Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 22. do 27. kolovoza 2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje s. Matija Pačar, školska sestra franjevka Krista Kralja Provincije Svete obitelji u Hercegovini. Ako ste propustili njezine Duhovne poticaje u radijskom programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. kolovoza 2022.
Radujte se!
Apostol Pavao u svojoj poslanici Filipljanima potiče nas na radost.
Zapisao je: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima. Gospodin je blizu!»
Don Bosco je poticao mlade na radost jer je znao da se Đavao boji naše radosti.
To je ono što Pavao svjedoči ovim svojim pozivom na radost. Jer kada se radujemo naša blagost se očituje i Gospodin nam je blizu.
Radost nije osjećaj koji nas obuzme i onda utihne to je naš izbor.
Ne možemo čekati da živimo radost u nekim idealnim okolnostima u uvjetima.
Živeći u ovoj dolini suza mi smo pozvani naviještati Nadu i dijeliti Radost.
U tome nam pomaže naša Majka koja svojim majčinskim srcem koja čuje naše vapaje boli i prepoznaje našu čežnju za mirom. Ona koja je Kraljica Mira vodi nas izvoru blagoslova, upućuje nas k Nadi i Radosti života a to je naše Spasenje koje imamo u njezinu Sinu.
U životu ćemo uvijek imati dovoljno poteškoća i problema da bi bili žalosni i razočarani ali ćemo isto tako uvijek moći naći razlog da ne odustajemo od Nade i da ustrajemo u Radosti.
Sve ovisi o tome što ćemo izabrati.
Jer kako kaže psalam 139: Ni tmina Tebi neće biti tamna. Noć sjaji kao dan a tama kao svjetlost!
Nema toliko teške životne situacije u koju Bog ne može donijeti blagoslov.
Nema toliko velikog grijeha koji Bog ne može oprostiti.
Nema toliko mana koje će Bogu spriječiti da me ljubi.
A ja mogu birati: žaliti se ili radovati?
Neka nam poticaj bude sveta Majka Terezija koja je rekla: Dočekujte jedni druge s osmijehom jer je osmijeh početak ljubavi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 26. kolovoza 2022.
Čekanje i strpljivost
Kada se Bog objavljuje Mojsiju nakon obnove saveza s Izraelskim narodom za sebe kaže da je on: Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.
Možda baš danas u ovoj našoj užurbanosti ova riječ spor izaziva najviše odbojnosti. Jer mi se uvijek žurimo. Žurimo odraditi posao, žurimo pojesti nešto. Žurimo riješiti nesporazume-Žurimo ispraviti neke greške. Žurimo kupiti odmah ono što nam se sviđa. Žurimo izreći ono što mislimo. Žurimo reagirati kada se osjetimo ugroženo.
Često pak žurimo nekoga iskritizirati zbog onoga s čim se ne slažemo bez da kušamo razumjeti njegove razloge ponašanja.
Užurbanost nas tako potiče da tražimo instant rješenja jer nemamo vremena čekati.
Vrijeme nam može biti blagoslov a može nam biti okov koji nas ograničava u našem življenju.
Kako to da je Bog spor na srdžbu?
Zato što Bog ima vremena. Bog nas ne požuruje kada padnemo. Bog nas ne gura iz našeg vremena nego nam dopušta da rastemo u našoj spoznaji da smo Ljubljeni.
Ako je Bog strpljiv s nama onda i mi trebamo poštivati naše vrijeme. Dobro je imati nekog sveca za uzor u vjeri, ali ne smijemo zaboraviti da mi imamo svoj osobni rast i hod s Gospodinom.
Mladi blaženik Carlo Acutis rekao je: Svi se rađamo kao originali a mnogi nažalost umiru kao kopije!
Zašto si namećemo tuđu mjeru kada Bog bogat ljubavlju i vjernošću svakome daje po njegovoj osobnoj mjeri?
Riječ strpljenje u sebi sadrži trpljenje. Biti strpljiv znači imati ljubavi dovoljno da si spreman ponijeti svoj križ i uputiti se na svoju Golgotu. Biti strpljiv znači ostati vjeran do kraja uz one koji nose svoje križeve.
