19.4 C
Međugorje
27.06.2222.

Biblijska poruka 21. 6. 2022. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Uski i strmi put u život

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Mt 7, 6.12-14

Reče Isus svojim učenicima: »Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.

To je, doista, Zakon i Proroci. Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«


 

U današnjem evanđeoskom odsječku imamo tri životne maksime. Ne bacati biserje pred svinje, potom zlatno pravilo: Činiti sve iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ljubav je srčika, jezgrenica i smisao svega što je zabilježeno u Zakonu i Prorocima. I na kraju govor o dva puta u život. Kojim putem ići, udariti u život? Koji put vodi u život na ovoj plovidbi oceanima života?

Ima riječi u Novome zavjetu koje, kad ih čovjek jednom čuje, zauvijek ostaju u pameti. I nikada nam ne će izići iz sjećanja. Takva je i ova o svetinji pred psima i biserjem pred svinjama. Ili pak onaj drugi izričaj iz Isusovih usta: Budite mudri kao zmije, bezazleni kao golubovi (Mt 10,16).

Isus kao da želi reći: Čovječe, u tebi postoji sveti prostor u koji može samo Bog, koji je povlašteno mjesto za Duha, i nemoj sebe profanirati, nemoj se prostituirati, svoje srce razdavati koječemu. U tebi je tajna povjerena samo tebi. Iz te tajne moraš živjeti, tu trebaš crpsti nadahnuće za svoj govor o Bogu, o Isusu. Nemojte profanirati Božje ime u ispraznu govorenju. I shvatimo jedno, svi smo mi ljudi u traganju, u potrazi za Višim, za pravim Putem, za Istinom. U tebi postoji nedodirljivi prostor Svetoga, ona skrivena komora u kojoj se Ocu moliš, za koju Otac i ti znate.

Isus želi upozoriti svoje učenike kako nisu svi sposobni shvatiti ono što donosi on u svojoj osobi, svojoj poruci. Zato i govori u slikama, prispodobama, da bi ljude prisilio na mišljenje i razmišljanje, da u svojoj glavi mozgaju spram onoga što on želi reći i poručiti svojim slušateljima. Nisu svi kadri prijeći granicu onoga svakodnevnoga, onoga što treba tumača iz Isusovih usta. Zato je Isus nasamo svoje poučavao. Ima stvari koje jednostavno jedna drugoj ne odgovaraju: Ne ide zajedno staro vino i novi mjehovi, novo vino i stari mjehovi, nova zakrpa i stara haljina, stara zakrpa i nova haljina. U svim tim slučajevima imamo pucanje, male katastrofe, poderotine, pukotine. Ili pak post u vrijeme kad je tu zaručnik, dok se odvija svadbeno slavlje.

Na jednoj strani vidimo kako Isus upozorava svoje učenike, a na drugoj vidimo upravo njega kako kao iz rukava, u dramatičnu ritmu i tempu, izriče svoje riječi, odašilje svoju poruku svim ljudima s kojima se susreće. I ono o čemu ovdje govori, sustiglo je doskora njega. Ni pune tri godine nije govorio, a već su se svi na njega i protiv njega okomili. Ljudi nisu htjeli njegovo biserje i dragulje – jer nitko nije tako zorno kao on govorio – nego su htjeli njega – jednom zauvijek – smaknuti, uništiti.

Sukladno ljudskome common sense, zdravu razboru, mogao je i on doživjeti duboku starost kao i Buda. Ali ne. On je svjesno dijelio, izazivao, provocirao, on je htio da se čovjek napokon odluči. Isus kao da je svjesno izazivao sudbinu protiv sebe pa stoga i nije imao pravih prijatelja.

Zlatno pravilo: Što želite da ljudi (u)čine vama, činite to i vi njima! Gospodine, što nam je činiti? – kao da se pitaju učenici. Isus kao da veli: Zapitaj samoga sebe, što sam sebi želiš, pa to onda uzmi kao mjerilo i prema drugima! Daruj to drugima. Potraži čovjeka gdje on jest, poput Majke Tereze. Svi znamo što je glad, žeđ, bijeda, nevolja, potreba, siromaštvo.

Trebamo samo prevrnuti 18 poglavlja naprijed, zaustaviti se na 25. Matejevu poglavlju, gdje je riječ o konačnom sudu i obračunu: “Što ste god učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!”, govori Isus. –

I obrnuto. Isus poziva da se identificiramo sa svojim bližnjim, pored sebe, da se stavimo u njegovu kožu, što on osjeća, kako on misli, koja ga nevolja tjera. Svako dobro djelo počiva u biti na identifikaciji s tuđim životom i tuđom nevoljom.

Nikad se Isus nije bavio teološkim apstraktnim rasprama, nikad nije razbijao glavu s onim što bi bilo kad bi bilo, nikad nije držao predavanja iz etike ili morala, kako i što treba činiti i načelno se izjašnjavati. On je uvijek stupao ispred, pripovijedao primjere, govorio u slikama, donosio slike, i onda bi poručivao onima oko sebe: Idi, čini tako. To je ono čudo njegove osobe, naime, konkretnost djelovanja, a mjerilo je svemu Božje kraljevstvo. U protivnom, sve ostalo jest prostor čistih obmana i tlapnja, mudrovanja i demona. Čovjek mora biti čovjek da bi čovječno postupao; Isus pretpostavlja već u nama stanovitu mjeru čovječnosti. Zato nam trebaju drugi da nam pokažu kako sazrjeti i izrasti do punoga čovjeka. Samo dobrota oslobađa dobrotu, samo ljubav oslobađa i nudi ljubav.

Isus je uvijek protiv prosjeka i prosječnosti. Od svojih traži radikalnost! Uska vrata, tijesan put. Danas nam mora biti jasno da mi kao ljudi nikako ne ćemo moći vlastitim snagama ići u budućnost ili graditi kuću svoga života. Živimo u pluralnom svijetu, svijetu s vrlo mnogo suprotstavljenih mišljenja i nazora.

Jedan od vrhunskih fizičara minuloga stoljeća W. Heisenberg rekao je jednom: “Naš današnji tehnički i pluralni svijet nalik je golemu brodu, čije su željezne i čelične mase toliko jake i velike da privlače k sebi i zbunjuju igle kompasa te se brod samo vrti u krugu i pokazuje smjer prema samome sebi. I tako ovaj brod, ova naša današnja kultura, plovi bez orijentacije, sve brže, ali bez cilja. Želimo li se susresti s opasnostima svoga vremena, moramo se ponovno orijentirati prema zvijezdama.”

Pod tim zvijezdama mislio je Heisenberg na vjeru, na temeljna načela Kristova nauka. To je pravi i istinski kompas našega života koji nam pokazuje put, strm doduše i uzak, ali spasotvoran. Vjera je ona uska staza kojom kročimo naprijed, uska staza prema Bogu ima mjesta za sve, da, to je mjesto u vlastitom srcu, za mnoge druge ljude.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne