Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 6. do 11. prosinca 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Ivan Bradarić, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku. Ako ste ih propustili u našem programu, sve ih možete poslušati i(li) priočitati i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. prosinca 2021.
Sve dolazi od volje
Poštovani slušatelji, ovi tmurni mjeseci s početka zime nas zatvaraju u naše domove gdje zarobljeni između četiri zida provodimo velik dio dana.
Kako provodimo? Svatko će odgovorit na svoj način.
Nije tmurna jesen i hladna zima vrijeme da se samo zatvaramo i izoliramo od svijeta i ljudi. Dakako, ne želim ovih par minuta koristiti da vās, poštovani slušatelji, kritiziram i da odveć moraliziram što bi bilo bolje, a što je loše i grešno. Ne, ali isto tako ne želim ni da jesen u meni tuguje – kako kaže ona pjesma – i da izaziva teške osjećaje i sjećanja na nekoga, na nešto i neka prošla vremena i neke tobož’ sretnije dane. Jednostavno, skupa s vama želim pronaći način kako biti sretan dok pod kišobranom šetam po opalom lišću. U novije vrijeme, kako iz društvenih tako i iz zdravstvenih razloga svi naglašavaju kretanje, šetnju.
„Nemam volje“ – kaže ponetko . „Baš mi se ne da“.
Imaj volje. Pokreni se.
Odavno su mudri duhovni oci zaključili da sve dolazi od volje. Od moje volje. I to da imam vremena, ali i to da budem dobre volje. Volja je naša moć. Ide za onim što joj razum kaže. Ja mogu utjecati na svoju volju jer utječem na svoj razum. Mogu sam sebi reći: „Neću pušiti u stanu, nego na terasi“. „Ne, neću uopće pušiti“. „Izaći ću u šetnju“. „Prošetat ću psa“. „Ma ne, još bolje, otići ću mojoj staroj majci ili ocu i njih ću izvesti u šetnju“.
„Nemam vremena“ – kažu neki. Pa tako i mala djeca, slušajući starije, isto tako počnu ih imitirati odmalena pa i oni kažu: „Pusti me, nemam vremena“.
Evo, ja imam vremena. Imam ovih par minuta i darujem ih tebi.
Molitvom i djelima ljubavi, Bogu možemo prikazivati svoje živote i otvarati vrata dušama za dotok milosrđa Božjega.
Imam vremena. Želim to. Hoću.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. prosinca 2021.
Ljubav prema Bogu otvara čovjeka prema čovjeku
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav (1Kor 13,13). Najveća od svih krjeposti jest ljubav, zato jer je to i drugo ime za Boga. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1Iv 4,16).
Za one koji slijede duhovni put, s velikom odlučnošću i ustrajnošću, to je put blaženstva, radosti i sreće. Ipak, ako je to tako, a zašto ga onda toliki izbjegavaju? Očito je da nedostaje onog temeljnog: ljubavi prema Bogu. Jedino nam ona daje uvid u pravi smisao postojanja stvari i života.
Znajmo i ovo: ljubiti Boga znači htjeti ono što on želi; zauzimati se za ono za što se on zauzima; voljeti ono što on voli.
Prije svega, ljubit ćemo Riječ Božju. Ili, kako kaže psalmista: Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim (Ps 119,103). Ili, na drugom mjestu: Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje (Ps 119,130). Danas kada čeznemo za poukom i prosvjetljenjem, poslušat ćemo rado riječ Božju.
Na drugom mjestu: ljubit ćeš Dan Gospodnji. Ne samo da ćemo obdržavati nedjeljni odmor, odlazak u crkvu, nego ćemo ga ljubiti. Ovo trebamo smatrati danom njegove slave. Svaki puta, kada je okupljena zajednica, Bog nam objavljuje svoju slavu. Toga dana nam Gospodin daje duplu porciju mane. Nebeska su vrata otvorena i Bog nam šalje rosu svojega blagoslova.
I još: ljubit ćemo zakon Božji. Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika (Ps 113,72). Duša koja je osjetila slasti milosti Božje upravo čezne za zakonom. Jer, da nije zakona, naše nemirno srce bi se lako predalo zlu i grijehu. Božji su propisi kao niti koje nas drže da ne padnemo. Mnogi su poželjeli, jer se osjećaju tako zarobljeni, prerezati te niti. Učiniti to, značilo bi prekinuti vezu s Bogom.
Ljubav prema Bogu otvara čovjeka prema čovjeku, daruje mu ono što je sam primio. Ljubav je temelj svih krjeposti. Po njoj spoznajemo veličinu i ljepotu Boga. Po njoj prepoznajemo važnost i radost zbog postojanja bližnjega. Po njoj upoznajemo svoje dostojanstvo. Zato i kaže Augustin: «Ljubi i čini što hoćeš!» Ljubi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. prosinca 2021.
Došašće – mrvice, a obilje.