Možda ne razumiješ neke postupke od svojih najbližih ali si strpljiv s njima jer ih ljubiš i ostaješ im vjeran.
Možda ne razumiješ ni svoju narav i neke svoje reakcije. Tada biti strpljiv sa sobom znači dati sebi vremena da prepoznaš svoju grešku, prihvatiš ju i odlučiš krenuti ispočetka.
Strpljivost je svakodnevna vježba u kojoj ponekad izdržimo a ponekad izgubimo kondiciju.
Svejedno nemoj odustati od nje. Jer baš kada i ne očekuješ tvoja će strpljivost biti nagrađena mirom i blagoslovom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 25. kolovoza 2022.
Sakrament sadašnjeg trenutka – pripravnost za Vječnost
Koliko puta si stvorio u srcu neku odluku čekajući neku olakšavajuću okolnost da ju pođeš ostvarivati? Npr. Kad budem imala više vremena onda ću svakodnevno moliti krunicu?
I onda nikako ostvariti to vrijeme, kao da trčiš za njim i što ga više dohvatiš ono ti više izmiče.
Za važne stvari u životu ne treba čekati neki bolji trenutak jer mi zapravo i ne znamo što je dobro za nas.
Isus nas je pozvao da bdijemo i molimo jer ne znamo ni dana ni časa kada će doći u svojoj slavi.
Jako je važna ova budnost, svjesnost kojom živimo naše dane kako nam prilike za susret s Isusom u konkretnim životnim situacijama ne bi promakle. Moramo biti budni da u iščekivanju nečega drugačijeg, idealnijeg ne uskratimo svoju ljubav baš u ovom sada koji živimo.
Jedino što zapravo imamo jest ovaj sadašnji trenutak u kojemu još možemo nekome izreći da nam znači, nekoga podsjetiti da smo uvijek tu kraj njega, nekome uzvratiti ljubav, nekoga utješiti riječju nade.
Prošlost je vrijeme koje ne možemo vratiti i u koje ne možemo unijeti promjenu. To je vrijeme za koje možemo zahvaljivati jer nas je izgradilo i oblikovalo u ono što smo danas.
Budućnost je vrijeme na koje ne možemo utjecati jer ga ne poznajemo dovoljno dobro. Možemo planirati i predavati naše planove Božjoj providnosti i biti spremni ostati osiromašeni od svih naših želja i očekivanja.
Ovo sada je vrijeme u kojem jednom toplom riječju mogu unijeti promjenu u neki zahlađeni odnos. Sada je vrijeme u kojem slobodnim djelom oprosta mogu osloboditi svoje srce za Boga. Sada je vrijeme u kojemu mogu molitvom preobraziti svoj nemir u mir.
Sada je vrijeme u kojemu mogu biti ono što jesam najbolje što znam.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. kolovoza 2022.
Ljubav i poslušnost
O ljudskom srcu poznati hrvatski književnik Petar Preradović napisa:
Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije.
Srce nije samo organ koji ispumpava krv u ostatak tijela. U biblijskom shvaćanju ono je središte života. Srce je vrelo iz kojeg izvire ljubav koju čovjek ima prema Bogu i prema bližnjima.
U svom govoru na gori Isus nam otkriva koliko je važno bdjeti nad čistoćom srce jer nam njegova čistoća omogućuje otkriti tko smo zaista: SINOVI BOŽJI.
To je temeljna istina o nama i o našoj vezi s Bogom. Bog nas je stvorio iz ljubavi i on je naš Otac. A mi smo djeca Božja koja svoju ljubav prema Ocu iskazujemo u ljubavi prema bližnjima.
Čišćenje srce uključuje proces koji je dugotrajan, bolan i zahtjevan. Ono što najbolje čisti naše srce jesu kušnje kroz koje prolazimo i u kojima iskusimo koliko su slabe sve one utvrde na koje se oslanjamo. Tada dolazimo do spoznaje da je sve prolazno i da smo i mi prolazni ali da u ovoj prolaznosti jedino ono čvrsto i istinito jest Božja ljubav. Ona nas je stvorila ovakve kakvi jesmo i koja računa s nama upravo u ovom vremenu koje nam daruje i šalje nas baš onim ljudima koji nas susreću na našem životnom putu.
