Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 31. siječnja do 5. veljače 2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala s. Leopoldina Kovačević koja je u Međugorju gdje vodi brigu o štićenicima doma Majka Krispina (Udruga za pomoć i rehabilitaciju nezbrinutih trudnica, zlostavljanih žena i djece, pomoć u prevenciji ovisnosti…), a živi u samostanu u Miletini. Ako ste propustili njezine Duhovne poticaje u radijskom programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. veljače 2022.
Iza svakog gubitka krije neki dobitak
Poznata je izreka: Kaži mi o čemu misliš, reći ću ti kakav si. Čovjek je ono o čemu najviše misli i što najviše želi. Nas naše misli i naše želje definiraju. Kakve su ti misli takav ti je i život. Pazi na svoje misli. Sve potiče iz misli, i dobro i zlo. Misao prethodi djelu, a djela su u skladu s mislima. Zato ne treba dopustiti negativnim mislima da prodru u našu dušu. Osoba koja u svim životnim prilikama pozitivno misli, uvijek će biti pobjednik, njen život bit će radost. Znam da će mnogi reći kako pozitivno misliti u ovome tmurnom svijetu, toliko zla, bolesti, tragedija, ratova….Da, ali nakon tmurnog vremena uvijek dolazi vedro vrijeme. I sunce i kiša su štetni ako se ne bi izmjenjivali, sve bi izgorjelo ili istrunulo od vlage. I u čovjekovom životu trebaju se izmjenjivati radost i tuga, uspjeh i neuspjeh, zdravlje i bolest…..
Mnogi svjedoče kako su upravo u najtežim trenutcima svoga života dobili najviše milosti i kako se iza svakog gubitka krije neki dobitak.
Svjedoči jedan bivši bogataš kako mu je gubitak bogatstva donio mir i ispunjenje. Dok je radio, danju i noću bio je zaronjen u svoj biznis. Kada je skoro sve bogatstvo izgubio, upoznao je da postoje nebo, ptice, drveće, cvijeće. I najvažnije da postoji Crkva – u koju on sada ima mogućnosti ići skoro svaki dan.
Želiš li imati čiste misli, pozitivne, spokojne i stvaralačke druži se svaki dan s Biblijom. Od blaga biblijske poruke spomenut ću primjer proroka Daniela. On se nije pokorio naredbi kralja Daria, nego se jedino klanjao pravom Bogu. Za kaznu bačen je u jamu među lavove. U zoru kralj se požurio prema jami i viknu Danielu: »Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« Daniel odgovori: »O kralju, živ bio dovijeka! Moj je Bog poslao svog anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.« (Dn 6, 22-23 )Daniel nije proklinjao kralja, optuživao ga i ljutio se na njega. On ga blagoslivlje i raduje se što je preživio. Uživa u čudu što ga je vidio, kako anđeo zatvara usta lavovima. Daniel je ostao samo na pozitivnom iskustvu a osudu kralja ostavio je Bogu. Za nagradu kralj Darie napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: » Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danijelovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! (Dn 26,27)
Pouzdanje i vjera u Boga jedne osobe donijela je blagoslov za sav narod.
I ti si pozvana, pozvan da preko tebe bude blagoslovljen tvoj narod.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. veljače 2022.
Bit ćemo suđeni prema ljubavi
Pripovijeda se da su, nakon dugog razdoblja zajedničkog života provedenog u učenju i razmatranju, tri učenika pozdravila starog učitelja i krenula u svijet širiti Evanđelje. Deset godina kasnije nađu se opet kod starca. Učitelj ih posjedne oko sebe, jer je bio već onemoćao pa se nije mogao kretati, te ih zapita što su dosad učinili.
Ja sam napisao više knjiga i prodano je pet milijuna primjeraka – reče prvi.
Ti si svijet napunio papirom – reče učitelj.
A ja sam propovijedao na preko stotinu mjesta – reče drugi s prilično samozadovoljstva.
Ti si svijet ispunio riječima – dometne starac.
Nagne se i treći učenik i stidljivo prizna:
Ja sam ti donio ovaj jastuk da bi mogao nasloniti svoje umorne noge.
E, ti si našao Boga – zaključi stari učitelj s blagim osmijehom na licu.
Ova priča, nije protiv onih koji pišu i propovijedaju nego učitelj ponovno poučava svoje učenike – Što je najvažnije u životu a to je Ljubav.
Ovaj svijet nikad nije imao više napisanih knjiga i časopisa, izgovorenih i snimljenih propovijedi, vjerskih televizija i portala, a nikad manje kršćanskih svjedoka. A svjedočanstvo je najsnažniji govor.
Kad jedna osoba raste u svetosti, ona ne pomaže samo sebi, već pomaže i drugima koji ju vide. Također, ona osoba koja je nemarna i lijena ima isti učinak na druge. Zato je jako važno imati borbeni duh u ovim mlakim vremenima.
I dok na Zapadu ljudi masovno napuštaju Crkvu na Istoku kršćani daju život za Isusa. Samo je ljubav sposobna žrtvovati se.
Tko ljubi naučio je mudrost života, a sveti Ivan apostol, u tradiciji prozvan apostol ljubavi jer je često svoju glavu naslanjao na Isusovo srce poručuje: »Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav« (1 Iv 4, 7-8).
„U predvečerje našega života bit ćemo suđeni prema ljubavi“ Sv. Ivan od Križa.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. veljače 2022.
