6.3 C
Međugorje
26.01.2222.

Biblijska poruka 4. 12. 2021. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Biti svijetlo u tami svijeta

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Mt 9,35-10.1.6-8

Isus je obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima; »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Posla ih i uputi:

Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«


 

Početak ovoga današnjega odsječka predstavlja kod Mateja sažetak dvaju poglavlja, osmoga i devetoga, u kojima nastupa Isus kao čudotvorac. On liječi svaku bolest i nemoć, svako zlo u narodu. Prethodno – kroz tri poglavlja – peto, šesto i sedmo – imamo Isusov nastupni Govor na gori te nakon tih neponovljivih riječi prelazi na djela. Cjelokupno Isusovo djelovanje stoji u znaku Isusova smilovanja nad narodom. Žao mi je naroda. Oni su kao ovce bez pastira. Ili pak slikom žetve. Žetva je doista velika, ali nema poslenika, nema dovoljno radnika.

Žetva je redovito slika predstojećega ili konačnog suda koji će doći nad cijeli svijet. I što slijedi? Isus poziva k sebi učenike, daje im ovlasti da izgone svaku vrst nečistih sila, liječe bolesti i slabosti. Potom – što je danas ispušteno u čitanju – nabraja Matej poimence dvanaestoricu apostola koje Isus postavlja, uspostavlja, i šalje da propovijedaju Radosnu vijest svijetu.

Isusu je žao naroda. Narod luta, raspršen po gorama judejskim i galilejskim. Njegova se misija sastojala upravo u tome, potražiti izgubljeno koje rabini i svećenici njegova vremena nisu tražili. Na njima je Božje oko i njima je usmjerena Božja misao i misija. Ne smije biti više nikakvih granica između ljudi koji su u nevolji i bijedi. Zato on i postaje prijatelj carinika i grješnika, on traži ljude ondje gdje su se kao brodolomci nasukali u životu.

Jedan od najvećih problema suvremenice jest dezorijentacija. Ljudi se ne snalaze, raslojeni su, atomizirani, bez životne okosnice. Nalazimo se na ruševinama uljudbenog i duhovnog života, sva su vrijednosna mjerila do kraja poljuljana. Nema riječi koja može čovjeka nadahnuti, osobe koja bi mogla povući naprijed, oslonca na koji se mogu oprijeti. Pluralizam mišljenja, relativizam, neobvezatnost normi i morala, posvemašnja permisivnost i etika situacije. Pragmatizam i koristoljublje posvuda su prisutni. Grijeh u svijesti mnogih suvremenika jednostavno ne postoji kao kategorija ili životna odrednica.

Čovjek pak ne može opstati bez jasnih norma, nemoguće je živjeti u kaosu ekoloških, tehnoloških, socijalnih i političkih dimenzija. Tko može pružiti jasno mjerilo i orijentir? Samo Bog kao veliko Srce svijeta, kao Otac koji ljubi svoju djecu te iz ljubavi šalje svoga Sina kako bi čovjek konačno naučio da je moguće biti kao Bog samo pod uvjetom da se prihvati Bog u Isusu Kristu. Bog koji je u Isusu sućut i praštanje, smilovanje i ljubav koja doživljava svoj klimaks, svoj vrhunac na križu. To je put do čovjekove bogolikosti u ovom životu. “Žao mi je čovjeka”: To je Isusova životna maksima.

Isusova je misija u svijetu ponovno okupljanje raspršenih ovaca Doma Izraelova, a u konačnici ponovno stvaranje, preporađanje svijeta u snazi Duha Svetoga. Sva zla koja su zadesila čovjeka nakon Adamova pada imaju svoje izvorište u iskonskom grijehu, u nepovjerenju.

Evanđelje je, tako smijemo reći, sveopći lijek za cjelokupni svijet. U njemu je sadržana prava medicina, sama iscjeliteljska snaga Boga živoga. Isus je liječio “svaku bolest i nemoć u narodu”, i zato mnoštva k njemu hrle, “da se izliječe od svojih bolesti i uzetosti”. To je neprestani refren kroz sve evanđeoske izvještaje. Da bi svoje poslanje prenio na ljude oko sebe, izabire Isus najuži krug izabranika – Dvanaestoricu – koje opunomoćuje istim silama i darovima kojima je sam obdaren… “Liječiti bolesne, mrtve uskrisavati, gubave čistiti, zloduhe izgoniti” (r.8).

To su vjerodajnice s kojima istinski poslanik Isusa Krista nastupa i s kojima se pred svijetom legitimira. Bez tih i takvih znakova Crkva ostaje nedjelotvorna. Crkva u kojoj se ne događaju ti znakovi ostaje u biti Duhom i duhovno siromašna zajednica.

Već dvije tisuće godina krstare ovim svijetom Isusovi glasnici, kucaju na vrata naših kuća i srdaca. Njihova je poruka najznačajnija poruka koju svijet može uopće primiti, radosna vijest cijelom svijetu: “Kraljevstvo je Božje tu”, među vama. U čovjeku započinje novi život: Bog je tu, u kraljevstvu čovjekova srca. Poziva Isus ljude da budu u dosluhu s njime, da tu ćute titraje njegova srca, što on misli, kako ćuti, i da onda ta svoja iskustva koja imaju s njime prenose na suvremenike, na one s kojima dolaze u dodir, s punim poštovanjem njihove slobode, osobe, otvorenosti ili odbojnosti.

Isus je nastupao kao liječnik duše i tijela. Ne govori on niti raspreda o bolestima, već ih liječi. Ne tumači narav bolesti ili njihovu vrstu, već ih naziva pravim imenom i pomaže nevoljniku. Posvuda on vidi samo jedno, istinsko izvorište bolesti i zla u grijehu. Zna za istovjetni korijen svake bolesti, fizičke ili psihičke. A to je čovjekovo otuđenje od Boga. Potreban je obrat, egzistencijalni zaokret prema Bogu. Nijedna mu bolest nije previše ogavna. Nikakva guba nije zapjreka na putu do čovjeka. To traži i od svojih najbližih. S punim povjerenjem u čovjekovu osobu i snagu Boga koji ih osposobljuje uhvatiti se u koštac sa zlom svijeta. “Oče, slavim te, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima”(Mt 11,25).

Da bi čovjek bio istinski apostol, nije prijeko potrebno svršavati škole i pohađati sveučilišta ili akademije, već jednostavno sjesti do Isusovih nogu, biti u njegovu društvu, osluškivati, odnosno ćutjeti njegovu sućut za bol i bolest svijeta te u snazi njegova Duha i poslanja poći i činiti isto što je i sam Isus činio. To jedino svjedoči da je Isus pravi, onaj koji kida okove Zloga i pakla, grijeha i smrti. I da nam pruža u ruke ključeve života i smrti!

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne