Ove se godine navršava 800. obljetnica blažene smrti sv. Franje Asiškoga, utemeljitelja Franjevačkog reda. Crkva u proteklih osam stoljeća pa sve do našeg vremena je nezamisliva bez Franjinih ideala i franjevačke karizme. U pojedinim dijelovima svijeta upravo su duhovni sinovi i kćeri sv. Franje najzaslužniji za širenje evanđelja i opstanak katoličke vjere. Mi se Hrvati na osobit način ponosimo svojom bogatom franjevačkom baštinom koja seže sve do vremena siromašnoga sveca koji je po predaji boravio i na našoj obali Jadranskoga mora.
Među zemljama u koje su upravo franjevci prvi donijeli svijetlo evanđelja ubrajaju se i Sjedinjene Američke Države. U različitim saveznim državama ove velike zemlje tako se nalaze povijesne franjevačke misije u kojima su prvi misionari organizirali vjerski život i na katoličku vjeru obraćali domorodačko stanovništvo. Ti misionari evanđelje su propovijedali ne samo poukom, nego i služenjem svim ljudskim potrebama: gradili su škole, osnivali bolnice i sirotišta, domoroce su poučavali kako uzgajati različite vrste voća i povrća i još štošta. Diljem Kalifornije, Arizone, Texasa i drugih saveznih država se tako nalaze te prave oaze franjevačke baštine.
Ipak, o prvim franjevačkim središtima na području današnjeg SAD-a znamo malo. Naime, povijesne okolnosti često su puta bile takve da one prve franjevačke misije i misije drugih redovničkih zajednica nisu preživjele vremena nemira i nesigurnosti. Misionari, u susretu s domorodačkim stanovništvom, nisu uvijek bili dobro prihvaćeni. Iako su sa sobom donosili zapadnjačko znanje, obrazovanje, medicinsku i drugu skrb, često puta je domaće stanovništvo odbijalo njihov navještaj evanđelja, a nerijetko su ih i progonili. Povijest pamti ove misionare kao svjedoke ljubavi koji su redovito domoroce štitili od kolonizatorske sile, a s druge strane povijest mnoge pamti i kao mučenike koji su stradali u mržnji na vjeru koju su propovijedali.
Ovih dana je Sveta Stolica objavila da će jedna skupina tih prvih franjevačkih misionara biti proglašena blaženima u listopadu ove godine. Mučenici iz Georgije, fra Pedro de Corpa i još četvorica subraće, tako će biti pridodani listi američkih svetaca i blaženika. Ovu skupinu, u ime pape Lava XIV. beatificirat će kardinal Frank Leo, nadbiskup kanadskog Toronta posljednjega dana u mjesecu listopadu.
Svjedočanstvo mučeničke smrti ovih franjevaca sačuvalo se u predaji i u životu Crkve u biskupiji Savannah u saveznoj državi Georgia i u širem području američkog juga koji se u vrijeme njihovog mučeništva prostirao da područja današnje Floride, Georgije i Južne Karoline. Razlog njihovog mučeništva je duboka vjernost evanđelju i idealima katoličke vjere. Nakon što su dvije godine služili domorodački Guale narod, naučivši njihov jezik i propovijedajući im poruku Isusa Krista, fra Pedro i drugi fratri mučenici ubijeni su iz mržnje prema vjeri. Stradali su jer nisu dozvolili domorodačkom kralju Don Juanillu drugi brak i nisu htjeli blagosloviti taj brak u Crkvi. Naime, dok je upravo mnogoženstvo bilo znak prestiža i statusa među domorocima, kršćanski život do danas ne prihvaća uzmicanje pred idealom bračnoga života kako nam je otkriven u evanđelju.
Kralj je na ovo čvrsto ustrajanje u evanđeoskim idealima odgovorio krvavom osvetom te su četvorica franjevaca smrtno stradali, a jedan je mjesecima mučen. Ubijeni godine 1597. ovi mučenici postaju tako najnovijim mučenicima u kalendaru Franjevačkog reda kao zaštitnici obitelji, istine i svetosti bračne zajednice. Upravo je njihov primjer dobar znak Crkvi da ni u ovim novim vremenima ne odustane od istih ideala.
Tijekom svojega života sveti je Franjo često govorio o svojoj želji da umre mučeničkom smrću. Kada je čuo o mučeništvu prvih fratara u Maroku, uskliknuo je: „Ovo su moja prava braća!“ Sam je bio pošao među Saracene kako bi stekao palmu mučeništva. Prema predaji, upravo je na tom putu protivni vjetar njegovu lađu gurnuo na našu obalu. Ipak, Franjo iako nije mučenički umro, živio je evanđelje predanjem mučenika. Za evanđelje Isusa Krista je gorio i izgorio jednako kako su to činili i čine mučenici sve do našeg vremena.
Lijep je to i poziv i podsjetnik svima nama da je ideal kršćanskog života za Krista gorjeti i izgorjeti. Na putu takvoga predanja ohrabruje nas primjer i mučenika iz Georgije čija je žrtva prepoznata tek nakon više stoljeća. I dok povijest nije i ne može zapamtiti sve vjerne kršćanske muškarce i žene koji su postigli takav ideal evanđeoskog života, mi znamo da u dubini svoga božanskog promisla Bog poznaje imena onih koji mu ostanu vjerni.
Fra Antonio Musa
