Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mk 3, 13-19
Uziđe Isus na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
Mnogo je načina da čovjek Isusa upozna, da se s njime susretne, da ga iskusi, ali isto tako i mnogo je načina da ga čovjek ne upozna. Jedni su otvoreni, drugi zaslijepljeni. Farizeji, slijepi u svojoj mržnji, odlučuju ubiti Isusa. Svijet i mnoštva vide samo djelomično, prepoznaju djelomice. Nema tu zle volje, oni su zaokupljeni svojim nevoljama, robovanjem Rimljanima, svojim svakodnevnim brigama, bolestima koje ih muče. Njima treba konkretna pomoć. Mogli bi u Isusa pronaći bitnu pomoć od one koju konkretno traže, ali im sve ostaje još uvijek skriveno. Demoni imaju nekakvu nejasnu sliku i spoznaju o Isusovoj biti i biću. Osjećaju kako je on Jači. Isus im naređuje da šute jer njegov čas još nije došao. Zato se Isus posvećuje izboru, odgoju i poučavanju svojih učenika. Oni su njegova istinska duhovna djeca, on ih rađa za novinu života koja se objavila u njemu, koja je s njime došla na ovaj svijet.
Ovo je već treći put u prva tri poglavlja da se susrećemo s Isusom koji poziva i okuplja. Najprije četvoricu ribara, potom poziva carinika Mateja i kod njega blaguje, a onda stvara, ‘načini’ Dvanaestoricu. Isus stvara novu Božju obitelj, onih koji njega slijede, koji su uz njega, koje on izabire, postavlja da ih i poučava, da ih šalje propovijedati Radosnu vijest te izgoniti nečiste sile.
Stvaranje nove Božje obitelji, novoga Božjeg naroda konstitutivno je za Isusovo poimanje navještaja, okupljanje u novi Izrael. I to novo nije plod naslijeđa, darovitosti, dobre volje, nije plod krvnih veza, obitelji ili klanskih odnosa. Ne, to je novo stvaranje, novo stvorenje, nova haljina, novo vino, novi mjehovi. Sve je novo. Incipit vita nova.
U tu novinu spadaju i Dvanaestorica. Isus, tako reći, stvara novu instituciju. Kad stvara njih, kad izabire njih dvanaestoricu, već imamo daleko veći broj učenika, jer se prethodno veli kako su ga mnogi slijedili (2,15). Iz te množine Isus izabire, stvara Dvanaestoricu. Čini to svjesno na brdu, uspinje se na uzvisinu i poziva one koje je sam htio.
Na prvome mjestu nalazi se Petar. I grčki izričaj ‘epoiesen’ dade se prevesti sa ‘stvori’, ‘postavi’, ‘načini’. Riječ je već o institutu Dvanaestorice. To je Isusov stvarateljski čin. To je naskroz službeni postupak s Isusove strane. Dvanaestorica su u svemu Isusovo djelo i namisao, oni su njegov osobni odabir, njih jest dvanaest, ali tvore Isusovu cjelinu, početak novoga, eshatološkoga Izraela. Oni trebaju Isusa naslijediti, zastupati, imati udjela u njegovim ovlastima. Oni su njegovi re-prezentanti, veleposlanici.
Isus se penje na brdo i na njemu poziva i izabire dvanaestoricu učenika. Svaka je riječ u ovome izvješću od krajnje važnosti. Isus je ljubio brda, ljubio je jezero, ljubio cijelu prirodu jer je sve izišlo iz Očeve ruke, na njegovu stvarateljsku riječ. Sve bijaše zrcalo Božje ljubavi i dobrote, božanske tajne. Brdo je mjesto Isusove molitve, to je mjesto samoće i okrenutosti prema Ocu. To je mjesto uspona duha k Bogu, izdizanje iznad svagdana.
Poziv učenika uslijedio je nakon Isusova razgovora s Ocem jer je Isus prema Luki cijelu noć molio prije nego ih pozva i odabra. Isus poziva one koje je htio. Nitko nema pravo tiskati se ili naguravati u Isusovo društvo, osim ako Otac ne pozove. Isus poziva i on postaje životni prostor učenika. Nije to stvar osobne odluke, nego njegova, Isusova, izbora.
Oni koji su biblijski školovani iščitat će ovdje i Knjigu Postanka, stvaranje svijeta iz ništa. Ovdje se obistinjuje i ono što je navijestio prorok Izaija. Dvanaestorica apostola u svezi su s dvanaest plemena Izraelovih. Marko to ne spominje jer je to bilo naravno u to doba u Crkvi. Onodobno nije bilo više starozavjetnih plemena u ondašnjem Izraelu, mnoga su zamrla ili se raspršila po svijetu, ali Isus kao da hoće uspostaviti novi poredak, novi Izrael, želi oživjeti.
Marko naglašava da ih je Isus odvojio i postavio ‘da budu s njime’. Time je jasno postavio miljokaze. Znakovita radnja ne ograničava se samo na taj trenutak na brdu, nego se nastavlja u svagdanu: Biti s Isusom, dijeliti s njime sve. Oni su trajni znak, figura za Božje djelo u Isusu Kristu. Bog okuplja svoj narod, on ga ponovno uspostavlja, obnavlja, stvara jedinstvo oko Isusove osobe. To je stvaranje Crkve, njezine jezgre. Odaslan, odašiljan može biti samo onaj tko je prethodno bio s Isusom, tko je prošao njegovu školu iskustva i molitve. Samo onaj tko poznaje njegove misli, riječi, djela, tko se s njime intimno (z)družio. Tko je provodio s njim dane i noći, mjesece i godine. Biti s njime u molitvi i promišljanju. Svijet treba takvih iskusnika i danas. Bez njih i njihova svjedočenja o Isusu nema evangelizacije u svijetu.
Isus ih postavlja da bi ih odašiljao, da bi im dao ovlast izgoniti nečiste sile. Poslat će ih Isus doskora po dvojicu u sva izraelska područja da govore onako kako je on sam govorio, da izgone nečiste sile kako je i Isus izgonio i oslobađao svijet od zla. Da čine sve što je i on činio. Isto ćemo pronaći kod Mateja i Luke, čak i naglašenije nego kod Marka.
U Marka su Dvanaestorica daleko više vremena s Isusom nego u druge dvojice sinoptika. Isus ne čini ništa bez nazočnosti Dvanaestorice, on djeluje zajedno s njima, i to je znakovito za novinu koja dolazi s Isusom u Izrael. Oni su jamci izvornosti i autentičnosti Isusove osobe i poruke, oni su temelj Crkve koja se rađa, a potom nakon Duhova širi. Oni su svjedoci Evanđelja kao poruke i Isusove osobe u njezinu spasenjskom značenju za sav svijet.
Naviještati znači ujedno i privlačiti ljude k Bogu. Biti ribari ljudi. To je pretpostavka za učinkovitu propovijed. Isus je došao da bismo imali život, u punini. Oni čine što je on činio, njegova ovlast prelazi u potpunosti i na apostole. Oni čine namjesto njega, u njegovo ime. Oni su poslanici u Kristovo ime, njihova je uloga eshatološka. Oni uprisutnjuju Isusovu osobu i ovlast i u potonjim naraštajima. Oni su početak i jezgrenica izrastanja novoga naroda Božjega koji se potom okuplja u Crkvi.
Isus poziva sve na obraćenje, ali samo nekolicinu u izravno nasljedovanje, da budu s njime. Ti onda za svu vječnost ostaju obilježeni kao izvorni učenici.
