Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 12. do 17. listopada 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi sv. Mihovila arkanđela u Prenju kod Stoca. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. listopada 2026.
Nada koja ostaje
Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija!
Želim vam svima Božji blagoslov!
Danas želim s vama progovoriti o nadi – onoj pravoj nadi koja ne ovisi o tome kako nam danas ide, nego o Bogu koji sve drži u svojim rukama.
Nije najvažnije što nam se događa, nego kako na to odgovaramo.
Dok vjerujemo da život ima smisao, možemo podnijeti i teške dane. Nada je kao slagalica: dok znaš da će se na kraju složiti u lijepu sliku, možeš strpljivo slagati. Kad pomisliš da slike nema, sve postane teško.
Bog sve zna od vječnosti. Ništa nije izvan Njegove ruke – ili je Njegova volja ili je dopustio. Ali Njegovo znanje ne oduzima našu slobodu. Mi i dalje biramo. Bog ne razvaljuje vrata srca; On kuca. Kvaka je na našoj strani.
Čak je i Blažena Djevica Marija mogla odbiti biti Majka Božja. Bog ju nije prisilio. Ona je slobodno rekla „DA“. I Juda je mogao odbiti izdaju. Bog je znao što će se dogoditi, ali nije ih prisilio. Tako je i s nama: slobodni smo surađivati s Božjom ljubavlju ili se oduprijeti.
Bog dopušta i zlo, ali nikad ne dopušta nešto iz čega na kraju ne može izići neko dobro. Josipova braća su ga bacila u bunar i na kraju prodala, a Bog je iz toga izveo spas. Ljudi su razapeli Gospodina, a Bog je upravo iz toga križa izveo naše spasenje. Mi često vidimo samo prvi čin i već sudimo. A Bog vidi cijelu priču. Zlo ima svoj čas, ali Bog ima svoj dan.
Što onda mi možemo učiniti? Ono što je u našoj moći: moliti se, ljubiti Boga i svoje bližnje, raditi svoje dužnosti, držati se Božjih zapovijedi. A sve što je izvan naše moći prepustimo Njemu. Nema fatalizma. Nismo lutke, ali nismo ni sami.
Zato promijenimo srce. Umjesto da želimo samo ono što mi hoćemo, počnimo željeti ono što Bog hoće. Tada nitko ne može oduzeti našu radost, jer „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“.
Danas, kad te obuzme strah, ponovi: „Bog me ljubi i On je sa mnom.“ Predaj Mu brige i reci: „Budi volja Tvoja.“Neka nam Gospa, Majka nade, koja je slobodno rekla „DA“, pomogne da i mi svaki dan malo više vjerujemo i predajemo se.
Kratka molitva za nadu
Gospodine Isuse Kriste,
Ti si naša nada i naše utočište.
Kad me obuzme strah ili tuga,
sjeti me da Ti sve vidiš i sve držiš u svojim rukama.
Pomozi mi da želim ono što Ti želiš,
da predajem Tebi ono što ne mogu promijeniti
i da u svemu vjerujem u Tvoju ljubav.
Majko naša i Majko Crkve,
molim te, povedi me k svome Sinu.
Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. listopada 2026.
Što nam vjera daje?
Dragi prijatelji, hvaljen Isus i Marija!
Danas želim s vama podijeliti nešto jednostavno, ali jako važno: što nam vjera u Boga zapravo daje u svakodnevnom životu.
Vjera nam prvo čuva slobodu. Živimo u vremenu kada nas sa svih strana bombardiraju porukama, vijestima i mišljenjima. Lako se može dogoditi da se izgubimo i da više ne znamo što je istina, a što laž. Gospodin Isus nam kaže: „Istina će vas osloboditi.“ Kad poznajemo istinu o Bogu i o sebi, nismo robovi svega što nam se nudi. Ne moramo trčati za svakim novim trendom niti se bojati da ćemo ostati bez nečega ako ne slijedimo sve oko sebe. Vjera nam daje unutarnju snagu da stojimo na svojim nogama i da živimo kao slobodni ljudi.
Vjera nam također odgovara na najdublja pitanja koja nosimo u srcu: Zašto postojim? Odakle dolazim? Kamo idem? Bez vjere čovjek često luta kao netko tko je izgubio sjećanje. Sve mu se čini besmisleno ili preteško. A kad vjerujemo, znamo da nismo sami, da imamo Oca koji nas ljubi i da naš život ima svrhu. To donosi mir, čak i onda kad okolnosti nisu lake.
Vjera nas uči gledati ljude drugačije. Svi mi, bez obzira jesmo li bogati ili siromašni, obrazovani ili ne, zdravi ili bolesni, nosimo u sebi Božji lik. Isus je za svakoga od nas prolio svoju krv. Zato nitko nije manje vrijedan. Kad to zaboravimo, počnemo ljude mjeriti samo po tome što mogu učiniti ili koliko imaju. A vjera nas vraća na ono bitno: da smo braća i sestre, stvoreni za ljubav i zajedništvo.
Konačno, vjera nam pomaže da gledamo na život očima Krista. Sve što radimo – posao, obitelj, brige, radosti – može postati molitva ako to predajemo Bogu. Ne moramo se bojati budućnosti niti se grčiti za ono što imamo. Što više rastemo u vjeri, to manje ovisimo o stvarima koje prolaze, a više se oslanjamo na Onoga koji nikad ne prolazi.
Zato vas danas, dragi prijatelji, potičem: ne bojte se vjerovati!
Vjera nije nešto teško ili daleko. Ona je dar koji nam Bog svakodnevno nudi. Kroz molitvu, kroz molitvu krunicu, kroz blizinu Majke Božje koja nas zove na obraćenje i mir, možemo svaki dan malo više otvoriti svoje srce.
Neka nam Gospa danas pomogne da živimo u toj slobodi i miru koji dolaze iz vjere.