Nastavljamo naš hod kroz došašće, prema Božiću. Kao da i sami prolazimo pustinjom, hodajući za Isusom, a oko nas silan svijet gladnih istine; žednih smisla života; hromih jer ih nitko nije uspravio u životu i ispravno poučio; kljastih zbog tuđega nemara, društva ili obitelji; nijemih, jer ne poznaju govor ljubavi i praštanja; gluhih jer su se zatvorili slušanju Riječi Božje.
Da, mogao bih i ja danas reći: žao mi je toga naroda.
Ali, kako u pustinji naći hranu za tolike?
Kako nahraniti cijelo mnoštvo?
Kako sve ozdraviti? Kako svima pomoći?
Spominje se jedna priča iz života sv. Terezije iz Kalkute, kako ju je pohodio neki novinar i zanimao se za njezin rad i toliki entuzijazam. Zatekao ju je gdje skrbi za napuštene i ostavljene, najsiromašnije.
Upitao ju je: Majko, zar vi mislite da možete svima pomoći, znate li vi koliko ima takvih danas u Kalkuti?
-Ne znam, odgovori mirno svetica.
-Pa ima ih sigurno milijun, odgovori ovaj.
-A vi, mladi gospodine. Recite vi meni, kako vi brojite do milijun?
-Jednostavno, odgovori on: počnem od jedan, dva, tri… pa tako sve do milijun.
-Eto, tako i ja, odgovori blaženica.
Nego, poštovani slušatelju, da li ova riječ koju danas slušamo, stvara neke reakcije u tvome srcu? Je li postavlja pitanje o tome: tko živi u vašem okruženju? Koji su okuženi, koliko ih je? Jesu li okuženi vašom krivnjom, jer ste ih oklevetali. Koliko je sakatih, jer ste slomili odnose i već odavno ne prilazite jedni drugima. Koliko je kljastih, pogurenih, zgrčenih… koji pod teretom krivnje, nepravedno osuđeni hodaju ovim svijetom – pustinjom ovoga života.
Za sve njih, Isus i tebe danas pita: što imaš.
Možda se vrpoljim, otimam, i okrećem glavu: Pa, Gospodine, zar ne vidiš koliko je to mnoštvo.
Koliko? Pita te Isus.
Pa možda ih je milijun. Uplašim se promatrajući svijet oko sebe.
Prestanimo brojati. To ne spada na nas. Nismo mi državni statistički zavod, niti nas je netko postavio da brojimo. Nego, vidi koliko imaš kruhova i riba. Koliko imaš volje i poniznosti da pristupiš drugome. Jer sve što drugome daš, sve što s drugim podijeliš, makar i malo, dovoljno je da njega nahraniš, a tebi da pretekne.
Eto, to je došašće, mrvice, a obilje.
Duhovni poticaj Živo vrelo 8. prosinca 2021.
Milost Božja čeka naš odgovor ‘Evo me!’
Poštovani, ponajprije, neka nam je svima sretan i blagoslovljen ovaj današnji veliki Blagdan. Blagdan Marijine svetosti i čistoće. Blagdan Božje svemoći. Ali i blagdan naše nade.
Jer, ako je Bog Mariju unaprijed predodredio za život u milosti, prije rođenja, nas je predodredio, po zaslugama istoga Sina svoga, nakon rođenja i smrti.
«Ja sam Bezgrešno začeće» – objavila je Gospa u Lurdu Bernardici svoje ime, 25. ožujka 1858., godine. Na isti dan kada crkva slavi Navještenje Gospodinovo i kada se spominje onog anđelovog pozdrava: Zdravo, Milosti puna, a četiri godine – baš kao potvrda s neba – nakon što je papa Pio IX., svečano proglasio na današnji dan 1854., godine Dogmu o Marijunu Bezgrešnom Začeću, ovim riječima: «Izjavljujem, obznanjujem i utvrđujem – kako je doktrina koja naučava da je Blažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, posebnim privilegijem Boga Svemogućega, te u vidu zasluga Isusa Krista, spasitelja ljudskoga roda, očuvana čistom od svake ljage istočnoga grijeha – objavljena od Boga, te stoga u nju trebaju čvrsto i trajno vjerovati svi vjernici».
Ovaj današnji blagdan na najvišem je stupnju liturgijskoga slavlja.
U nekim zemljama je to i državni blagdan.
Želim da danas shvatimo silno dostojanstvo koje nam je Bog udijelio.
Govoreći još malo konkretnije, mogli bismo to izreći ovako: Bog je svakoga čovjeka obdario posebnim privilegijem, jer mu je darovao život.
1.To je prvi i osnovni privilegij, koji smo svi primili. Život.
2.Drugi privilegij je taj, da smo pred Bogom svi isti, jer Pavao veli, da smo u Kristu svi posinjeni, svi smo sinovi Božji.
3.Slijedeći privilegij je taj što smo svi pozvani na život u milosti – svi smo pozvani na svetost života.
I ovdje sada započinje naša zadaća: biti u milosti Božjoj. Biti svet. Ostati zamilovan u Ljubljenome. Ostati u milosti Božjoj. Ostati očuvan od grijeha.
Ne boj se, dragi vjerniče, jer si našao milost kod Boga!
