Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Lk 16, 1-8
Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’
I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’
I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«
Novac je pokretačka snaga svijeta. I danas kao i u Isusovo vrijeme. Isus se često služi novcem, slikom novca ili ophođenjem s novcem kako bi svojima onodobno a i nama danas pojasnio ono što želi reći, kako moramo postupati.
Neshvatljivo, u vremenu opće borbe protiv korupcije i mita, Isus nam donosi usporedbu o nekome naskroz pokvarenu upravitelju koji je pronevjerio svomu gospodaru milijunske iznose. I kako taj krivac, doslovce kriminalni tip, postupa? Što ga u životu čeka? Prosjački štap, ili teški težački poslovi, motika, kopanje i sl.
Isusova nakana nije istaknuti niti pohvaliti kvarnost, nepoštenje nepoštena upravitelja, nego njegovu snalažljivost, oštroumnost i sposobnost (pr)ocijeniti beznadnost i bezizlaznost stanja u kome se zatekao. Čovjek je zapao u nemilost i na kraju spoznaje kako mu je njegovo stanje bezizlazno, beznadno. Da bi spasio svoju budućnost, spasiti što se dade spasiti, on u posljednji trenutak traži i pronalazi slamku spasa. I u tome dodatno zakida svoga gospodara, brišući i smanjujući dugove dužnicima.
Na postojeći kriminal i zločin, na svoju kriminalnu radnju, domeće još jednu, da bi barem spasio vlastitu kožu i budućnost. Čovjek ne želi pasti u društveno ‘ništa’ s takva visoka položaja. Želi osigurati svoju budućnost. Zna što može i što ne može, za što je sposoban, a za što nije te čega ga je u životu stid pred drugim ljudima.
Tko iz Isusovih riječi želi iščitati kakav je Bog i u kakvu smo odnosu prema njemu, otkrit će u Isusovu govoru mnoštvo neobičnih slika. Skandalozna je ova nepoštena saga ili zgoda koju pripovijeda Isus: Čovjek je krivotvorio dokumentaciju, prevario svoga gospodara, iznevjerio povjerenje i k tome još i druge potkupljuje, korumpirani korumpira i kvari druge. Dvaput vara svoga gospodara. Na dvostruk način.
Upravo kao u kriminalnoj priči iz bankarstva. Čemu sve to, tko od toga ima koristi? Jasno, nepravedni upravitelj koji se na nepošten način osigurao za budućnost. Ništa neobično i iz naše nedavne prošlosti, kad je bio neminovan prevrat, a pojedinci – koji su bili na polugama vlasti, moći i novca – zamračili ili prebacili milijune i desetke milijuna na račune u inozemnim bankama. Famozna „privatizacija“.
Stekli su osnovicu za život nakon prevrata i sloma komunizma. Njima je uvijek bilo dobro a i bit će dobro, njima i njihovim unucima… Drugi su za njih išli na fronte i u rovove, a oni svoje sinove i kćeri poslali na strana učilišta. Osigurali su sebe i svoje potomstvo do „trećeg koljena“…
Iz Isusovih usta čujemo kako je gospodar pohvalio nepravednog upravitelja. Ovaj ga prevario i k tomu ga još hvali, kriminalnog tipa. Pohvaliti bi značilo, raditi kao i on. U čemu ga je pohvalio? U njegovu razboru, dalekovidnosti, domišljatosti, njegovoj oštroumnosti! U povlačenju posljedica! U zauzetosti kako spasiti vlastitu kožu, egzistenciju i budućnost.
Ne gaji on više nikakve iluzije glede svoje budućnosti. Procijenio je sve svoje mogućnosti, odvagivao sve što ga čeka. I zaključio što mu je činiti. U prilikama kad mu je voda došla do grla, čini on ono što mu nalaže goli instinkt. Radnja se odvija kao u kriminalnom filmu.
Isus se upušta na sklizak teren, nije naivan kako bismo mi pomislili. Zna on za upraviteljevu kriminalnu prošlost i energiju, njezinu učinkovitost. Zašto ljudi gledaju kriminalne filmove? Zato što se dive zapletu, inteligenciji, pronicljivosti, tehničkoj perfekciji u radnji te ishodu.