Život koji živimo ne možemo mjeriti vremenom: danima, mjesecima, godinama. On se mjeri ljubavlju koja se dariva i ostvaruje, ljubavlju kojom dotičemo srca drugih.
Kako to da je sv. Franjo s ljubavlju upario krepost poslušnosti?
Nije li uvijek lakše kada nam neku istinu o nama netko kaže u ljubavi nego kada osjetimo da nam netko nešto govori da bi nas ispravio, da bi nas promijenio?
Kada god govoriš svojemu bratu ili sestri to čini s ljubavlju i ona će ga mijenjati.
Jer Isus nas ne mijenja da bi nas ljubio. Poslušnost dolazi tek kao plod Ljubavi.
Isus nas ljubavi i Ljubavlju nas mijenja jer spoznajemo da želimo biti Njegovi i to nas potiče da rastemo i mi u ljubavi jedni prema drugima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. kolovoza 2022.
Siromaštvo i poniznost – nutarnja ljepota
Užurbanost današnjeg svijeta često nas umori. Više nego ikad čovjek čezne za trenucima tišine i mira. Više nego ikad čovjek žeđa za slobodom.
Tako se snažno borimo za svoja prava i tako nas često okupira pravednost da postajemo robovi vlastitih očekivanja nekog idealnog vremena i okolnosti.
Toliko ulažemo u neke naše prividne sigurnosti a ne možemo se osloboditi obzira i potrebe da budemo priznati i prihvaćeni.
I koliko god odmičemo od dvoličnih osoba sami upadamo u zamku da nam djela koja činimo ne dotiču naš duh ili u štoviše u potpunoj suprotnosti s onim o čemu riječima propovijedamo.
Mjerimo se s drugima. Kopiramo ono što vidimo od drugih. I tako gubimo svoju originalnost po kojoj smo pozvani na svetost. Gubimo slobodu u kojoj nas Gospodin poziva da slobodni činimo djela ljubavi. A to znači: učiniti nekomu nešto s ljubavlju i biti spreman na to da ta osoba čak i odbije tvoju dobru namjeru, da obezvrijedi tvoje djelo. To znači činiti u slobodi.
Krepost siromaštva je zapravo ona koja nas oslobađa lažnih slika o drugima i o nama samima. Krepost siromaštva ne odnosi se na materijalno oskudijevanje nego upravo na slobodu od naših iskrivljenih slika o nama, slobodu od naše namisli da trebamo sami sebi stvoriti sigurnost, da se trebamo sami boriti u životnoj areni.
Sv. Franjo je krepost siromaštva povezao sa poniznošću.
Samo ponizna osoba može prihvatiti svoje slabosti, svoju tešku narav i svoje greške i prihvatiti pomoć drugoga.
Možda vam se dogodilo nekada da gledate dragu osobu koja treba pomoć ali ju ne zna primiti. Možda vaše dijete čini uvijek istu pogrešku ali ne prihvaća vaš savjet da ju ispravi. Možda ste i sami ponekad slušali nečiji savjet a željeli ste prekriti uši rukama jer ste mislili da ćete to riješiti već nekako.
Odlika poniznosti je u tome da ne traži i ne teži za olakšavajućim okolnostima kako bi susrela nekoga. Ne namješta se kako bi se drugome dopala. Ona susreće osobu s onim što ona jest i baš u svojoj nesavršenosti prihvaća drugoga u svoj život, prihvaća Isusa koji joj se čini bliskim preko konkretnih osoba u svakodnevici.
Poznati teolog Karla Rahner napisao je: «Sve ovisi o tome kako živimo svoju svakodnevicu, jer ona može sve učiniti svakodnevnim. Ali ona nas može osloboditi i od nas samih, ništa tako kao ona.»
Živimo zato naše vrijeme, našu svakodnevicu svjesno u slobodi da ljubimo i da budemo ljubljeni u siromaštvu i poniznosti, ne postavljajući uvjete Božanskoj Providnosti koja remeti naše planove, iznenađuje naša očekivanja, ruši naše predrasude i lomi naše lažne sigurnosti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. kolovoza 2022.
