Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 21. do 26. travnja 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao don Filip Pavlović, koji trenutno obnaša službu upravitelja Župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja možete pročitati i(li) poslušati i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. travnja 2025.
Djeca su dar – i poslanje
U središtu uskrsne radosti je Život – Onaj koji je pobijedio smrt.
Krist je uskrsnuo!
I upravo zato, kršćanska obitelj je pozvana slaviti život – i čuvati ga, i prenositi, i voljeti.
Djeca su dar.
Ne projekt, ne postignuće, ne sredstvo samopotvrde. Djeca su čudo.
Bog ih povjerava roditeljima, ne kao vlasnicima, nego kao čuvarima i suradnicima u Njegovu stvaranju.
Dijete je više od budućnosti
U društvu koje često gleda djecu kao „trošak“, kao prepreku karijeri ili slobodi, Crkva ponavlja: Dijete je blagoslov.
Ne jer je savršeno, niti zato što će „usrećiti“ roditelje – nego jer je dar koji nas uči ljubavi.
Samo dijete zna u roditelju probuditi nesebičnost, strpljenje, odgovornost i nježnost.
Roditeljstvo mijenja srce.
Uskrsna poruka nije samo „živ si“ – nego „živ si za druge“.
I nitko to ne uči bolje od djeteta koje te pogleda i kaže: „Tata, mama, trebam te.“
To je sveta rečenica. Rečenica koja mijenja prioritet života.
Obitelj kao prva škola vjere
Dijete uči tko je Bog – ne prvo iz katekizma, nego gledajući svoje roditelje.
Ako dijete vidi da otac moli, da majka oprašta, da roditelji zajedno zahvaljuju – ono upija Evanđelje bez riječi.
Roditelji su prvi navjestitelji vjere. Prvi svećenici kućne Crkve.
I to nije teret, nego čast.
Nije potrebno imati savršene odgovore na sve. Potrebna je samo otvorenost – i spremnost da dijete vidi da se i ti oslanjaš na Boga.
Roditeljstvo kao put svetosti
Odgoj nije projekt. To je svakodnevno darivanje.
Dijete te traži i kad si umoran. Traži zagrljaj kad ti treba mir. Pita „zašto“ i kad ti se ne da objašnjavati.
Ali baš u tim trenutcima Uskrs dolazi u obitelj – kroz tvoju žrtvu, tvoju nježnost, tvoje „da“ kada bi najradije rekao „ne“.
Roditeljstvo te vodi do krajnjih granica sebe – i time bliže Bogu.
Uskrsli Krist ne nudi udobnost, nego novi život.
A obitelj koja prihvaća dar djeteta – i spremna je rasti kroz njega – već hodi putem uskrsnuća.
Molitveni završetak:
Gospodine Isuse, hvala Ti za dar djece.
Hvala za njihovu ranjivost, njihovu iskrenost, njihovu potrebu za nama.
Daj da ih ne promatramo kao teret, nego kao priliku za svetost.
Nauči nas biti strpljivi, blagi i jaki u Tebi.
Neka naše obitelji budu mjesta gdje djeca uče da su ljubljena – i od nas, i od Tebe.
Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. travnja 2025.
“Brak – temelj vjernosti i plodnosti”
Nakon Uskrsnuća, Isus se susreće s učenicima koji su izgubili nadu. Učenici iz Emausa idu svojim putem, razočarani. A Isus im se pridružuje. Hoda s njima. Ne prekida njihov put – ide s njima dok ne prepoznaju da je On Živ.
To je i slika braka.
Brak nije statičan, nego je dinamičan hod. Nije savršenstvo, nego put praćenja Krista.
U braku se susreću dvije osobe koje obećavaju ljubav – ne zato jer sve znaju, nego jer vjeruju da će zajedno, s Božjom milošću, moći rasti.
Ljubav koja traje
Današnji svijet često promatra brak kao emocionalni aranžman. Kad osjećaji nestanu, brak se smatra potrošenim. Ali kršćanski brak počiva na nečemu dubljem: na vjernosti.
To nije vjernost iz straha, nego iz ljubavi. To je odraz Božje vjernosti svom narodu, Kristove vjernosti svojoj Crkvi.
Uskrsli Krist pokazuje rane – znakove ljubavi koja nije pobjegla pred žrtvom. I to je uzor bračne ljubavi.
U braku se događa Uskrs svaki dan – kada muž i žena biraju jedno drugo usprkos slabostima. Kada opraštaju, kada se daruju, kada zajedno mole i grade dom.
To su trenutci koje nitko ne vidi, ali koje Bog pretvara u milost za cijelu Crkvu.
Otvorenost životu
Brak je i plodnost. Ne samo fizička, nego i duhovna.
Supružnici postaju suradnici Boga u darivanju života – bilo kroz djecu, bilo kroz svaku gestu ljubavi, prihvaćanja i služenja drugima.
Otvorenost životu nije samo pitanje broja djece – to je stav srca koje vjeruje da je svaki život dar, a ne projekt.
Uskrs nam kaže da je život jači od smrti. I svaka bračna ljubav koja je otvorena životu – unatoč umoru, neizvjesnosti i izazovima – naviješta Uskrs.
Svjedočanstvo svijetu
Danas je hrabro biti vjernim u braku. Biti otvoren životu. Održati obećanja.
Ali upravo zato, kršćanski brak postaje snažno svjedočanstvo.
On govori da je ljubav moguća. Da Bog daje snagu. Da nije sve relativno.
