Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Lk 16,19-31
Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
‘Blago siromasima u duhu’, tj. u srcu. Tim riječima započinje Isus svoj javni navještaj i obznanjuje ustroj u novome poretku koji naviješta u Govoru na gori (Mt 5-7). Sva su ostala blaženstva samo dopuna i tumač toga prvoga. Sve smjera prema nužnoj dopuni te, za nas tajnovite i nerazumljive, neshvatljive riječi o siromasima, a cjelokupna Objava smjera upravo prema tim ‘siromasima’, koji su Gospodnji povlaštenici. Posvuda ćemo u Bibliji pronaći upravo protegu, dubinsku i širinsku, riječi ‘siromašan’, što znači biti siromašan, imati otvoreno srce, biti poput prazne posude, neispunjene, koju može ispuniti i zadovoljiti jedino Bog, Božji Duh i milost.
Bog bogat – postaje u Isusu siromah
Bogataši, ma koliko prividno bili bezbrižni, uživali u raskoši, gozbama, ostaju okovani u lancima životne laži, u svojoj izgubljenosti, samozadovoljstvu. Ne misli bogataš o boljem svijetu, nije on gladan ni žedan pravednosti, nije usmjeren prema neprolaznom, vječnom, beskonačnom. Imati već ovdje svoju utjehu isto je što i pomiriti se sa stanjem svijeta, ne očekivati nikakav boljitak, prepustiti se stihiji, ne biti zainteresiran ni za kakvu promjenu postojećeg. Prepustiti se da mu život ide prema besciljnosti.
Siromah ne sanja o bogatu stolu, nego o mrvicama koje padaju s bogataševa stola psima. Sanja ne o obilju, nego o nužnome za život, kako preživjeti. Dostatne su njemu mrvice, jer tijelo je više od odijela, a život je više od jela, reći će Isus. Ni hrana ni odijelo nemaju smisao u sebi, nego služe životu i životnim potrebama. Poput Isusa koji je bio beskućnik, završio kao Raspeti da bi uskrsnuo i očitovao punu istinu.
Lazar ima ime – bogataš bezimen, ‘anonimus’
To je zajamčeno i Lazaru! I u vječnosti ima on svoje ime, dok onaj bogataš svršava u bezimenosti. Zanimljivo: Nigdje u cijeloj prispodobi nije taj bogataš oslovljen svojim osobnim, vlastitim imenom. On je anonimus! On se definira ne prema onome što jest, nego prema onome što posjeduje. Vječiti problem: biti ili imati! Bogataš je bezimen(jak).
Ne poznaje Boga koji svemu daje ime, pa po tome ni Bog njega ne poznaje. Podigao je zid između Boga i sebe, okrenuo je svoje lice od Boga. Bogatstvo nosi u sebi biljeg prokletstva, mogućnost odbačenosti, vezanje uz tlapnje i obmane, dok siromaštvo nosi u sebi obećanja svih blaženstava!
Opasnost ravnodušnosti
Bogatašu se u prispodobi ne predbacuje ni pohlepa, ni škrtost, ni lakomost, ni neumjerenost, pa čak ni manjak sućuti prema Lazaru u čirevima. Jednostavno se veli: Bio si bogat, dok je on bio siromah. Dok je živio, bogataš se slastio i mastio, punio i prepunjao svoje srce i trbuh zemaljskim utjehama i užitcima, samozavarnim obmanama, tako da nije bilo mjesta za Božje utjehe, koje, kako veli psalmist, dušu vesele (Ps 94,19). Istodobno Lazar nije ništa drugo iskusio doli suznu dolinu, i sad čeka da mu Gospodin otare svaku suzu s očiju (usp. Otk 21,4). Bogatstvo je zaslijepilo bogataša.
Bogatstvo je balvan u njegovim očima od kojega ne vidi siromaha u bijedi. Bogatstvo po sebi nije loše ni zlo, ali kad ono potisne iz svijesti, srca i očiju Boga i čovjeka, onda je ono oruđe Zloga, i put u vječnu propast i prokletstvo.
Lazar pred vratima
Siromah upravo razobličuje svu laž i zloću bogatstva, i dokle god pred vratima bogataša ili u svijetu ima ijedan siromah, on je vječita optužnica i sudište bogatašima. Lazar je svjetlo koje bi htjelo prodrijeti do bogataševih očiju. Ali upravo je to sud i sudište: Svjetlo je došlo, međutim, ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela zla, reći će Isus Nikodemu (usp. Iv 3,19).
Ni purpur ni tanani lan ni bogati stol nisu po sebi zlo ili grijeh, ali su optužnica dokle god ima onih koji su u dronjcima i prnjama, kojima je uskraćen zalogaj za preživljavanje. Lazar je pred svačijim vratima! Napose u doba pandemije i ratne humanitarne krize.
Lazar – ispit svačije savjesti
Lazar je ispit savjesti cijele jedne civilizacije koja je gradila i gradi svoju sliku i ustroj na poštivanju ljudskih prava, čovjekova dostojanstva, ali kad treba u stvarnosti pomoći, tada navlače zastore na svoje palače i vile, da ne vide sklupčanu bijedu na srpanjskom suncu, dehidriranu, obeskućenu, koja vapi za čašom hladne vode, budući da su dušmani onečistili izvore pitke vode.
Ne činiti dobro, ne živjeti istinu, ne pomoći bijedniku, znači istodobno činiti suprotno, znači “živjeti u tami i ne znati kamo ide, jer mu tama zaslijepi oči” (1 Iv 2,12), znači živjeti u grijehu, laži. Prepustiti nesretnika njegovoj nesreći znači izručiti ga propasti.
Isus je kršio samu subotu da bi život i čovjeka spasio, pomogao nesretniku ili nesretnici. Ne činiti dobro znači prepustiti teren Zlomu i grijehu, jer ne postoji nekakva neutralna zona. Ili tama ili svjetlost.
Lazar – propusnica i ulaznica u raj
Lazar pred vratima: Zapravo, Lazar je vrata, on je propusnica, ulaznica, „vizitka“ u život. Kroz ta vrata, kroz Lazara, nam je proći. Zatvore li se ta vrata, ostajemo u tami, smrti. Jer u biti, Lazar je Krist, što izričito veli ono mjesto iz Matejeva Evanđelja (Mt 25). Krist je u svakom siromahu i iz njega nas on sam gleda i poziva.
Bog je savršeno jasno govorio kroz cijelu povijest preko Mojsija, Proroka, kroz pouke, tako da su životne smjernice i odrednice jasne, kako osmisliti svoj život, kako ne dopasti paklenih muka. Pakao je mogućnost. Stvarna. Već ovdje. Zato je uvijek aktualan poziv upućen još u edenskom vrtu Adamu: “Gdje si, Adame- čovječe?” Da već možda nisi u paklu koji si sam sebi pripravio?
Život nije samo umiranje, nego neprestani rast, sazrijevanje, do punine mjere Kristove, reći će Apostol. Život je mogućnost i mjesto gdje se možemo obogatiti u Bogu, izrasti u čovjeka i čovještvu. Siromasi su nam Božja podsjetnica (vizitka) i neprestani poziv: “Gdje je tvoje uporište?”
Gdje je tvoje blago – gdje je tvoje srce?
I danas je temeljno pitanje: U što polažem svoju nadu? Čemu vjerujem? Novcu, bogatstvu, burzama, dionicama, bankarskoj tajni? Ništa nije tajno što se ne će otkriti, reče Isus. Nisu više sigurni ni švicarski trezori, ni banke u koje su pojedinci slijevali svoje bogatstvo koje su napljačkali kao kolonizatori od siromašnih i osiromašenih, od droge, utaje poreza ili pranja novca.
Onaj tko svim svojim bićem, svim svojim srcem prione uz novac i posjed, tko zavisi od moći i dominacije nad drugima, ostaje gluh za Božji zov, za Lazara pred vratima. A Lazara ima toliko danas, na sve strane, na našim kućnim pragovima.
Gdje je tvoje blago, ondje i tvoje srce, Isusova je riječ. Prije će deva kroz iglene ušice, nego bogataš u kraljevstvo Božje, rekao je također Isus. U bogatstvu je velika opasnost: Ono priječi da čovjek ne vidi ni Boga ni čovjeka. I na kraju svršava kao ovaj bogataš.
Komu zvono zvoni?
Vrijeme nam je svima ograničeno – između rađanja i smrti. Svi smo na raskrižju na kome možemo sve dobiti ili sve izgubiti. I nema popravnoga. Ovaj je bogataš iz pakla molio Abrahama da poruči njegovoj braći: Vrijeme vam curi, istječe. Vaš sat otkucava, u klepsidri, pješčaniku curi pijesak. Obratite se. Nema drugoga puta do Boga osim ovoga: Čuti njegov glas! Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda, veli psalmist. Danas se i ovdje moramo odlučiti i slijediti Boga koji je jedino bogatstvo.
