo povezani s Isusom i tu se stvara veza s Gospodinom. Po krizmi dobivamo snagu Duha Svetoga da bi Gospodina mogli shvatiti i zajedno s njim kroz život ići dalje. To stvara za nas priliku da i mi možemo prihvatiti Gospodina kojega je i Marija prihvatila. Marije je od početka Bezgrešno Začeta, Gospodin je Nju sačuvao od grijeha, a mi to dobivamo kroz naše krštenje. Ona kao Majka Milosrđa, kao Majka Nade, za nas je velika podrška i ohrabrenje da i mi prihvatimo Gospodina i postanemo jedno s Njim. Ona nas uči s Gospodinom živjeti. Ona ga je pratila, ne samo u trenucima velikih čuda, i onoga što je činio, nego i u onim trenucima kada je bilo teško. Ona je ta koja stoji ispod križa. Stoga nas Međugorje uči ono što nas Crkva uči, da kroz molitvu krunicu, kroz razmatranje Otajstava, postanemo bliži i dobivamo spoznaju biti jedno s Gospodinom. Tu je i Križevac, a uz njega Križni put koji je u središtu spasenja svakoga od nas. Razmatranje o tome što to znači za nas, kako pratiti Isusa na njegovom putu, to je središnje za našu vjeru. To nam pokazuje na vidljiv način koliko je neizmjerna Ljubav Božja prema nama. Kao što to u misnim tekstovima možemo i pročitati – do kraja ih je ljubio. Križni put nam pokazuje s jedne strane težinu naših grijeha koje Isus nosi. A u isto vrijeme tu je neizmjerna Ljubav Isusova. U isto vrijeme pokazuje se koliko teško pati, koliko je njemu bilo teško nositi križ. Križni put je poziv da ga nasljedujemo, da idemo Isusovim stopama iako je teško. Ali, sve završava s uskrsnućem!
Kako komentirate molitveni program u Međugorju za kojeg hodočasnici kažu kako im nije dug, nije dosadan, da ga drukčije doživljavaju nego u svojim župama iako traje tri ili nekada četiri sata?
To je doista zanimljiv psihološki fenomen koji se događa. Stvarno sam to pratio! Kada se dogodi stvarni susret s Gospodinom, interakcija s Gospodinom, onda vrijeme brzo prolazi, iako je očito da traje jako dugo. Mislim da je tu rješenje te zagonetke. Ozračje molitve, ozračje žive vjere, živoga Gospodina, ali i zajedničke molitve, to je jedna od važnih točaka.
Kako komentirate univerzalnost Crkve koju možemo vidjeti ovdje u Međugorju?
To me čini radosnim, i u Međugorju, ali i na drugim mjestima. Duboko me dirne kada su ljudi različitih rasa, jezika, nacionalnosti zajedno, a doživljavaju isto. To što doživljavaju ispoljavaju u radosti. Moja je velika molba Gospodinu, moja je velika molba Mariji, da se obnova koja se doživi kroz prisutnost Kristovu, kroz ono što se doživi ovdje kao obnova, da to isto može doživjeti svugdje mnogo ljudi. Sve to da bi se u konačnici u njihovim srcima Ljubav Kristova iznova rodila. Da se ne ‘’trči’’ samo za novcem, za potrošačkim društvom, za materijalnim, naravno da su i te stvari potrebne, međutim da se više ‘’trči’’ za osobnim iskustvom, za osobnim susretom s Gospodinom jer smo duboko ujedinjeni s Njim.
Razgovarao: Dragan Soldo
Prevela: Vikica Dodig
Foto: Mateo Ivaković
