Evanđelist Matej nas izvješćuje kako su mudraci, magi s istoka vidjeli betlehemsku (Isusovu) zvijezdu. Ona ih je dovela do Djetešca. Koliko ih je bilo i kako su se zvali, Mateju nije bitno, ali spominje njihove darove: zlato, tamjan i smirnu (miru, plemenitu mast). Na to se je dograđivala kršćanska mašta i predaja i došla do tri kralja. Sv. Jelena Križarica našla je njihove posmrtne ostatke, koji su se kao relikvije čuvali u Carigradu, zatim u Milanu i napokon u Kölnu, odakle se njihovo štovanje (Sveta tri kralja) širilo po njemačkom jezičnom području i dalje.
Budući da se moći (relikvije) Svetih triju kraljeva nalaze u katedrali u Kölnu, njihovo se je štovanje najprije raširilo po njemačkom jezičnom prostoru. U vezi s tim nastali su i razni trikraljski običaji. Köln je bio veliko hodočasničko odredište. Sve se je to proširilo po velikom dijelu Europe i svijeta tako da u novije vrijeme prevladava naziv Sveta tri kralja ili Tri kralja za blagdan 6. siječnja.
U hrvatskoj tradiciji postoje dakle tri naziva za blagdan koji slavimo 6. siječnja: Vodokršće, Bogojavljenje i Sveta tri kralja (Tri kralja). Tako sam ih poredao po njihovoj potvrđenosti u nekoliko posljednjih stoljeća. Naziv Vodokršće danas je vrlo malo u uporabi. Rijetko ga možemo naći u novijim kalendarima. U uporabi su druga dva naziva. Hrvatski sjever daje prednost nazivu Sveta tri kralja/Tri kralja, a hrvatski jug daje prednost nazivu Bogojavljenje. S terminološkoga gledišta valjalo bi dati prednost nazivu Bogojavljenje jer je kraći. S gledišta sklada između izraza i sadržaja također bi trebalo dati prednost Bogojavljenju. Ono obuhvaća sve sadržaje dok naziv Sveta tri kralja sužava sadržaj blagdana samo na pohod mudraca. Ali i preko njih Bog se objavljuje poganima, nežidovima. I nama!
Stoga uživajmo, poštovani slušatelji, u ovom svetom božićnom vremenu i proživljavajmo bogato božićno otajstvo!