Ne boj se i nemoj se skrivati. Iziđi i pokaži se pred Bogom, ti koji si primio goleme privilegije, ti koji si spašen.
Ne boj se, odjekuje ova zemlja Božjim glasom u nama.
Ne boj se, Adame, Evo, Petre, Ivane…
Ne boj se, nego, poput Marije daj svoj pristanak, jer Bog nikoga ne prisiljava.
Milost Božja čeka onaj naš odgovor: Evo me! Neka mi bude! Da! Hoću!
Mariju molimo, jer je ona puna milosti – za nas.
Mariju nasljedujemo, jer je ona puna kreposti – za nas.
Duhovni poticaj Živo vrelo 7. prosinca 2021.
Došašće – biti malen, a velik
Jednom je prilikom Isus uskliknuo: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Ovako, poštovani slušatelji, kliče Isus u Duhu Svetome. Zato jer je blaga i ponizna srca, baš zato osjeća, primjećuje, ističe, zahvaljuje, Bogu Ocu svemogućemu, jer svoja velika djela otkriva malenima.
Obično mislimo da velike stvari znanosti, skrivene tajne svemira, duboke mudrosti filozofije, bivaju otkrivene samo velikim ljudima, učenim ljudima, znanstvenicima, akademicima – onima koji su svojim snagama, inteligencijom i znanjem došli do tih spoznaja.
Mentalitet ovoga svijeta očekuje pa koji puta i nas povede da istim mjerilima mjerimo i odnos s Bogom, ili iskustvo Boga. A nije tako! Zapravo, vidimo da nije tako. Nego, ovako s apostolom molimo: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
Ne mudrima ovoga svijeta, ne onima koji proučavaju ovaj svijet, kako smo pomislili, nego malenima, poniznima, čistima srcem… Samo onima koji u svome srcu znaju sačuvati dječji mentalitet.
Možemo vjerovati da je Isus ovu radost malenih naučio od svoje Majke Marije, koja se također radovala što je Bog pogledao neznatne, malene i ponizne.
Samo ove i ovakve kreposti i nama mogu biti poput velike zvijezde koja nam pokazuje put do betlehemske štalice.
Da, uistinu, hvala ti, Oče, što si ovo otkrio malenima.
Jer samo na ovaj način, ili jedino na ovaj način može proklijati i naša vjera iz panja, iz obamrla tijela koje je prestalo gledati u nebo. Samo tako i mi možemo klicati ili klijati, ili i jedno i drugo, jer smo pustili neka i naše oči obasja tvoje svjetlo te možemo gledati ono što mnogi ne vidješe i čuti što drugi ne čuše.
Eto, to je došašće, biti malen, a velik.
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. prosinca 2021.
Sv. Nikola – borac protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu
S vremenom adventa ili došašća započela je nova liturgijska godina. Danas je ponedjeljak, prvi dan, drugoga tjedna došašća. Mnogi ste i jutros pohitili na mise zornice i radosno pjevali: „Već se bliži vrijeme blago…“, „Padaj s neba…“, ili koju drugu našu lijepu adventsku pjesmu.
Vjerujem također da je svoju bliskost prema vama, a preko kojeg bližnjega s kojim živite, jutros iskazao i sv. Nikola koji brine za nas i dijeli nam darove.
Sveti Nikola biskup, zaštitnik je mnogih župa i u našem narodu. Svjedočanstvo je to hrvatske duboke ukorijenjenosti na kršćanskoj poruci. Naime, sv. Nikola je svetac rođen u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. st. poslije Krista. Rođen u bogatoj obitelji te nakon smrti svojih roditelja nasljeđuje veliko bogatstvo.
To je ideal koji mnogi mladi sanjaju, kako naslijediti bogatstvo one tete što živi u Njemačkoj, ili nešto tome slično.
Životopisci sv. Nikolu prikazuju kao osobu koja je osjetljiva za potrebe najsiromašnijih, najugroženijih slojeva društva, kojima je pomagao na način da im je po noći, kroz prozor u malim vrećicama ubacivao ono što im je bilo potrebno, novce ili stvari. Kasnije je postao svećenik i biskup u Miri.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je, da ne bude oskvrnjeno, preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas časti.
Nije nam teško voljeti i častiti takvoga sveca. Dapače. Zar ima išta bolje nego konkretna i opipljiva pomoć koja nam stiže preko bližnjega.
Zapravo, geste su to Božje blizine u ovome svijetu i u našim životima. Jer, ono za što se pripremamo jest blagdan Božje blizine, Božjega utjelovljenja u ovaj svijet.
Bog je taj koji ulazi u naš život. Mi ga primamo.
Bog je taj koji je došao od vječnosti i ušao u naš svijet.
Bog je taj koji se utjelovio, da onima koji ga primiše dadne moć i slavu.
Bog je taj koji i danas kuca na tvoja vrata i divi se tvojoj vjeri.
Evo nam došašća, vremena Božjega dolaska.
U ovom trenutku se ispunja Isusov ulazak u naš život – ovaj puta – kroz prozor našega srca.
