Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 9. do 14. svibnja 2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Ivan Bradarić, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku. Ako ste ih propustili u našem programu, sve ih možete poslušati i(li) priočitati i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. svibnja 2021.
Sv. Matija
Dragi prijatelji, više sam puta protekloga tjedna naglašavao važnost i duhovnu morist koju možemo ubrati tijekom ovoga mjeseca svibnja. Marija je Majka koja se brine za svoju djecu, ma gdje bili i u ma kakvoj se nevolji nalazili. Ona svojim plaštem zakriljuje, štiti i tješi. Upravo bih ovaj naš radio mogao usporediti, makar usporedba bila pomalo nespretna, kao Marijin plašt pod koji se često utječemo, skrijemo i pod kojim nalazimo utjehu.
Često mogu čuti, bilo preko radija, bilo uživo kako vam ovaj radio znači izuzetno puno u vašem životu; kako tu nalazite svoju (često i jedinu) utjehu; kako ovdje puno toga naučite; kako se ne osjećate usamljeni makar sami živite, i mnoge druge lijepe stvari.
Možda često ističem ovo iskustvo, ali ga smatram važnim i korisnim te ga zbog toga ponavljam.
Evo, to je Marijino djelo. Ona želi biti naša majka. Ona i preko radio valova, preko (danas) moga glasa želi dotaknuti svako ljudsko srce i privesti ga svome Sinu. Da, želi nas dovesti do Isusa i poručuje nam da slušamo njegov glas i živimo prema njegovu nauku.
Mjesec je svibanj. Mjesec osobitog štovanja Blažene Djevice. Koliki su stihovi napisani, kolike pjesme ispjevane; kolika imena i nazivi za Mariju. Uzmimo samo litanije lauretanske. Svatko će se u nekome od zaziva prepoznati: Majko Božje milosti; Majko dobrog savjeta; Zdravlje bolesnih, Utočište grešnika; Uzroče naše radosti; Kraljice bez grijeha začeta; Kraljice mira…
Ima stvari i događaja u životu koji ostaju. Ima stvari i iskustava po kojima smo povezani sa vječnošću. Jedna od njih je zasigurno iskrena i zaufana molitva, a osobito ona upućena Mariji. U mjesecu svibnju to činimo s puno ljubavi i žara.
Da, sjetit će se neki s tugom: nekada smo to činili puno jače i žarče, a sada nekako kao da je sve to splasnulo. Splasnulo, ali ne i ugasnulo – rekao bih u stihu.
Ne, nije se ugasila ta naša vjera u Boga i ljubav prema Mariji. Nije i neće.
Ovo je vječnost, jer je Božja milost vječnost, jer su te molitve izrečene s vjerom u vječnost. Neka i ovo kratko razmatranje bude izrečeno tako da dopre do mnogih srdaca: onih koji imaju uključene radio prijemnike, ali i onih koji to nemaju.
Neka nas sve Marija zakrili svojim plaštem i neka nas pouči kako se vjeruje, razmatra, moli.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. svibnja 2021.
Gospa Fatimska
Mjesec je svibanj 1917. godine. Troje dječice iz neznatnog sela Aljustrela u Portugalu pase ovce u mjestu Cova da Irija.
Lucija dos Santos – rođena 1907. i njezinih dvoje mlađih rođaka Franjo i Jacinta Marto.
Fatima – U vrijeme ukazanja selo, župno mjesto.
Dana 13. svibnja im se ukazuje Gospa i poziva ih da se nalaze na istom mjestu uvijek 13. u mjesecu. Uslijedila su ukazanja do mjeseca listopada kada se dogodilo čudo pred okupljenih – kažu – do stotinjak tisuća ljudi: vjernika, radoznalaca, sumnjivaca…
Skupila se masa. Masa gladnih i izmorenih ljudi.
Masa radoznalih i željnih senzacije.
