Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Iv 13, 21-33.36-38
Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«
Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori. A jedan od njegovih učenika — onaj kojega je Isus ljubio — bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj tko je taj o kome govori.« Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«
Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona.
Nato mu Isus reče: »Što činiš, učini brzo!« Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za blagdan!« — ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.
Pošto Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«
Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«
Kroz ova tri velika dana – Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu – Crkva nam stavlja pred oči Isusa za stolom – zajedno s Judom, izdajicom. U jučerašnjem evanđeoskom odsječku Juda je prokazan kao izdajica, kao onaj koji ima Isusa izdati, a gnjevi se zbog one nardove pomasti koja se mogla prodati za velike novce. To je kazano iz potonje perspektive jer dotle su svi učenici u neznanju. Za večerom je i Juda zajedno sa svima ostalima.
Treba se samo prepustiti dramatici i slijedu evanđeoskoga pripovijedanja. Riječ po riječ, rečenicu za rečenicom. Sve je zbunjujuće, sve je nabijeno nekom čudnom atmosferom, ozračjem, dinamikom, dramatikom. Najprije pranje nogu. Nešto nepojmljivo, neshvatljivo, a potom Isusov tumač te znakovite geste. I onda govor o izdajici i njegovo prokazivanje. Gotovo da ga Isus tjera, odstranjuje iz svoga društva. To je također učenicima nepojmljivo. U čudu se zgledaju, tko bi to mogao biti.
U ovom trenutku po prvi se put pojavljuje i izranja lik Ljubljenoga učenika. Ne znamo tko je to. Evanđelist mu ne otkriva identitet. Kao da želi reći, svatko od nas može biti taj Ljubljeni učenik koji se naslanja Gospodinu na grudi. Koji osluškuje otkucaje njegova srca i bića. Taj na Petrov mig i nagovor pita Učitelja spram izdajice. Učitelju, tko je taj, tko je to? Reci nam, nemoj nas ostavljati u neizvjesnosti.
Ode Juda u mrak – noć
Juda je i nadalje, nakon pranja nogu, nazočan u zajednici s Isusom i ostalim učenicima. I žalosna je i tragična ona konstatacija: Isus mu je oprao noge, iz ljubavi koju je prema njemu gajio cijelo vrijeme. I kad je sve nakon pranja pospremio, Isus prokazuje izdajicu. Isusova sudbina jest zapečaćena, ali on ostaje i u takvim okolnostima gospodar situacije. Pruža izdajici zalogaj kojim zapečaćuje svoje zajedništvo sa svojim izdajicom, dok u istom trenutku u izdajicu ulazi demon. Isus traži od Jude da bez okolišanja učini ono što je odlučio, što mu je Đavao posijao u srce. Kao da mu ne dopušta biti više u zajedništvu s ostalima.
U tome trenutku Juda više nije Juda, njime je Zli ovladao. Njegov ga je demon opsjednuo. Stoga mu Isus onemogućuje ostati dulje u dvorani. Šalje ga van, iz zajednice. Drugi učenici ne shvaćaju smisao Isusovih riječi. Sukladno Isusovoj kretnji i riječi uzima Juda zalogaj i ide u noć. Sve ima svoje simboličko značenje. Put na koji se zapućuje Juda put je u nemilu i duboku tamu grijeha, izdaje, (samo)ubojstva, smrti. Mrak koji se suprotstavlja svjetlu, mrak koji ostaje mrklina, duboka noć. Noć nakon koje više nema dana ni svjetla (usp. Iv 12,35; 11,10). Juda se zapravo davno udaljio, otuđio. Juda ustade! Ode – i bijaše noć. Ode u svoju noć. U svoj nepovrat, u svoj nedohod.
Tko je moj gospodar?