Mudrost i jednostavnost
U našim međuljudskim odnosima možemo svakodnevno posvjedočiti kako je lijepo i ugodno boraviti u društvu onih koji svoj život žive autentično.
Autentičnost osobe je istinitost koja, osim što budi poštovanje, povezuje s onim idealima za koje se daje životno svjedočanstvo. Papa Franjo često naglašava kako je svaka osoba pozvana biti misionarom u svojoj svakodnevici. Odnosno, Bog nas je stvorio jedinstvene i ono poslanje koje je povjerio nama nitko drugi ne može nadomjestiti.
Danas, u vremenu koje nam je darovano, u okruženju u koje smo poslani, u okolnostima koje su nas formirale mi smo ti koje Isus šalje onima koji žive u tmini sumnje, onima koji su razapeti strahom bolesti, onima koji tragaju za smislom.
Živimo u svijetu «ponuda» kada se sa svih strana nude osobe, tzv. influenceri koji svojim objavama na društvenim mrežama žele utjecati na one koji ih prate. Nameću se kao vođe i modeli vjerovanja. A zapravo, iza toga se krije ono temeljno ljudsko pitanje identiteta.
Čovjek današnjice ulaže sve snage u stvaranje slike o sebi baveći se tako onim površnim sferama: ulaže u svoj fizički izgled, osigurava se materijalnim imanjem, ističe se svojom titulom. I opet nerijetko iza dotjeranog fizičkog izgleda krije se borba sa samopouzdanjem. Iza materijalnog imanja nezadovoljstvo odnosnima. A iza titule strah od nemoći.
Kako se oduprijeti ovim kriterijima koji nam se nameću? AUTENTIČNIM ŽIVOTOM.
A put do autentičnosti jesu kreposti koje primamo kao nedovršen dar od Gospodina na kojemu trebamo raditi i izrastati.
Sv. Franjo u svojim pohvalama krepostima navodi tri para kreposti:
- Mudrost i jednostavnost
- Siromaštvo i poniznost
- Ljubav i poslušnost
Prava umjetnost čovjekova života je u kreativnosti s kojom ove kreposti oživljuje u svojoj svakodnevici jačajući svoj odnos s Bogu i s ljudima.
Bog nam daje mudrost kako bi mogli u svom životu razlučiti bitno od nebitnoga, dobro od lošega. Sv. Franjo piše kako»mudrost zbunjuje sotonu i sve njegove zloće» jer nas sotona želi uvjeriti u laž a mudrošću postižemo jasnoću istine. Sotona nas želi uvjeriti u to da ne vrijedimo, da ne možemo, da smo nedostojni Božje ljubavi. A mudrost nam pomaže odgovoriti na ove kušnje.
Svi mi u svom životu iskusimo vrijeme pustinje, naše duhovne suhoće kada nas Zli najviše želi iskoristiti i zbuniti. Zato je jako važno u životu svakodnevno se prisjećati i zahvaljivati Gospodinu za sve trenutke u kojima smo osjetili Njegovu blizinu. Pa makar trenutno prolazili kroz tamu, duh osnažujemo prisjećajući se Svjetla u svom životu kad smo na opipljiv način iskusili da je On s nama.
To je činila Majka Terezija koja je unosila Svjetlost u svoju tamu tako što se čvrsto držala onog iskustva u kojem je čula Isusov glas.
Kada nam mudrost rasvijetli istinu, pomogne nam razlučiti bitno od nebitnoga, krepost jednostavnosti se ostvaruje u našem izboru. Kada čovjek bira ono što je dovoljno ne pateći za suviškom to je jednostavnost.
Svaki dan iznova izlazimo na ovo bojno polje u kojemu bistrimo našu mudrost i osnažujemo našu jednostavnost. Ponovno se odlučimo za iskustvo Svjetla i zahvaljujmo za ono što u životu imamo jer nam to je sasvim dovoljno da ljubimo i da budemo ljubljeni.