Masa dolazi vidjeti čudo. Djeca gledaju čudo – Gospu.
Masa je vidjela silnu svjetlost, a djeca su vidjela Bijelu Gospođu.
Masa je vidjela kako se pokreće užarena kugla, a troje djece je vidjelo užarenu masu pakla.
Masa je slušala svoj vlastiti žamor, a djeca su slušala glas Gospe.
Što je od Fatime ostalo danas, poruka mase ili pouka djece?
Sve stoji u jednoj jednostavnoj poruci koju Gospa preko djece šalje nama: promijenite se. Prestanite vrijeđati Boga.
Dvoje najmlađe dječice vidjelaca, brat i sestra Franjo i Jacinta, umrli su 1919. odnosno 1920. godine od španjolske gripe. Ova pošast je poharala čovječanstvo. Kažu izvori da je od posljedica španjolske gripe umrlo od 50 do 100 milijuna ljudi. Isrpljenih i izmučenih od teškog rata koji je tek bio završio.
Jedan svjedok je preživio i doživio duboku starost.
Najstarija vidjelica Lucija umrla je 2005. godine u 97. godini života.
Papa Franjo je tijekom posjeta Fatimi u prigodi 100 obljetnice Gospinih ukazanja u ovom malenom portugalskom mjestu službeno proglasio svetost dvoje djece, brata i sestru: Franjo i Jacintu Marto. Pokrenut je postupak i za proglašenje blaženom vidjelice Lucije.
Tijela ovih troje djece položena su u fatimskoj bazilici. Na jednoj strani je Franjin grob, a na drugoj Lucijin i Jacintin.
Njih je ovaj događaj promijenio.
Sada je red na nama.
Molimo fatimsku molitvu: O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u Raj sve duše, osobito one koje su najpotrebnije tvojega milosrđa.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. svibnja 2021.
Sv. Leopold Mandić
Danas je blagdan sv. Leopolda Mandića, velikoga pastira Crkve, apostola Božjega milosrđa kroz sakramenat pokore ili ispovijedi.
Na današnji dan je on rođen 1866. godine u Boki Kotorskoj, s imenom Bogdan, uistinu Bogom dan dječak, dvanaesto dijete u obitelji Petra Antuna Mandića i Dragice rođene Carević. Dvanaesto dijete, zamislite.
Ako bismo razmišljali mentalitetom današnjega sebičnog čovjeka, pitam se: kolikim velikanima bi bio uskraćen život, ako bi se provodili zakoni i mode našega vremena. No, to je dosta široka i veoma posebna tema, pa je bolje ostaviti je za drugu prigodu.
Teško je sada ispričati cijeli prikaz života ovoga velikoga sveca, kojega je naš fra Ivon Ćuk, pišući njegov životopis nazvao Sitni gorostas. Malo kontradiktorno. Doista, sitan je bio po fizičkom izgledu, samo 135 cm visok, ali velik duhom, tako da je nadrastao sve svoje suvremenike.
U mjesecu svibnju posebno štujemo Bl. Djevicu Mariju. I on je neizrecivo volio Gospu.
Uvijek s velikom radošću promotrim nekoliko važnih kipova Bezgrešne u svečevu svetištu u Padovi, pa rado skrenem pažnju hodočasnika da i sami to promotre i da se pomole.
Naime, u samoj crkvi, bliže oltara, nalazi se oltar i kip Bezgrešne. Za ovim je oltarom sv. Leopold godinama slavio svetu misu. Nakon bombardiranja Padove, 14. svibnja 1944., kada je grad bio jako porušen, pa tako i kapucinski samostan gdje je svetac živio, bio je doslovce sravnjen sa zemljom, ostao je ovaj kip Bezgrešne neoštećen, jednako kao i njegova ispovjedaonica.
Ovo su čvrsti bunkeri i njih ne može razrušiti ljudska ruka i ljudska zloća. Osobito govorim o onom duhovnom bunkeru u kojem je živio sv. Leopold.