Brak nije privatna stvar – to je poziv. Misija. Dar svijetu.
I zato, svaki muž i svaka žena pozvani su biti znak Božje prisutnosti – u svakodnevnom životu, bez buke, ali s ljubavlju.
Molitveni završetak:
Gospodine Isuse, hvala Ti za dar braka.
Daj da supružnici u svakom danu prepoznaju Tvoju prisutnost.
Nauči nas ljubiti kao što si Ti ljubio – do kraja, bezuvjetno.
Daj da brak svih supružnika bude plodan – u ljubavi, u životu, u vjernosti.
Budi u središtu doma svake obitelji.
Ti koji si uskrsnuo, obnovi naše obitelji svojom uskrsnom snagom.
Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. travnja 2025.
Obitelj u postkršćanskom svijetu
“Obitelj u postkršćanskom svijetu – poziv na svjedočanstvo”
Uskrsli Krist dolazi svojim učenicima – ne kao trijumfalni pobjednik s vojnim gardom, nego kao prijatelj koji nosi rane. Uskrs nije bajka, nije bijeg od stvarnosti, nego njezino potpuno preoblikovanje. Gospodin nije uklonio rane – nego ih je proslavio. I to je poruka za nas, osobito za obitelj u današnjem svijetu.
Danas, više nego ikad, katolička obitelj djeluje kao mala, izložena lađa na uzburkanom moru kulture koja je često indiferentna ili čak neprijateljska prema vjeri.
Živimo u vremenu koje neki nazivaju „postkršćanskim“. U društvu koje se rado poziva na toleranciju, ali često nema razumijevanja za kršćanske vrijednosti – osobito kad se one žive jasno i dosljedno.
U takvom svijetu, obitelj koja zajedno moli, ide na misu, otvorena je životu, poštuje dostojanstvo svakog člana i odgaja djecu u vjeri – izgleda čudno, kao relikt prošlosti.
No mi znamo nešto što svijet zaboravlja: Krist je uskrsnuo! On je živ. I On šalje obitelj da bude Njegovo svjetlo.
Obitelj kao poslanje
Obitelj nije samo privatna stvar, emocionalna – terapeutska zajednica ili praktično rješenje za stanovanje.
Obitelj je poslanje. Ona je, kako Crkva kaže, „kućna Crkva“. U njoj se vjera ne samo prenosi riječima, nego se utiskuje u srce svakodnevnim primjerima: molitvom, zajedničkim obrokom, opraštanjem nakon svađe, pažnjom prema najmanjima i slabijima.
I upravo zato, svaka obitelj koja pokušava živjeti kršćanski, danas postaje znak uskrsnuća.
Znak da smrt nema posljednju riječ. Da ljubav može nadvladati sebičnost. Da je moguće živjeti drugačije – i da to drugačije ne znači biti nesretan, nego istinski slobodan i sretan u Bogu.
Svjedočanstvo u tišini
Ponekad se čini da se naše obitelji gube u buci svijeta. Da nemamo što reći, da nas nitko ne čuje. Ali Gospodin ne traži da vičemo – nego da budemo vjerni.
I to je ono što mijenja svijet.
Možda tvoja obitelj nije savršena. Možda ne uspijevate uvijek zajedno moliti, možda djeca „odlutaju“, možda muž i žena imaju teškoće u komunikaciji.
Ali znaj – Bog ne traži savršenstvo, nego vjernost.
I dok god u tvojoj kući postoji otvoreno srce za Boga, postoji nada.
Uskrs nije privilegija za tobože savršene – to je ponuda svim umornim, zbunjenim, običnim ljudima da ustanu i krenu, da budu Kristu ne samo blizu, nego da mu ostanu bliski.
Odvaži se živjeti drugačije
Život jedne katoličke obitelj danas zahtijeva hrabrost. To znači reći „da“ životu kad svijet govori „ne“, reći „opraštam“ kad društvo traži osvetu, reći „Bogu hvala“ kad je moderno biti ciničan.
To znači slaviti nedjelju, čak i kad prijatelji imaju druge planove. To znači učiti djecu da istina postoji, čak i kad okolina kaže da svatko ima svoju.
I to nije lagano. Ali je vrijedno.
Jer svaka obitelj koja se trudi živjeti evanđelje – makar i s padovima – već postaje produžena ruka Uskrslog u svijetu.
Uskrs i tvoja obitelj
Možda se osjećaš slabo. Možda ti se čini da si u svojoj obitelji jedini koji pokušava živjeti vjeru. Možda ti je teško gledati vlastitu djecu kako gube vjeru.
Ali upravo tu, gdje je tvoja nemoć – tamo je prostor za Božju snagu.
Ne zaboravi – prvi učenici nisu bili heroji. Bježali su, skrivali se, sumnjali. I baš njima Isus dolazi.
Tako i danas – On dolazi tvojoj obitelji, takvoj kakva jest.
Svojom prisutnošću daje joj snagu da bude ono što jest – mala Crkva, u kojoj On prebiva.
Molitveni završetak:
Gospodine Isuse, Uskrsli,
ti koji si obitelj učinio svetim prostorom susreta s Ocem,
pogledaj danas na sve naše obitelji.
Daj snage onima koji su umorni,
nade onima koji su obeshrabreni,
vjere onima koji sumnjaju,
i ljubavi onima koji su ranjeni.
Pomozi nam da u ovom svijetu budemo Tvoje svjetlo,
i da naš dom bude mjesto gdje Ti prebivaš –
i gdje Uskrs nikada ne prestaje.
Amen.
