Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Iv 3,1-8
Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« Odgovori mu Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«
Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« Odgovori Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.
Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«
Kroz cijelo vrijeme do Duhova čitat ćemo iz Ivanova Evanđelja. Iz istoga smo Evanđelja čitali u drugom dijelu korizmenog vremena. Ivan je prozvan teologom, njegovo je Evanđelje mistično i mistagoško, uvodi nas u tajnu, u otajstvo Isusove osobe, a Isus otvara prozor u vječnost. Dolazi iz vječnosti, iz Svjetla, on je Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga te pokazuje uzlazni put, k Ocu, u vječnost. On nas sam osobno uvodi u tajnu svoje osobe i svoga poslanja. Želi nas učiniti dionicima i zajedničarima svoje božanske naravi (usp. 2 Pt 1,4).
Tijekom nekoliko sljedećih dana slušat ćemo o Isusovu razgovoru s Nikodemom, učiteljem Zakona u židovstvu. Isus je u Jeruzalemu. Očistio je Hram, Božji i svoj dom od trgovaca, prodavača, mjenjača. Član Velikoga vijeća, Nikodem, noću dolazi i želi čuti od Isusa, želi saznati od njega što mu je činiti da baštini život vječni. Upravo kao i onaj bogati mladić koji je došao s istom nakanom. Bogat je a bogatstvo ga ne usrećuje niti može dati smisao njegovu životu.
Nikodem dolazi noću. Još uvijek nam odzvanja u ušima ono iz Velikoga tjedna: Isus je sa svojima na večeri. U noći. I Juda ode od Isusa – Svjetla – u svoju noć, u svoju propast, bez povratka. Noću se sastaje Veliko vijeće i odlučuje ubiti Isusa. Ovaj Nikodem dolazi Isusu noću – dolazi u noći svijeta i života potražiti svjetlo. Ne zna još pravo što je prava spoznaja i koji je smisao života. Prisjetimo se grčke filozofije i Sokrata koji je kazao: Znam da ništa ne znam! Znam da ne znam što i kako treba znati. Što treba ispravno ili pravilno znati. Dok Isus može reći za sebe: Znam da znam, znam da imam znanje o čovjeku. Nitko mu nije trebao davati svjedočanstvo o čovjeku jer je znao što je u čovjeku (usp. Iv 2,25).
Razgovor se odvijao najvjerojatnije u Jeruzalemu, nakon što je Isus gnjevno očistio Hram, jer je Nikodem član Velikoga vijeća. Isus prozvan od svećenika i farizeja očituje svoju božansku punomoć i nadmoć, svoje podrijetlo i svijest, svoj odnos prema Ocu. Židovi ga odbijaju i odbacuju zbog, prema njima, očite bogohule. Ondje se govori kako su neki (po)vjerovali Isusu i u Isusa.
Među njima je bio najvjerojatnije i ovaj Nikodem. Traži susret s Učiteljem, pa kako je raspoloženje protiv Isusa uzelo već maha, ne usuđuje se on pristupiti mu danju nego dolazi noću. Nikodem dolazi sa stanovitom otvorenošću. Privlači ga i oduševljava tajanstvena moć ove zagonetne osobe. Dirnut je Isusovim naukom, pogotovo čudesima. Sve mu je to nalik prodoru Neba u ovu zemaljsku otužnu stvarnost. Znakovi su to nove, bliske božanske zbiljnosti. Stoga bi i on htio imati udjela u ovome što Isus donosi svijetu. Kako biti dionik novoga, nebeskog kraljevstva?
Isus ide smjesta na stvar. To što ti, Nikodeme, želiš, nije moguće postići ljudskim silama i sredstvima. To je plod Duha Svetoga i vode. Kraljevstvo Božje nije moguće postići odozdo, nego treba biti rođen ‘odozgor’. Čovjek živi u svijetu, svjetski misli i svjetski se ponaša. On zauvijek ostaje u okvirima, ograničenjima i kategorijama svijeta, ma kakao bio uman, pa bio on i sami Sokrat ili pak Platon. Ma koliko se trudio oko etike i morala, ma koliko imao uzvišene ciljeve i ideale, vrijednosti i kulturu, sve je to još uvijek ovostranost, imanencija, zatvorenost u prolazno, ovozemaljsko, racionalno.
Nešto se bitno mora dogoditi s čovjekom, novi početak, početak novoga bivovanja, novoga oblika egzistiranja. Novi početak odozgor, odakle dolazi i Glasnik kraljevstva i samo kraljevstvo. Čovjeku je moguće promatrati samo ono za što ima oči. Božje stvarnosti mogu se promatrati jedino Božjim očima. Samo se ono može shvatiti i zahvatiti, s čime je netko srodan. Dakle, čovjek mora biti rođen za novu dimenziju, dimenziju Duha da bi mogao biti dionik kraljevstva. Duh se u Duhu raspoznaje i prepoznaje.
Nikodem to ne razumije. On misli tjelesno, promišlja u fizičkim kategorijama. Zar je moguće ponovno unići u majčinu utrobu? Isus mu ne odgovara kako to mora shvatiti u slici, kako treba biti razuman. Isus se ne izražava slikovito, ne savjetuje mu kako treba napregnuti svoje umne sile da bi to shvatio. Ne, nego mu veli doslovce: Treba biti ponovno rođen, treba se dogoditi novo rađanje – dakako, iz Duha Božjega. Duh ovdje nije oprjeka tijelu, Duh nije ni spoznaja ni mudrost. Nije on ni objektivni duh suvremene filozofije, tj. kultura u svim njezinim izražajnim oblicima.
U Isusovu poimanju kao i poimanju Svetoga pisma sve ono što čovjek stvara jest ‘tijelo’, jest ‘odozdo’, jest ‘svijet’, od svijeta. A Duh o kome je ovdje riječ jest ono što dolazi ‘odozgor’, i njega šalje Otac. To je Duh Sveti, to je božanska Pneuma. Ona treća protežnica božanske stvarnosti, Božjega života po kome i čijim djelovanjem postade Riječ tijelom, čovjekom. Njegova se sila spustila na Isusa za krštenja, on je bitna sastavnica cjelokupne Isusove egzistencije, svega njegova djelovanja. Po Duhu i u Duhu mora se dogoditi i naše preporod.
Nikodem dolazi iz noći neznanja, iz nevjere k začetniku i dovršitelju vjere i znanja, Isusu. I Isus ga postupno prosvjetljuje i uvodi. Mistagoški. To što on zna o Isusu – kako je čudotvorac, kako je Bog s njime – još uvijek nije dovoljno za pravo znanje. Nisu bitna Isusova čudesa, bitno je samo jedno čudo, a to je Isus kao osoba. On je u osobi čudo i dar Neba.
Da bi ga čovjek spoznao, treba mu svjetlo odozgor, svjetlo vjere, novo rađanje. Treba obraćenje, treba postati malen. Treba biti poput djeteta. Ako ne postanete kao djeca, ne, nećete unići u kraljevstvo Božje, reći će Isus kod sinoptika, Mateja, Marka i Luke. Ovdje Isus naglašava ono što Bog čini u čovjeku u trenutku krštenja. Što je učinio svakomu od nas u trenutku polijevanja vodom i pomazanja Duhom Svetim.
Tek kad čovjek na sebi iskusi snagu novoga života, spoznat će u Isusu Kristu Mesiju, Božjeg poslanika. Molimo za tu milost! Jer riječi koje on zbori Duh su i život!