Drugi, manji, kip Bezgrešne je svetac dobio iz Lurda. Pred tim kipićem se molio i rado ga štovao. Bio je to simbol svakodnevne obnove njegove duše.
Želio je napisati knjigu o Gospi. Šteta što mu to nije uspjelo. On bi nam uistinu znao reći tko je ona, jer ju je dodirivao srcem.
Zatim, kada je trebao kakvu posebnu milost pisao joj je pisma kao dječak, kao zanosni zaljubljenik, pa ih je ostavljao na njezinu oltaru.
Spomenimo još i to da je svetac umro 30. srpnja 1942.
Želim reći i ovo. Zanimljivo je kako ljudi čeznu, a ovaj svijet to sve više naglašava i promovira kao nužno neophodno: da budemo lijepi, mladi, uspješni, zgodni…
Bog je, međutim, iznenađujuće spretan u izokretanju našega smisla.
On se uvijek, ili najčešće, ili eto, jednostavno voli se proslaviti po malenima, neznatnima, siromašnima, pa ako baš hoćete i ružnima – ako govorimo u smislu kako to naš svijet razumijeva.
Gledajte Leopolda: slabunjav, sitan, patuljčić – tako su mu se rugali, mucav – pa zbog toga nikada nije javno propovijedao, skvrčen i poguren uslijed trajne upale zglobova: prava šaka jada, kojega je dokrajčio rak na jednjaku … a opet, sav svijet nagrnuo k njemu.
Pa što je sad ovo? – bunili su se, mrmljali i podsmjehivali se učeni fratri njegova vremena: «Što li vide u njemu».
Eto, u ovoj neuglednoj ljudskoj prikazi živjeli su izvanredno veliki duh, Božja svetost i nadnaravna ljepota. Ne moraš biti visok da bi bio velik! Sitan ne mora biti malen. Sveti Leopold je izvanredan slučaj: sitni gorostas!
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. svibnja 2021.
Zdravo, milosti puna
U mjesecu svibnju rado svi molimo razne molitve dragoj našoj Gospi. Osobito je tu neizostavna krunica Gospina sa najčešće spominjanom molitvo Zdravo Marijo.
To je dio anđeoskog pozdrava Mariji kod navještenja.
Tako i mi pozdravljamo Mariju: Zdravo, milosti puna.
Tko zna koliko ćemo još milosti primiti po ovoj molitvi, zato ponovimo i danas usrdno i s vjerom, sa željom da nas ta molitva prati cijeloga života.
Milosti puna, ponavljamo i u ovim dramatičnim trenucima čovječanstva. Dramatični su zbog čovjekova neprestana kolebanja i nikada dorečenog potpuno opredjeljenja za Boga.
I ja se mogu nazvati nosilac Boga kao i ti, jer sam ga primio u sebe danas u ranu zoru. Gdje je pak Isus, tamo moraš biti i ti. Budi također u meni, da te ja nosim u sebi i tim dvostrukim štitom ne ću se nikoga bojati.
Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje.
Isus je plod utrobe tvoje i plod ljubavi tvoje. Daj i nama takvo srce da uvijek čuvamo Isusa u svojem životu.
Majko Božja, spomeni se svoje moći. Što ne može učiniti za svoga sina jedna majka?!
Ako ti izustiš samo jednu jedinu riječ, radi naše ljubavi, ta će riječ biti uslišana. Svrni svoj pogled na našu bijedu, na našu nevolju i pomozi nam u paklu grijeha.
Sada … ja zastajem, srce moje lupa. Moli za nas sada. Neka nas smrt nikada ne zastraši, neka nas mlitavost u radu ne ponizi.
I na času naše smrti. I u taj čas budi kod nas, da primiš naš posljednji uzdisaj. I kad bude došao moj posljednji čas, moj posljednji životni udarac, s namjerom da me usmrti u mom snu, daj da se probudim posve blizu tebe.
Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. svibnja 2021.
Gospa Trsatska – Bl. Ivan Merz
Mjesec svibanj osim po svojoj ugodnoj klimi, suncu i cvijeću, nama je vjernicima drag na osobit način zbog posebnog štovanja Marije, naše nebeske majke. «Svibanj bez cvijeća i nije svibanj» – reče netko; a ja bih dodao: svibanj bez Marije i nije svibanj.
Marijo, svibnja kraljice, ti Majko rajskog slavlja;
pred sliku tvoju ružice na pozdrav svibanj stavlja.
O daj ga, daj blagoslovi i sve nas, Majko, s njime;
te srca naša prizovi, da tvoje slave ime.
Ovako pjeva hrvatski narod u jednoj od lijepih pjesama ispjevanih Mariji u čast, a koja svoju posebnu draž ima ako se pjeva baš u svibnju. Svibanj i Marija, odakle ova povezanost? Danas imamo jasno pred sobom da se tijekom ovoga mjeseca posebno molimo i nastojimo Mariju nasljedovati.
Hrvatski narod ne može bez Marije. Njoj hodočastimo na velike marijanske blagdane. Osobito za lijepih ljetnim mjeseci. Njoj, kako sam već spomenuo, pjevamo najljepše, najnježnije pjesme što poput buketa najljepšega cvijeća kitimo njezine slike i oltare. Njoj se utječemo u zagovor, osobito u teškim trenucima. Sjetite se samo posljednjega rata iz devedesetih. Koliko krunica, koliki dug i neprekinut niz molitve.
Ovdje rado želim spomenuti jedan važan detalj koji se čuva u samostanu iz kojega dolazim a koji potvrđuje tu stoljetnu vezu Hrvata i naše Gospe. To je Šibenska molitva, najstariji tekst pjesničkog izražaja pisan hrvatskim jezikom i na latinici a koji se čuva u samostanskoj baštinskoj knjižnici samostana sv. Frane u Šibeniku.
Malenim dijelom te molitve zaključujem ovo današnje razmatranje:
O blažena! O presveta! O umilna! O prečista Djevo Marijo, majko Sina Božjega! O Cesarice nebeska! O Kraljice višnja! Gospe anđeoska! O zvijezdo mora! O Odvjetnice kršćana!
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. svibnja 2021.
Sv. Katarina Bolonjska
Poštovani slušatelji, jučer smo proslavili majčin dan. I ne samo jučer. Želim da jučer bude danas, i svaki dan neka bude majčin dan.
Dan moje majke. I tvoje, i onog stranca i neznanca.
Majka, mama, mater, mutter, mother, mitera, makuahine, muqin, tina… svi su isto rekli: majka.
Majka Hrvata, majka Eskima.
Majka crnca, majka vjernika.
Majka znanstvenika, majka prosjaka.
Svaki čovjek ima majku.
Mislimo danas i na one koje žele postati majka, da ih Gospodin utješi darom duhovnoga majčinstva. Jer, ne mogu svi postati (biološka) majka,
A svi majku (biološku) imaju.
Pa ipak, danas shvaćamo, svi mogu biti majka.
Zapravo, baš je jednostavno postati majka.
Majka za sve.
Majka si kada drugoga voliš.
Majka si kada začneš dobrotom.
Majka si kada osmijehom unosiš vedrinu.
Majka si kada plačeš sa zaplakanima.
Majka si kada brineš o cvijeću.
Majka si kada sklopiš ruke.
Ma-ma – moje prve riječi.
Mama – tako sam te dozivao, kao mali.
Majko, mama – tako sam te zvao kad sam porastao.
Majko – tako sam te zvao kad si bila starica.
Maaaajko! – tako sam kriknuo kad si otišla, ti k svojoj majci.
Majko, mama, i danas iste riječi ponavljam, misleći na onu koja me rodila.
Hvala ti majko.
