Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mt 13,44-46
Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.«
»Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.«
Dvije kratke usporedbe o blagu na njivi i dragocjenom biseru mogli bi nas navesti na pomisao da usporedimo Boga s blagom ili lijepim biserom. Bog nije stvar, on nije predmet koji bi čovjek mogao steći ili pronaći, posjedovati ili kupiti. Bog je osoba, živa, s kojom se susrećemo, s kojom možemo stupiti u zajedništvo. To se događa u susretu, a susret se ne može iznuditi. Susret je uvijek dar koji se daruje onome tko ga traži, istinski, cijelim bićem. To je onda iznenađenje koje nadilazi svako drugo.
Usporedba o blagu na njivi opisuje čovjeka koji u pravnom smislu riječi djeluje nezakonito, protupravno. Najprije otkriva blago dok na tuđem imanju kopa, krije ga, taji činjenicu pred zakonitim vlasnikom i kupuje njivu prema realnoj tržišnoj vrijednosti, a u njoj se pod zemljom krije velika amfora zlata! I prodavaču ne dolazi s istinom, nego bitnu stvar prešućuje. Doduše, ne mora on reći sve što zna, ali je u najmanju ruku nedolično i nepristojno način na koji postupa. On se ponaša i čini kao da blaga na njivi nema!
Isus međutim ne govori o poštenju ili nepoštenju, ne govori on o cijenama nekretnina, nego govori o prepredenosti i ‘prefriganosti’ ovoga što kupuje njivu. Tu je naglasak usporedbe. On prodaje sve što ima, pa čak zalaže i sve svoje pokretno i nepokretno, sve što je baštinio od svojih djedova i očeva, stavlja sve na jednu kartu, kao igrač na lutriji, i kupuje tu njivu. I to, veli se, presretan, ‘sav radostan!’
Radost je ono što ovoga koji se namjerio na silno blago na njivi razlikuje od onoga mladića koji bijaše bogat, a došao Isusu tražiti život vječni. Isus mu veli da ode i rasproda sve što ima i dođe k njemu i slijedi ga. I imat će veliko blago, i ovdje i u nebu. Dakle, i ovdje Isus govori o blagu, ne više slikovito, nego o blagu u osobi. Veli se, ode od Isusa ‘nasmrt smrknut i tužan!’ On nije mogao u radosti razdati svoje i poći za Isusom, nije se mogao odreći silnoga bogatstva, kao da će ga uživati svu vječnost! Isus je to blago zbog kojega čovjek ostavlja sve ostalo.
Kao protuslika ovoga bogatoga mladića koji nije mogao ostaviti svoje blago da bi stekao veće, kvalitetnije i vječno blago, imamo nadcarinika Zakeja u Jerihonu. Isus je u prolazu. Čovjek hvata životnu priliku, možda zadnju u životu. Zakeja mrze svi i on sve mrzi. Pred Isusom se odlučuje, ovdje i sada, o tome što propušta i što gubi, ako Isusa izgubi. Na kraju veli za njega Isus kako je i on Abrahamovo dijete. On za objeda u kući polovicu razdaje siromasima, a ako je koga prevario, vraća četverostruko. Čudo preobrazbe iznutra i izvana. Deva je prošla kroz ušice iglene! Zakej se provukao!
Zakej je pronašao svoj biser, svoje blago, njemu je sve oprošteno jer silno ljubi Gospodina. Tko malo ljubi, njemu se malo (o)prašta. Onaj mladić je ispunjavao obveze, ali nije imao ljubavi u sebi, i zato je na kraju bankrotirao, sa svim svojim bogatstvom. Živio je s njime za ovaj svijet i život, i nestao s njime!
Isus ovdje govori o kraljevstvu Božjem koje čovjek mora tražiti sa svom odlučnošću. To je dragocjenost i vrijednost za koju se isplati uložiti sve, to je jedina dragocjenost kojoj nema pravoga nadomjestka. U usporedbi s biserom koji čovjek pronađe, razdavši sve kupi taj lijepi biser, pojedinac radi krajnje nerazborito. Ne zna on tržišnu vrijednost bisera, ne zna koliko će vrijediti za nekoliko godina. Ali njemu je bitno upustiti se u rizik u ovome trenutku. Jer drugoj će strani Isus govoriti o tome kako ništa ne koristi čovjeku steći cijeli svijet, a životu svome ili svojoj duši nauditi, ili dušu izgubiti (usp. Mt 16,26; Mk 8,36), a ovdje je blago, odnosno biser otkriti sebe, pronaći Boga u sebi, povezati svoj život s Bogom, stvoriti od toga nerazdvojivo jedinstvo.
Ljudi su oduvijek bili u potrazi za kamenom mudraca, kamenom spoznaje, za životnim blagom, životnim eliksirom. U konačnici je to potraga za dobrim, lijepim, jednim – za Bogom. Jer i ovaj koji je pronašao blago na njivi ili otkrio dragocjeni biser te čini sve da to stekne, čini to kao veliki zaljubljenik: Otkrio je ljubav i blago života i za nju daje sve. Ljudi koji su otkrili svoju životnu radost, mijenjaju svoj život stubokom, iz temelja. Čine oni stvari drugima nerazumljive, zagonetne, pa štoviše i riskantne. Jer rizik je razdati sve i uzeti samo ono jedno. Ali u njihovim očima nikakav rizik nije prevelik, svaki je u konačnici opravdan jer čovjek stječe nešto čudesno, neviđeno, trajno, vječno.
U usporedbi o biseru veli se da to bijaše ‘lijepi’ komad, a za drago kamenje se zna da je lijepo. Iz Knjige Otkrivenja znamo kako je drago kamenje pojam ljepote. Lijepo je uvijek vezano uz vjeru, uz estetsku dimenziju i bogoslužja i glazbe a i umjetnosti. Sve su to načini govora o Bogu. Zemaljska ljepota postaje slikom Božje veličine, ljepote i slave.
Isus govori o nenavezanosti, o slobodi, Isus se zauzima za životni rizik. Njemu su simpatični oni koji znaju da ne će dugo živjeti te koji se na bitno koncentriraju, koji stavljaju sve na jednu dobitničku kartu.
Cijena novostečene radosti jest bol rastanka. Ne znamo za bol koju je osjećao Isus kad se rastajao od svoje majke i započeo život putujućeg propovjednika. Ali znamo da su bol i radost uvijek blizu jedno drugome. Bol rastanka i sreća te radost pronalaska. Sretan onaj tko pronađe blago i biser – Gospodina Isusa.
