”Na nekoliko mjesta u Novom zavjetu nalazimo tekst koji govori o otpuštanju grijeha i zadržavanju grijeha. Ako otvorimo Ivanovo Evanđelje, tamo pri koncu, neposredno nakon uskrsnuća, naći ćemo tekst koji govori o tom da je Isus prvog dana u tjednu, dakle onog dana kad se dogodilo Uskrsnuće, došao svojim učenicima, pozdravio ih „Šalom“, i onda je – kaže Ivan – dahnuo u njih i rekao im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ (Iv 20, 22-23)”, riječi su kojima je svoju meditaciju počeo fra Ante Vučković, a zatim nam pojasnio kako ”imamo dva načina ophođenja s tuđim promašajima, s njihovim grijesima”.
”Možemo ih otpustiti i možemo ih zadržati. Naravno da mi znamo da se to tiče i jednog važnog sakramenta – ispovijedi, ali možda možemo svratiti pozornost i na to što mi ljudi činimo u našim svakodnevnim odnosima, neovisno o tome je li na nas pada da dijelimo odrješenje u ispovijedi ako smo svećenici, ili da se kao vjernici oslanjamo na Božju riječ koja nam je upućena”, kazao je fra Ante dodajući kako se ”ova riječ dogodila u trenutku kad su Isusovi učenici bili zatvoreni”.
”Zatvorili su se sami od straha. Strah je ovladao njima. To je bio strah od toga da ih se optuži da su pripadali ubijenome. To je bio strah i od nestaloga tijela koje je to jutro uzbunilo Mariju Magdalenu. To je bio strah od praznoga groba – i oni su bili zatvoreni. To je simbolika zatvorene duše koja nema radosti, koja ne zna zašto bi živjela, koja nema poslanja, koja se nalazi u svijetu koji naliči grobu. Jako je zanimljivo da će ovaj opis živih ljudi koji su se zatvorili razbiti onaj koji je izišao iz groba i čiji grob je ostao prazan. Isus ulazi u taj zatvoreni svijet svojih učenika, otvara taj zatvoreni svijet iznutra. Pokazat će im bok, pokazat će im svoje rane, pokazat će im svoje ruke i pozdravit će ih riječju „šalom“. On je bio raspet, bio je ubijen, ali je uskrsnuo. Učenici će se obradovati. Njima će susret s Uskrslim biti trenutak kad će razumjeti preobrazbu, kad će razumjeti da im se dogodilo nešto važno upravo zato što je Učitelj prošao kroz najveću moguću preobrazbu. I onda ovaj moment gdje Isus dahne u njih. To podsjeća na dah kojim je Bog prvom čovjeku dao dah života, udahnuo mu je svoj dah i čovjek je postao „živa duša“, kaže Knjiga Postanka. (Post 2, 7b) Ovo je novi dah, ovo je novo stvorenje, jer Isus je uskrsli novo stvorenje, s njim počinje novo stvorenje. Taj dah je istovremeno i Božji Duh – i oni primaju Duha Svetoga da bi mogli otpuštati grijehe”, objašnjava fra Ante Vučković, koji potom govori o opraštanju grijeha, krivnji, Isusovim riječima „istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32)…
Naglašava kako je ovaj tekst koji govori o Isusovom dolasku učenicima važan.
”Susresti se s Uskrslim. Pustiti da nam on skine krivnju. Vjerovati mu. Oprostiti drugima”, kazao je fra Ante Vučković, a govoreći o našim svakodnevnim životima i susretima s ljudima ”koji jedni druge vežu krivnjom, mi osjećamo da je tu život zavezan, da su ljudi kao zarobljeni”.
”Ropstvo je duhovno, ali se vidi posvuda u njihovu životu. Ali kad susretnemo samo jednog čovjeka komu je skinuta krivnja, mi opažamo da je on u stanju razriješiti druge. Mi druge možemo otpustiti iz svojega života iako su nam učinili teške stvari i učiniti ih slobodnima. Samo onaj tko je oslobođen krivnje može oslobađati. Ovaj važni susret s Uskrslim, sa živim Bogom koji nam svojim dahom daje sposobnost da odrješujemo i da nikoga ne moramo vezati, pokazuje nam što leži u našoj ljudskoj sposobnosti, u našim riječima, u našim gestama, u našim odnosima. Možda je moguće iz susreta s Božjom riječju i s njegovim milosrđem koje nam pokazuje u svojim sakramentima, iskusiti snagu da odrješujemo jedni drugima naše navezanosti, naše krivnje, da skidamo jedni drugima terete”, zaključio je fra Ante Vučković, a cijelu njegovu meditaciju uz koju gregorijanske korale izvodi fra Zvonimir Pavičić poslušajte na našem YouTube kanalu.
