U srijedu, 13. ožujka u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju održana je četvrta po redu korizmena kateheza srijedom koju međugorski fratri održavaju i ove godine svake srijede nakon večernje svete mise oko 19:30 sati. Četvrtu katehezu održao je međugorski župni vikar fra Jure Barišić koji je govorio na temu Gospina plača, koja je stara pučka pobožnost i bez nje je nezamisliva korizma, kako u Hercegovini, tako i u drugim krajevima gdje živi naš narod. Fra Jure Barišić je po završetku kateheze s nama podijelio nekoliko riječi, a na početku je kazao da je ova pobožnost nažalost pomalo i zaboravljena u našem narodu.
„Gospin plač je omiljena pobožnost koja je prije 50 ili 60 godina bila sastavni dio svake obitelji. Zašto sastavni dio? Zato što se u svakoj obitelji u korizmi, pogotovo petkom navečer, recitirao ili pjevao Gospin plač. A Gospin plač je jedna pobožnost koja ima svoju dugu povijest. Početak bilježimo u 11. stoljeću i prvi Gospin plač bio je napisao sv. Anselmo pod nazivom ”Planctus beatae Virginis” ili ”Plač Blažene Djevice Marije”. On je želio proživjeti muku Isusa Krista od Getsemanije do Kalvarije i ukopa. I onda je zaželio doživjeti jedno takvo mistično iskustvo da je molio Blaženu Djevicu Mariju da mu ona sve to ispriča. Kaže se da mu se Blažena Djevica Marija ukazala i da bi mu ona pomogla što bolje upoznati i da razumije bol i muku našega Spasitelja, kaže da se ona ne može ispričati a da se ona ne isplače jer je to tolika bol bila. Tako je nastao prvi Gospin plač. Nakon toga su poznati autori uzimali Anselmov plač i počeli raditi svoje plačeve. Jedan od najpoznatijih je talijan Jacopone da Todi i ”Pianto della Madonna” gdje je on opisao Gospin plač u ulogama, na jedan način ga dramski predstavio. I naravno širenjem tog franjevačkog plača, franjevci dolaze u naše krajeve i počinje se širiti Gospin plač u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini”, kazao je fra Jure te dodao kako su prvi zapisi na našim područjima nastali u 14. stoljeću od popova glagoljaša.
„Zatim se procvat događa sa fra Matijom Divkovićem koji piše ”Plač Blažene Djevice Marije”, a to je već 17. stoljeće. Drugi poznati franjevac je fra Petar Knežević, a to je već 18. stoljeće gdje on piše plač, piše ”Muku Gospodina našega Isusa Krista i plač Majke Njegove”. To je ono što mi imamo kao baštinu, a na ta dva plača je nastao i plač najpoznatiji koji mi u Hercegovini molimo, a to je iz molitvenika fra Anđela Nuića. Budući da je Bosna i Hercegovina različita, različiti su običaji. Tako imamo i različite napjeve Gospina plača. U Bosni i Hercegovini napjevi su u ulogama, možda su malo veseliji zato što je to odraz i načina života, i ako pogledamo folklorno vidimo da je tamo i tamburica i violina. U Hercegovini su oni onako jedno baš žalosnoga stila jer odražava način kakav je bio život u Hercegovini. Pokazao sam primjere tih Gospinih plačeva, jedan je iz Rame, zatim iz Posuškoga Graca, dalje čuli smo kako to pjeva Slavonija što je izvodi Lado, zatim plač iz Duvna koji je u ulogama podijeljeno kako pjeva Gospa, kako pjeva evanđelist i taj plač je donesen iz Fojnice preko časnih sestra Milosrdnica i na kraju plač iz Međugorja kako ga izvode jedne starije žene i kako se originalno pjevalo”, kazao je fra Jure te za kraj naglasio kako je to naša baština.
„Ako zaboravimo na tu našu pobožnost, ako zaboravimo na ono na čemu smo odrasli i gdje se rodila naša vjera, ako nestane toga plača, nažalost nestat će i vjere. Ako nestane i križnog puta i te pobožnosti, onda ni korizma nema smisla. I upravo Gospin plač je izvrsna prilika, kad smo pred ovo uskrsno vrijeme, jer će za tjedan dana Cvjetnica i Veliki tjedan, da se što bolje pripremimo, uživimo u otajstvo muke i smrti Gospodina Isusa Krista”, kazao je fra Jure Barišić.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
