Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Lk 1,26-38
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Pretkoncilski, tradicionalni nauk o Mariji bavio se ponajvećma tumačenjem Marijinih atributa, privilegija, povlastica i naslova s kojima se Mariju oslovljavalo te se njoj utjecalo. Međutim, s Koncilom nastupa zaokret, a poglavito u nauku Pavla VI. i pape Ivana Pavla II. u njegovoj okružnici “Otkupiteljeva Majka”. U središtu razmišljanja je Marija u akciji, u svom povijesnom poslanju, svojoj ulozi u Kristovu djelu i povijesnom tijeku.
Nauk o Mariji ne tumači niti izlaže toliko tajne Marijina života kojima se divimo, već povijesnu dinamiku spasenja, koja se tiče nas i dodjeljuje nam posve određeno mjesto u povijesti i Crkvi. Marija nije u prošlosti, nije u nebesima, nije pridržana Bogu ili svome Sinu. Ona je prisutna u ovom trenutku spasenja, njezin život nije iznad nas, iza nas, već je Marija uvijek ispred nas. Ona je Hodegetria – Putokaz.
To naglašava stalno Ivan Pavao II. u svojoj enciklici. Tu se očitava tko je ona a tko smo mi. Marija je dinamika u osobi. Slaviti njezine svetkovine ne znači slaviti neke nadnevke iz njezina života, već slaviti, odnosno ulaziti u zbilju, nutarnju intimu jednoga povijesnog događaja i stapati se s time.
U trenutku čovjekova pada u edenskom vrtu započinje i obećanje. Nema nijednog trenutka povijesti bez Radosne poruke, Evanđelja. Marijanska i kristovska crta su nerazdvojno povezane. Adamova se stapa u Kristovu, Evina u Marijinu liku. Blagoslov je snažniji od prokletstva, milost od grijeha, nada od beznađa, ljubav od mržnje.
Marija postaje znakom nade, putokazom spasenja. “Marija, Majka utjelovljene Riječi, smještena je u samo središte ovoga neprijateljstva, ove borbe koja je upisana u povijest čovječanstva na zemlji i samu povijest spasenja. Na tom svom središnjem mjestu ona, koja spada među ‘poniznike i siromahe Gospodnje’, nosi kao nitko drugi u sebi onu ‘slavu milosti’ kojom ‘nas Otac zamilova u Ljubljenome’ i ta milost određuje izvanrednu ljepotu i veličinu njezina bitka. Marija tako ostaje pred Bogom i pred cijelim čovječanstvom kao nepromjenljivi i neoskvrnjeni znak Božjeg izabranja o kome govori Poslanica Efežanima. Ovo izabranje je izabranje moćnije od svakog iskustva grijeha, od sveg onog ‘neprijateljstva’ kojim je označena čovjekova povijest. U toj povijesti Marija ostaje znak sigurne nade” (Ivan Pavao II., Otkup. Majka 11).
Marija stoji pred nama kao potpuni, otkupljeni čovjek. Znamen otkupljene egzistencije u blaženstvu neba. Marija kao mjera do koje čovjek može dosegnuti u suradnji s Bogom. Sveti Ivan Pavao II. nije prestajao naglašavati kako živimo u stanovitom adventu pred godinu 2000. I vremenski se nalazimo u došašću.
Došašće je u crkvenom bogoslužju marijansko vrijeme. Vrijeme u kome je Marija podarila prostor u svome krilu Božjem Sinu, Otkupitelju. Nosila je u sebi iščekivanje i nadu čovječanstva. Slaviti došašće znači postati marijanski, stupiti u zajedništvo s Marijom, izgovoriti svoje egzistencijalno ‘da’ Bogu, otvoriti vrata i dati prostora Bogu i Isusu u svome životu. Jer Bog je punina svega bitka, on ispunja sve i u svemu.
U surječju s Marijom spomenimo ovdje i naše hrvatske majke u minulom domovinskom ratu. Što im Marija može biti, što im ona može značiti? Odgovorimo Papinim riječima: “Ta marijanska protežnica kršćanskog života ima svoje posebno značenje kad je riječ o ženi i njezinu položaju. Ženstvenost se naime nalazi u posebnu odnosu prema Majci Otkupiteljevoj. Ovdje želim samo naglasiti da lik Marije iz Nazareta baca svjetlo na ženu kao takvu već samim time što se Bog, u uzvišenu događaju utjelovljenja, povjerio slobodnom i aktivnom služenju žene. Možemo stoga ustvrditi da žena u promatranju Marije nalazi tajnu kako da dostojno živi svoje ženstvo te ostvari svoje istinsko promaknuće. U Marijinu svjetlu Crkva na licu svake žene promatra odsjeve ljepote koja je odraz najuzvišenijih osjećaja što ih može imati ljudsko srce, a to su: posvemašnja sebedarna spremnost na žrtvu iz ljubavi; snaga koja može odoljeti i najtežim bolima; neograničena vjernost i neumorna aktivnost; umijeće prodorne pronicljivosti povezano sa sposobnošću da pronađe riječi ohrabrenja i utjehe”(br.46).
