Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mt 8,28-34
Kada Isus dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. I gle, povikaše: »Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?«
A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi ga zaklinjahu: »Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.« On im reče: »Idite!« Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.
Učenici imaju slabu ili nikakvu vjeru, ostali svijet gotovo nikakvu, a demoni slute kako im je s Isusom došao glavni suparnik i neminovni kraj. Ponovno imamo jasnu piščevu nakanu izraziti kako s Isusom dolazi i stvarna revolucija u svijet, čišćenje svijeta od demonskih sila. Dolazi, slijedi neminovni sud demonima! U žarištu je Isusova pobjeda nad paklenim silama, kojih je prema Markovu Evanđelju ovdje cijela legija, te njihov konačni poraz.
U izvorniku stoji kako se “stado obruši u more”, ali onda se odmah nadovezuje u pluralnom obliku “i svi poginuše u vodama”. Misli se na demone. To je naglasak cjelokupna izvješća. Isus im presuđuje na drastičan način, što ćemo potom susresti i u Knjizi Otkrivenja gdje je Sotona bačen u ognjeno more.
Prethodno smo čuli kako je Isus utišao oluju na moru. Učenici u životnoj opasnosti, bore se za vlastiti život, sve se oko njih ljulja i trese, a Isus smiruje more i valovlje. Na njegovu riječ sve se utišava. Slično je i s ovom dvojicom nevoljnika. Njima omlaćuju, otresaju neprijateljske, demonske sile, ne daju im mira. Trajni potresi u duši, život u stalnome strahu. Ovaj izvještaj samo je nastavak onoga o oluji na moru. U opsjednutome imamo navalu svih neprijateljskih sila iznutra, čovjekova je duša uskovitlana, nemirna, uvijek u krajnje dramatičnom stanju. Iznutra izvire vulkan koji ne da čovjeku mira ni sna. Oni su živi pokopani, žive u udubinama, grobnicama. Sve dok se ne pojavi Isus!
Što hoćeš od nas, Sine Božji? – pitaju demoni iz obojice. Jesi li se pojavio da nas mučiš, da nam ne daš mira? Da, upravo je to zadaća Gospodinova. Ova su dvojica opsjednutih u teškoj životnoj nevolji. Spasa im nema dok ne dođe jači od demonskih sila. U Isusu se susreće na jednoj strani Božja sila – i s druge strane demonska. Ona biva poražena. Isus opsjednute oslobađa i liječi. Vraća čovjeku zdravlje, čovjek postaje ono što jest, pred Bogom i ljudima. Nije više igračka demonskih i razornih sila, nije više otuđen, nije više pod vlašću sila koje tlače i zarobljuju. Ovo je trijumfalni pohod Mesije u svijetu, najava onoga što će poslije reći Isus na rastanku, i prema Matejevu i prema Markovu Evanđelju: “Učinite sve narode mojim učenicima! – Izgonite nečiste sile!” To je najava konačnoga obračuna između Boga i sila Zloga. Utoliko imaju demoni pravo kad govore kako ih muči prije vremena.
Nakon što je ozdravio, odnosno oslobodio dvojicu od demonskih sila, mještani mole Isusa da napusti njihov kraj. Radije će živjeti s nekoliko bolesnika, nego se obratiti, prihvatiti Isusovu osobu. Nema zdravlja bez cijene. Treba i pred Gospodinom pasti na koljena, obratiti se, da bi čovjek iskusio mir u duši. Mira nema bez temeljita obraćenja, mira nema ako se čovjek do kraja ne upusti u Isusove zahtjeve i Govor na gori. Uvijek je lakše reći Isusu da odstupi, da se ukloni, da ode iz nekoga kraja, nego da čovjek prihvati njegovu osobu i njegove zahtjeve.
Ovakav će stav otjerati Isusa u izolaciju, a na kraju i na sami križ. Ljudi radije ostaju pri starome, nego da se obrate novomu, blizini samoga Boga u Isusu Kristu. Radije ostati u grobu svoje egzistencije, kao u rupi ili krtičnjaku, nego izići na sunce koje nudi osoba ovoga Nazarećanina, završne Božje Riječi u svijetu i povijesti.
Što mi možemo učiniti? Gospodina moliti da ostane s nama, u našem kraju. Da ostane u ovoj zemlji, na ovim prostorima. Bez njega je sve pustoš i samoća. O Isusu svjedoči sve oko nas. I zar možemo danas uskratiti novim naraštajima ono što je bezbrojne nosilo u životu i smrti? Treba samo danas proći velikim zavjetnim crkvama ili svetištima i pogledati sve one natpise koji svjedoče o uslišanim molitvama. Suvremenom tzv. „prosvijetljenom“ je čovjeku sve to ostatak nekih prošlih, minulih vremena, isto tako i vjera u demonske sile.
Međutim, svi oni natpisi i pločice govore o krajnjoj nevolji i životnim krizama, o velikoj vjeri, i na koncu, o uslišanju. Samo se onaj može rugati tim iskazima vjere tko ne zna što je velika nevolja, bolest, patnja, i što je vjera u Božju konačnu pomoć. Na svakoj stranici Evanđelja pronaći ćemo takvu vjeru te pouzdanje svih nevoljnika u Isusovu silu i moć.
Danas bismo htjeli zdravlje bez Boga, bez milosti, bez Svetoga. To je nova vjera, vjera suvremenog čovjeka koji je odbacio i Boga i zle sile kao mogućnost. Zdravlje kao nova religija, pri čemu je Bog potisnut na sporedni kolosijek. Zato se na sve strne i šire okultne prakse i ezoterija, visak i bioenergija, šamanizam i nadriliječnici. Čovjek današnjice ima samo jednu religiju, a to je bezgranična vjera u zdravlje.
Stari su gradili katedrale, suvremenici grade velike klinike. Stari su se klanjali Bogu, suvremenici trče jogging i prave sklekove. Stari su govorili kako treba spasiti svoju dušu, a suvremenici su stavili sve u svoje tijelo. Ono je postalo kultni čovjekov objekt. Sve se podvrgava tijelu. Ono je vrhovna čovjekova životna vrijednost. Vjera u zdravlje, beskrajna vjera u liječnike, polubogove u bijelome, zatim u medicinu i kemijsku industriju lijekova.
Dokazana je pak činjenica kako čovjek sam u sebi stvara preduvjete i za zdravlje ali i za bolest, a ne lijekovi. Napasnik je uvijek prisutan i opsjeda čovjeka. Nije davao ni Isusu mira, sve od pustinje pa do Getsemanija i križa. Međutim, Isus na kraju izlazi pobjednik nad Zlom, Grijehom, Smrću, demonima. Isusu jednostavno nitko nije dorastao, do dana današnjega.
Kocke su davno pale, slomljena je sila Zla, stare Zmije, Đavla, Sotone, Zavodnika cijeloga svijeta (usp. Otk 12,7-11), Božjega i čovjekova neprijatelja, one sile koja prezire sve čovjekoljubno i bogoljubno, sile koja se nadima i sebi umišlja kako uvijek trijumfira, a zapravo je davno izgubila bitku te je još samo poput psa na lancu koji ugriza samo one koji mu se približe. Izgubio je đavao svoju vlast i moć, okovan je u lancima Kristova križa.