Nije li i u prethodnom poglavlju onaj rasipni sin, kad mu je voda došla do grla, učinio jedino moguće. Kad je spao na to da čuva svinje, upravo kod njih, svinja, dolazi k sebi i veli u sebi kako mu se valja zaputiti i vratiti ocu. I on je bio pustolov i kriminalac koji se kretao u kriminalnoj sredini, s bludnicama i kockarima spiskao očevo imanje.
Isus nam želi poručiti da moramo nešto od njih naučiti, moramo postupati mudro i razborito kao spomenuti tipovi. Stvorite sebi poznanstva i veze nepravednim bogatstvom. Osigurajte se za budućnost, stvorite zajedništvo i zajednicu u kojoj se može živjeti.
Tko se pokazao vjernim u malome, bit će vjeran i u velikome. Isus nas ne želi učiniti kriminalcima s kravatama i uštirkanim košuljama, lijepim odijelima, karijeristima ni menadžerima. Nego veli da energiju koju čovjek (u)troši na to upotrijebimo za ono što je bitno, što je odlučno, gdje je riječ o životu ili smrti, spasenju ili propasti. Ovaj nepravedni upravitelj ništa nije radio polovično, napola. Ili sve – ili ništa. Tako je i s nama u odnosu na Isusovu poruku, na stvar Božjega kraljevstva. Treba se odlučiti, sve staviti na kocku, riskirati, i dobit ne će izostati.
Kao da želi reći: Kad su u pitanju porez, PDV ili davanja državi, tada tražite na sve strane porezne stručnjake, savjetnike, kako zaobići ‘finance’ ili poreznike; veoma ste spretni u traženju rupa u zakonima. Upravo biste tako morali činiti i sa svojim fondom za vječnost. Pospremati za vječnost, stvarati zalihe već ovdje, za vječne stanove. Svijet je prepun nitkova.
Kršćanstvo nije samo za naivne ovčice i priproste tipove, koje svatko muze, striže i zakida, nego za ljude koji se u svijetu znaju pametno i razborito orijentirati. Učite, veli Isus, od onih koji na burzi riskiraju sve, koji investiraju u naizgled nesigurne projekte, ali na kraju se ipak isplate.
Isus dobro razlikuje između djece ovoga svijeta i djece svjetla. Preusmjerite svoje energije, svoje snage na pravi životni kolosijek. Snagu i pamet koju trošite na ovo nešto zemaljskoga novca i bogatstva – koje ionako sa sobom ne ćete moći ponijeti na onaj svijet – prenesite na drugo područje. Izvršite transakcije, preusmjerite se sa zemaljskoga na nebesko, i trud će vam se isplatiti. Riječ je o tvome i mome vječnom spasenju, o sreći i nesreći.
Ne možemo se više izmotavati, praviti izgovore ili pisati isprike. Odluka mora pasti inače možemo postati pronevjeritelji istinskih Božjih dobara koja su nam povjerena. Raditi kao vjernik znači, ne baciti koplje u trnje ili položiti oružje pred zaprjekama ili problemima, nego se odvažiti za novo, što nam sam Gospodin obećaje i nudi u svojoj osobi.
U ovoj i sličnim Isusovim usporedbama gdje je riječ o skandaloznu ljudskom ponašanju nemamo pred sobom svijet ljubavi, idile ili ugode, nego okrutni čovjekov svijet, vučji svijet, svijet kakav zapravo i jest, svijet lupeža, laktaša, prevaranata, karijerista i neskrupuloznosti.
A tipovi, kao da su s Divljeg zapada ili današnjih narko-kartela u Amerikama, divlji i neumoljivi, bezobzirni, koji uklanjaju sve sa svoga puta, samo da se domognu svoga cilja i profita.
Isus poručuje svojima, a i nama: Treba krenuti u rizik, osmjeliti se, odvažiti se na sve ili ništa, ne oklijevati, ne gubiti vrijeme, raditi, pa čak i s novcem te lihvariti. Bog isto tako želi čovjekovo srce; ne nešto naše, nego sve. Ako je značajka ljubavi da je ona bez mjere, ako je nas Bog preko svake mjere ljubio, tada moramo i mi uzvratiti istom mjerom. Sve preusmjeriti na jedan, na Božji kolosijek. Inače smo propali, već ovdje, a i u vječnosti.
