Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mt 12, 46-50
Dok je Isus još govorio mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Onomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema svojim učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«
Tko je prava Isusova obitelj, tko mu je zbiljska, istinska rodbina? Prema Isusovu poimanju ni sama krvna i rodbinska pripadnost njemu ili obiteljskom ‘klanu’ nije jamstvo da je čovjek slobodan od predrasuda, da spada u krug Isusove nove obitelji.
Prethodno smo slušali o zlom i preljubničkom naraštaju, pa su moguće i Isusovi rođaci među nevjernicima, onima koji su prema Isusu sumnjičavi. Odatle vjerojatno i prigovor da je „izvan sebe“, da mu nešto nije u redu u glavi, danas bi kazali „pukao“, „prolupao“. Isus postavlja – upravo kao učitelj učenicima – pitanje: „Tko je moja obitelj? Tko su moja braća i sestre? Tko mi je majka“?
Za razliku od Marka kod koga ćemo naći da Isus zaokruži pogledom oko sebe i za sve reče: Braća, sestre i majka su oni koji slušaju Božju riječ i obdržavaju je! – ovdje Isus pruža svoju ruku nad učenike, nad one najbliže i najvjernije te za njih veli kako su mu upravo oni i braća, sestre i majka. Otac je samo Jedan – onaj nebeski! Sve zavisi od toga, čini li čovjek volju Oca moga koji je na nebesima ili ne.
Imamo li pred svojim očima krajnje snažni osjećaj za obitelj u židovstvu, ondašnjem kao i današnjem, upravo obiteljski, plemenski, klanski mentalitet, ghetto-raspoloženje, izdvojenost od drugih, onda je ovakav Isusov stav za Židove doslovce skandalozan, krajnje izazovan.
Isus napušta uhodane obiteljske veze i kategorije, on ostavlja i kida sve obiteljske veze zbog ovoga novoga što je došao donijeti svijetu. Ne odlučuje genetika, plemenska pripadnost, klansko mišljenje. Ne, nego posve nosi osjećaj bratstva svih ljudi u svijetu. To bijaše i pogonska snaga svih onih putujućih misionara u ranoj Crkvi koji su ostavljali sve i pronosili svijetom Radosnu vijest. Nova obitelj!
Smisao Isusova dolaska jest uspostava Božje volje i kraljevstva među ljudima. Da svi budu braća i sestre. To je središnjica i njegove egzistencije. On proklamira, i nikad njegova riječ ne ostaje na razini puke riječi. Kao što je on utjelovljenje Božje Riječi, tako su i učenici utjelovljenje njegove riječi. U njima se riječ mora utjeloviti, ne samo preko ušiju, očiju, nego u cijelom biću. Oni moraju učiniti životni egzodus iz postojećih kategorija kao nekoć Židovi u slobodu iz egipatskog tlačenja.
Sve se to odvija konkretno i pred očima javnosti. Oni koji su pošli za Isusom ostavili su svoju obitelj i rodbinu i s Isusom tvore ‘novu obitelj’ koja je naskroz u znaku Isusova navještaja skoroga dolaska Božjeg kraljevstva. Isusova novina ne dolazi u svijet kao čisti nauk ili kao ideja, kao pojam ili nadahnuće. Novina je sami Isus u osobi i pojavi, obećani od Boga, dugo željkovani.
On je kao prvi spoznao – u pustinji za kušnje – što Bog hoće, i to prenosi na učenike i slušatelje. Čini to s takvim žarom i žestinom da moraju svi priznati: On je ispunjenje povijesti i obećanja. Učenici pak trebaju biti u svijetu onaj nužni kvasac koji podiže tijesto.
Isus kida veze i okove te stapa ljude kao svjesne pojedince oko sebe u novu obitelj. Prestaju biti bitne i odlučne krvne veze, one nisu mjerodavne u ustroju Božjeg kraljevstva. Zajednica Isusovih učenika tvori jezgru nove Božje obitelji. Tko mi je brat i sestra i majka? Isus kao moj i tvoj brat! Nezamislivo, ali stvarno. I ja, svaki pojedinac osobno. Ja – Isusova majka?! Ja – Marija?! Neshvatljivo, ali moguće i stvarno.
Svatko je prostor gdje se Isus može začeti i roditi. Kao da i ovdje čujemo daleku jeku Gabrijelove ponude Mariji. Ponuda Mariji, ponuda nama. “Neka mi bude po tvojoj riječi. I kako Bog hoće. Neka se vrši njegova volja”. Recimo i mi: Neka i nama, meni i tebi, bude po tvojoj riječi, Isuse. Želim ti biti majka, a ne samo poput majke. I donijeti te ovom svijetu koji te treba. Tu bi se onda ostvario Isusov san, prijateljstva, ljubavi, zajedništva, jedinstva, sreće i radosti zbog jednoga: Novorođena djeca Božja, sinovi i kćeri, braća. U novome, poslušnom, vjernom Adamu – Isusu. Zato je na nama izabrati: Staro ili novo, istinu u Isusu ili krutost starog poretka. I odlučiti o tome tko će nama gospodariti
Nova Božja obitelj su oni koji vrše, u životu ozbiljuju volju Božju, koji za Isusom idu, koji ga slijede. Volja pak Očeva za svakoga od nas jest slušati i slijediti Isusove riječi i osobu. To je put do konačne sreće ovdje. Svatko tko je kršten, dužan je davati svjedočanstvo za Isusa.
Putova ima mnoštvo, a cilj je jedan za sve. Sredstvo je ljubav prema bližnjemu, poštovanje siromaha, prosvjed protiv bilo kakva ugnjetavanja ili iskorištavanja slabijih. Jednom riječju, Isusova osoba i riječ moraju rađati u nama i drugima upravo žudnju biti kršćaninom.
Nova obitelj ima jednoga, nebeskoga Oca i njemu se upravlja molitva Očenaša. Molitva je to svih koji su jedno i zajedno pred Isusom, koji su iskusili milost, oprost, pomoć. Biti dijete pred tim Ocem, osjećati se udomljen, to bi bilo u Isusovu poimanju odrastao, nenavezan čovjek, slobodan od tuđih autoriteta i skrbništva, bilo oca, majke, obitelji, nepotrebnih autoriteta.
Od krajnjega je značenja biti srodan s Isusom, tj. kao on usidren u Ocu nebeskome, u pouzdanju u Oca od koga dolazi sve, buditi u ljudima odvažnost i prihvatiti se života, liječiti, nevolju uklanjati, ljude ohrabrivati, vlastito dostojanstvo osnaživati.