Prema Ivanovu Evanđelju nemoguće je više psihološki tumačiti Judine postupke. Nad njim je uzeo vlast drugi Gospodar, Zli. Tko prekine prijateljstvo s Isusom, tko odbaci njegov poziv i ‘jaram’, ne postaje on slobodan, nego dospijeva, zapada u vlast drugih sila. Izdao je ovo prijateljstvo, ali je smjesta postao robom druge sile kojoj je otvorio svoje srce. Doduše, veli se, Juda se pokajao za svoj čin. Nije sve izgubljeno, ali to kajanje ne vodi u pouzdanje i nadu, nego u očaj. Nije on više važan svojim nalogodavcima kojima se izručio. Kajanje koje nema nikakve nade, koje vidi samo mrak i tamu. I stoga ga je tama do kraja obuzela.
I nikad više onoga zajedništva, one ljubavi, prijateljske naklonosti, onih galilejskih dana. Kako se čovjek samo lako otuđi ili navikne na nešto što je toliko dragocjeno, da iznutra i ne osjeća što sve gubi kad to izgubi. Tek poslije dolazi kajanje. Isus će mu reći u Getsemaniju: „Prijatelju, zašto si došao? Što si došao? Što tražiš? Zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega?“ (usp. Mt 26,50). Ne kaže mu Isus: Lopove, kradljivče, pokvarenjače, nitkove, huljo. Ne kritizira ga, nego ga želi uzdrmati. Posljednji put mu želi posvijestiti tragiku njegova čina i poljupca.
Ljubljeni učenik
Namjesto Jude imamo odsada Ljubljenog učenika, ali ga evanđelist nigdje ne imenuje imenom. Nije to bez namjere. Čitatelj se ne treba pitati spram njegova identiteta. Isus ljubi svoje do vrhunca, do ljudskoga i božanskoga klimaksa, njegova ljubav vrijedi za sve i svima, bez razlike. Nitko nije ni privilegiran, nitko nije u njegovoj ljubavi zapostavljen. Ljubljeni učenik jest jednostavno predstavnik Dvanaestorice, on izranja upravo u trenutku kad je Isusova ljubav na samome vrhuncu. Ali je taj Ljubljeni učenik u prednosti spram ljubavi prema Gospodinu.
Moglo bi se reći: Čitatelji se smiju i trebaju poistovjetiti s tim ljubljenim učenikom. I oni znaju više od ostalih učenika na razini pripovijedanja i iskustva. I oni znaju kako je savršena Isusova ljubav. Pisac Evanđelja uključuje toga Ljubljenog učenika, daje mu udjela s ostalima, i sam Petar mu daje prednost u ovome trenutku da on pita Učitelja spram izdajnika. Među tom dvojicom nema nikakve nesnošljivosti ni duha konkurencije.
Isus – suvereni gospodar situacije
Isus ostaje Gospodin i Gospodar u svakoj situaciji. I u svojoj muci. Što je s ostalim učenicima? Isus im jasno veli: Neka se nitko ne pouzdaje u svoje sile. Neka nitko ne bude odveć siguran u sebe. Nitko nije siguran u svoju vjernost Gospodinu. Svatko – pa i Petar – nosi u sebi klicu nevjere i izdaje. Obistinit će se to kad čuje pijetlov pjev. Ali će biti kasno. Tada preostaju jedino kajanje i suze. I što nas može spasiti i otkupiti? Jedino milost koja daje pobijediti vlastiti strah u ljubavi.
Isus Petru veli jasno: Kamo ja idem, u ovom trenutku me ti ne možeš slijediti. Slijedit ćeš me poslije. Sličnu je riječ uputio Isus i Židovima (usp. Iv 8,21). Isus nudi slobodu i život, prijelaz iz smrti u život. Put je to iz ovoga svijeta, prijelaz k Ocu. Nigdje ni trunka straha ni bojazni u Isusovu ponašanju ili osobi. On je drugdje usidren, on je posve slobodan i iz te slobode govori i u slobodi ide u smrt. Njegovo je samo jedno, vršiti Očevu volju. Psalmist pjeva (Ps 40,9): Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju. Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim… Isto to ponavlja i Poslanica Hebrejima (10,7).
