8.8 C
Međugorje
17.04.2121.

Biblijska poruka 1. 4. 2021. (Veliki četvrtak) i tumačenje fra Tomislava Pervana: Četvrtak večere Gospodnje

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje. Njegova razmišljanja uz Veliki četvrtak donosimo u nastavku.


 

Večerašnja je večer nabijena događajima, simbolima, slikama. Radnjama koje same po sebi i od sebe govore, kojima ne treba velika tumača. U ovoj se večeri zgušnjava cjelokupni Isusov život koji bijaše do kraja prozračan i jednoznačan. Nisu trebali njegova riječ ili djelo velikih tumača: kako je on to mislio, što je nakana pojedinih čina ili čuda? Svaki je potez prozračan-transparentan prema Vječnomu tako da se čini da bi svaka druga ljudska riječ mogla biti suvišni tumač koji bi samo unakazivao iskonski i istinski smisao događaja ili osobe.

Trebali bismo se u ovom trenutku prepustiti govoru Isusovih čina: blagovanja, kruha, vina, pashalnog jaganjca, pranja nogu, i Isusovih popratnih riječi i oproštajnih govora. Sve govori svojim vlastitim rječnikom, a naš govor može samo pratiti i doviđati smisao tih tajna u koje nas Gospodin poziva i uvodi.

Današnja je večer najbolji tumač Isusova križa i smrti na križu. Bez ovoga večeras, križ ne bi imao smisla, ostao bi bez svoga nutarnjega tumačitelja. Posljednja je večera anticipacija Velikoga petka, tumač u recipročnosti. Isusove riječi za večere tumače žrtvu na križu, a žrtva križa ima svoj smisao u Isusovu tumaču koji on sam daje i nudi.

Ivan evanđelist jasno podvlači kako je Isus znao što čini. Znao je da je došao njegov trenutak. Znao je što će uslijediti. Bio je svjestan da je došao trenutak u kome se sav njegov život sažimlje, zaokružuje i poprima cjelovitu sliku i konačnu sintezu. Njegovo djelo ne ostaje nedovršeni torzo, nego prerasta u remek-djelo koje izvodi sam Bog u našim ljudskim dimenzijama.

Svoje Isus ljubi do kraja. U tome trenutku čini se kao da se sve njegove životne silnice slijevaju u jednu žarišnu točku, poput sunca, da bi se onda tu te silnice, prelomljene kroz prizmu-ledac muke i smrti, odrazile u novoj zbiljnosti uskrsnuća i podarene nade cijelom svijetu. Trenutak u kome Bog uzima sve u svoje ruke, Bog iz koga Isus dolazi i komu se vraća.

U svojim ljubljenima ljubi on sve. Cijeli svijet. Trenutak je to koji učenici ne shvaćaju. Sve im postaje zagonetnije pa ne shvaćaju ni Učitelja ni ono na što smjera sa svim tim radnjama i gestama.

Isus je živio i žudio za onim što predstoji. Čezne za ovom gozbom da najdragocjeniji dar podijeli svojima: SEBE SAMOGA. U komadiću kruha, gutljaju vina. Postaje tako malen, pristupačan, beznačajan. Odrekao se samog sebe do kraja. Posljednja je večera upravo sažetak tajne Kristova odreknuća, poniznosti, poništenja vlastite osobe, božanske kenoze u svijetu.

Do kraja se odriče samog sebe. Svojima pere noge. Nikad nećemo moći shvatiti krajnji domet tog čina strana našoj kulturi. Nikad se nije čulo da bi onodobno učitelj ili gospodar prao noge učenicima ili robovima. Upravo to čini Isus. Čini robovsku uslugu, postaje crv, bespravan. Pomisao da bi im Učitelj mogao prati noge zaprepašćuje, prenerazuje apostole, i stoga je Petrova reakcija posve shvatljiva. Isus se ne da zbuniti, nego svojom radnjom želi reći: Upravo u tome i jest heroizam Evanđelja: prati jedan drugome noge, a ne ispirati mozgove, glave ili uši. Bog u svijetu kroči putem poniznosti. Deus semper minor – Bog je uvijek manji!

Evanđelje ide, hodi putem poniznosti. Sagiba se Isus pred sinovima Groma, carinikom Matejem, i samim Judom. To je put kršćanskog Boga: put poniženja i sagibanja pred čovjekom. Isusov put bijaše taj put. Sagibao se pred svakim, kao što se majka sagiblje nad čedom u kolijevci. Ma koliko dijete ponižavalo vlastitu majku, ona se pred njim uvijek sagiba i klanja. Isto čini i naš Bog nama u Isusu Kristu. Nad nama se sagiba, udvara nam se, moli nas da mu se smilujemo kako bi nam mogao učiniti barem neku uslugu…

Jesmo li sposobni cijeniti taj dar? Posvemašnje poniženje? U komadiću kruha i gutljaju vina? Dar u kome je on sam. Dar i Darovatelj su jedno. Od nas se traži samo mjera poniznosti, otvorenosti i jednostavnosti u prihvatu tog dara. Svaki dar sadrži u sebi tajnu osobe koja ga daruje. Zagonetka se može riješiti, ali tajna ostaje tajna, u nju se može samo uroniti i pred njom se možemo jedino pokloniti.

Božji put postaje ljudskim. Dao sam vam primjer. Ja sam vam uzor. Ja sam početak i početnik, začetnik vašeg života. Početak vašeg početka. Isus nam daje mogućnost biti kršćanima.

Riječ „kršćanin“ dolazi od Krist, a Krist je „Pomazanik“ – Mesija. Svi smo pomazani uljem. Na sakramentu krštenja, u krizmi. Pomazuju se svećenici za ređenja, bolesnici za bolesničkog pomazanja. Danas je posveta i blagoslov svetoga ulja. U četiri sakramenta rabi se sveto ulje. Pomazani smo kao što je Krist Pomazanik-Mesija. Prožeti smo Duhom Svetim. Gospodina molimo da nikada ne izgubimo to pomazanje Duhom Svetim.

Zato je ova večer istinski večer hvale, zahvale, poklona za dar i nebeskog Darovatelja. Jer ove večeri za Posljednje večere primili su učenici ono što će ubuduće euharistija zauvijek biti: Tijelo Kristovo. Zato neka Gospodin podari i nama kao jelo ono od čega se može živjeti i što će nas povezivati kao braću i sestre, u svu vječnost.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Ne daj se obeshrabriti

Nedavno sam čitao knjigu Bojno polju uma od Joyce Meyer. Jedan od naslova u spomenutoj knjizi upravo je ovaj koji sam stavio u naslov...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Hoće li s Porfirijem i papa Franjo u Srbiju?

Izbor donedavnog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića za 46. po redu patrijarha Srpske pravoslavne crkve svojevrsno je iznenađenje jer se očekivalo da će umjesto bivšeg...

Tesar iz Galileje – šutljivi svetac

Danas se moli deveta srijeda pobožnosti svetom Josipu. Kad razmišljam o njemu, kroz glavu mi se ispod njegova lika kao podnaslovi listaju svi uzvišeni nazivi...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...