Gospina poruka
»Zbog toga vas ponovno, dječice, pozivam: molite, molite, molite ne riječima nego srcem.« (25. 12. 2002.)
Meditacija
Riječi su u molitvi važne i potrebne u našemu duhovnom razvoju, ali molitva riječima nije dostatna. Riječi trebaju biti duboko povezane sa srcem. Nema li te spone, riječi su prazne, slične »mjedu što ječi ili cimbalu što zveči« (1 Kor 13, 1). I Isus nas na to upozorava: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.« (Mt 6, 7-8)
Iz tog razloga Bog narodu upućuje kritiku preko proroka Izaije kojom se i Isus služi: »Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.« (Mt 15, 8)
U molitvi vrijedi pravilo: riječi i srce. Pavao je to shvatio: »Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.« (Rim 10, 9) Ako bi se procjenjivalo što ima prednost, ona bi pripala srcu. J. Bunyan zaključio je: »U molitvi je bolje imati srce bez riječi nego riječi bez srca.« Dakle, dok moliš, neka u tvojoj molitvi istovremeno djeluju, neka budu u suglasju, neka budu jedno: usne i srce, riječi i srce.
Uoči smrti Terezije od Djeteta Isusa, dok je teško bolesna ležala na postelji, Majka Agneza, njezina rođena sestra, ušla je u sobu i upitala je: »Na što misliš?« Terezija će: »Ne mislim ni na što, ne mogu, imam prevelike bolove, pa molim.« »A što govoriš Isusu?« Terezija će: »Ništa mu ne kazujem, samo ga ljubim.«
***
Što smo bliže Bogu, to škrtijim postaju naše riječi. Kad upotrebljavamo mnogo riječi, umjesto da se klanjamo, umjesto da častimo, umjesto da padnemo na koljena puni strahopoštovanja, mi ostajemo još daleko od Boga. Što smo bliže Bogu, tim postaje tiše. I počinje šutnja. Tada prestaje i pitanje; tada smo kod Boga.
(Dionizije Areopagit)
Molitva
Uči moliti srcem tako da su riječi i srce jedno.
Dok činiš znak križa, polagano čini kretnje rukom i izgovaraj riječi: U ime Oca… i Sina… i Duha Svetoga. Te riječi izgovaraj bez žurbe, svjesno, srcem.
Kad moliš Očenaš, govori te riječi polagano i svjesno, srcem.
Svaku riječ izgovaraj s puno pouzdanja i predanja Ocu nebeskom.
Isto tako Zdravomariju i Slava Ocu.
Dok izgovaraš riječi u molitvi, osjeti kako dopiru iz tvojega srca.
Osjeti kako ne moliš samo usnama, kako ne izgovaraš samo riječi, nego kako i tvoje srce sudjeluje u tome.
Dok u srcu ponavljaš riječi „Isuse, uzdam se u te“, osjeti kako se tvoje srce predaje Isusu.
Isto tako ime Isus… S puno predanja, povjerenja i zahvalnosti u srcu ponavljaj ime Isus.
Piše: fra Marinko Šakota
