Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Iv 8, 31-42
Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«
Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.«
Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«
Isus upućuje riječi Židovima koji su u njega povjerovali. Onaj tko vjeruje u njega njegov je učenik, koji ga na njegovu putu slijedi, koji se drži njegove riječi i u njegovoj riječi ostaje. Vjera je ujedno i spoznaja, spoznaja Boga preko Sina u Duhu Svetome. Treba stvoriti u vlastitom srcu prostor za Isusovu riječ i osobu, i to je svakodnevna praksa ophođenja s Isusovim riječima, a za dugih govora na Posljednjoj večeri Isus će istaknuti djelovanje Duha Svetoga u zajednici Isusovih učenika. Uloga je Duha da stalno podsjeća na Isusove riječi i njihovu snagu. Isus ostaje nazočan u svojoj riječi, ali isto tako i djelatan.
Čuli smo iz Isusovih usta četiri preduvjeta za zajedništvo s njime. On veli: ostati u njegovoj riječi, postati tako zbiljski njegovim učenikom. Spoznati Istinu koja donosi slobodu. Dakle, vječito pitanje i prijepor: Koja i čija riječ, čiji sam učenik, koju istinu slijedim, i je li to osloboditeljska istina? I danas je bezbroj riječi na tržnicama ovoga svijeta, i danas nebrojeno mnogo učitelja, gurua, vođa, duhovnjaka, šamana koji kupe oko sebe svoje učenike. Preveliko je pitanje, vode li ti u istinu koja čovjeka oslobađa.
Ostanu li u Isusovoj riječi, Isus sam veli, učenici će upoznati istinu. Biblijska istina nije isto što i istina u filozofskom, grčkom smislu riječi, gdje je istina ravna spoznatljivosti stvari, podudarnost stvari sa samom sobom u spoznajnom procesu. U Bibliji je istina trajna Božja vjernost samomu sebi i vlastitoj riječi. Boga koji je tvorac i zadnja istina svega što jest, svega što on poziva u bivovanje. Oduzme li Bog svoj dah i svoga Duha, nestaje sve i u prah se vraća. Bog je vjeran u svojim djelima, svojim obećanjima koja daje svojim izabranicima.
U grčkome prijevodu Staroga zavjeta – tzv. Septuaginti – ta se Božja vjernost prevodi na grčki riječju ‘istina’. Grčki pak pojam ‘aletheia’ znači neskrivenost, razotkrivenost. Ono što je razotkriveno. Već onaj ‘a’ u riječi ‘aletheia’ znači negaciju. Ne-skrovitost, neskrivenost, raz-otkrivenost: To je smisao dolaska Isusa na ovaj svijet. Bog više nije Bog skriveni, skroviti, on je govorio, on se razotkrio, on se objavio.
I ta istina je jedino u svijetu što ima trajnost i što je pouzdano. Milost i istina – dođoše po Isusu Kristu (usp. Iv 1,17). Istina može biti samo u Bogu, pa i spoznaja istine može biti samo u vjeri u Boga komu možemo zahvaliti na svemu. Bog se objavljuje, on je duh i Istina, a kako je Isus kao Božji Sin jedno s Ocem, on u svome svjedočanstvu o sebi samome svjedoči i Oca. On je istina koja je Bog i u Bogu kao što je on i put do Oca, put koji on otvara onima koji ga slijede, te kao što je on i život koji daje onima koji u njega vjeruju. Istina tako oslobađa one koji u vjeri spoznaju. Isus oslobađa od grijeha i smrti one koji vjeruju u njega i slijede ga.
Na to Židovi prosvjeduju. Ustaju protiv njega glasno. Kako može Isus vezati Božju istinu uz sebe, kad su oni u posjedu same istine koja se objavila u Starom zavjetu? Oni su po riječi slobodni, nisu robovi nikomu. Oni su presretni i preponosni na ono što im je dao Bog kroz povijest i to je njihova ponos, slava i dika pred svim narodima. On ih je sam izveo iz robovanja u slobodu. Isus odgovara svom težinom objavljene riječi. On govori o slobodi od grijeha. Svaki koji griješi, rob je grijeha.
Isus kao da im želi reći: Ne pomaže vam vaša genetika, ne pomaže nikakvo prizivanje i pozivanje na oca Abrahama, na vlastito genetsko i biološko podrijetlo. To je samo povijesna i egzistencijalna slučajnost da ste se rodili kao Židovi, kao Abrahamovo sjeme. Bitno je biti rođen odozgor, od Oca, preko mene i Duha Svetoga. I danas vrijedi u židovstvu upravo to što im Isus prigovara: Čovjek postaje Židovom rođenjem, po majci Židovki. Biologija i sociologija tvore u židovstvu osnovicu, temelje cjelokupne religije. To i danas vrijedi za osjećaj pripadnosti židovskomu narodu.
Dalo bi se to primijeniti i na kršćanstvo. Čovjek je po rođenju kršćanin, ako su otac i majka kršćani i ako je kršten kao dijete. Kršćani smo na temelju okolnosti u kojima smo rođeni. Međutim, treba se opredijeliti za Isusa. Treba biti rođen u Duhu i istini, a ne samo od kršćanskih roditelja. Biologija nas ne će spasiti od propadanja. Već je Ivan Krstitelj u svojoj propovijedi naglašavao kako je Bog kadar od kamenja stvoriti Abrahamovu djecu (usp. Mt 3,9). Ne pomaže niti vrijedi ni sociologija ni biologija, ni psihologija, ni osjećaj, je li čovjek vjernik ili nije. Nego je odlučno kako čovjek živi svoju vjeru. Pitanje je jesam li se životno opredijelio za ono što je Kristovo?
Dostojevski je rekao: Kad bi mi netko matematički dokazao da je istina izvan Isusa Krista, ja bih ipak ostao uz Isusa Krista, a ne uz tu ili takvu istinu. Međutim, Istina je u Isusu i zato smo na pravome putu kad ostajemo uz njega.
Danas smo pozvani i prozvani odlučiti se između istine i slobode ili laži i robovanja. Možemo biti Božja djeca samo pod uvjetom da prihvatimo Isusovu osobu. Isus ne naučava neku istinu poput drugih ljudskih mislilaca, mudraca ili filozofa. Ne, nego on je istina u osobi. On je sam među nama Božja istina, u njemu je sam Bog nazočan, Bog koji spasava, oslobađa, koji je vidljiv i dostupan. Zapitajmo se: Treba li nam Isusova osoba i sloboda koju donosi?