Potražimo sebe
Svijet kakvog danas poznajemo nastao je pod utjecajem i djelovanjem pojedinaca, poput nas samih. Isto tako, naše riječi i djela oblikovat će svijet za sutra. Zato je važno što ja činim, važno je što ti činiš. Ako ti želiš mijenjati svijet, tada moraš učiniti sve što je u tvojoj moći da se te promjene dogode. Pitaše jednom mudra čovjeka:”Što ti misliš što je najpotrebnije da se promjeni u svijetu?” Ja – odgovori on.
Koliko je važna naša osobna promjena za ovaj svijet najbolje govori jedna priča o duhovnom ocu, poglavaru samostana na Istoku. On je na dan ređenja jednog svoga subrata, izišao na samostansku kapiju da dočeka počasnog gosta – biskupa i druge ugledne goste. Pored njega u samostan je ulazilo mnoštvo ljudi. Obični vjernici, redovnici i drugi. Sutradan, kad se sve završilo, poglavar je okupio subraću i rekao: – Draga moja braćo, trebam vas napustiti za neko vrijeme. Moram otići kako bih sebe bolje upoznao.
– Zašto idete od nas? Mi vas toliko volimo! – rekoše braća
– Da, ali jučer sam postao svjestan nečega.
– Što ste spoznali? – upitaše ga.
– Dok sam stajao na kapiji i čekao goste koji su dolazili na ređenje primijetio sam da su mi, kad se približavao ugledan čovjek, neko službeno lice, ruke postajale vlažne od uzbuđenja. A kad su ulazili obični hodočasnici ruke su mi bile suhe kao obično. Različito sam reagirao na različite ljude.
– Da, – rekli su, – i što je tu čudno? Zar to nije prirodno?
– Možda je to za vas prirodno, ali ja, vaš pastir, trebao sam naučiti u svom životu da sve jednako volim. I da se jednako ugodno osjećam sa svakim. Da volim sve i da se ne plašim nikoga, da se ne saginjem pred jednima i da ne budem važan pred drugim. Treba biti kao u srcu Boga, da prebivam u Bogu. Zato ću otići na kraće vrijeme kako bih se bolje upoznao. Ovdje sam, zbog svakodnevnih poslova i upravljanja, prestao raditi na sebi.
I on je na neko vrijeme otišao u pustinju kako bi pronašao u sebi odgovore na pitanja: kako sve jednako voljeti, biti iskren sa svima i biti otvoren za sve.
Poput ovoga redovnika i mi na jedno vrijeme ostavimo svoje poslove i potražimo sebe. Naučimo da po istinskoj ljubavi postajemo božanski, po istoj ljubavi kojom je Bog postao Čovjekom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. veljače 2022.
Dan Bogu posvećenih osoba
Danas slavimo blagdan Svijećnice, dan prikazanja Isusova u Hramu. Onoga trenutka, kada je Marija rekla: „Evo službenice Gospodnje“ (Lk 1,38), Isus joj darovan a ona ga zajedno sa svojim životom prikazuje Bogu. Kako je Marija Židovka, ona se podlaže Mojsijevom zakonu, odlazi u Hram četrdeset dana nakon rođenja Isusa da se očisti, iako Svetoj Majci nije trebao ovaj obred, ona je Bezgrešna od začeća.
Evanđeoski tekst opisuje starca Šimuna, kako:“ Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu“.(Lk 2,26) U tri rečenice, tri puta se spominje Duh Sveti. Duh Sveti bijaše na Šimunu, on razgovara sa Šimunom i potiče Šimuna na djelovanje i prorokuje preko Šimuna. Svećenici u Hramu nisu prepoznali Isusov dolazak jer nisu imali Duha Svetoga. Njihova veličina bila im je zapreka da vide kao što visok zid krije što je iza zida. I kao što voda silazi s brda u dolinu, tako i velike milosti slijevaju se samo u srce poniznih.
Proročica Ana, starica u poodmaklim godinama, bogobojazna udovica koja nije napuštala Hrama, nego je neprestano služila Bogu molitvama i postovima, također je poradi tolike časti da svojim očima vidi Pomazanika Božjega slavila Boga i govorila o Djetetu.
Dvoje svetih i siromašnih, Marija i Josip, nose Najsvetijega i susreću dvoje pravednih i bogobojaznih ljudi koji su svoj život proveli čestito, u služenju Bogu i ljudima. Zato se ovaj se blagdan na Istoku naziva Susret (Sretenije). Ljudi susreću Boga. Starac Šimun i proročica Ana, susreću Mesiju u poodmaklim godinama, nakon toliko godina molitve, posta i bdijenje. Naš naraštaj je nestrpljiv, želi odmah vidjeti plodove svojih molitava. Za velike milosti treba izgorijeti. Tako su radili sveci.
Blagdan Svijećnice je dan Bogu posvećenih osoba. Iz ovog teksta vidimo tko je Bogu posvećen. Ne podudara se uvijek, da onaj tko služi u Hramu, da je i Bogu posvećen. Svećenici su služili u Hramu ali ne i Bogu. Marija, Josip, Šimun i Ana, posvećeni su jer posve pripadaju Bogu i ispunjeni su Duhom Svetim.
Svi mi koji svoje živote prikazujemo Bogu, možemo li reći da nam je Duh Sveti Pomoćnik. Svi vi koji prikazujete Tijelo Kristovo na oltarima i mi koji ga primamo u svoje naručje, tj. u svoje srce, imamo li dušu pravednika i bogobojaznoga? Imamo li srce proroka?
U hramu moje duše svaki dan se susreću moj Bog i ja. Ja mu se prikazujem i ja Ga pokazujem drugima. Svjetlost na prosvjetljenje naših tmina i Svjetlost na prosvjetljenje naroda naša je jedina utjeha. Otpusti Gospodine sve grešno i slabo u nama i po Riječi svojoj obdari nas mirom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. veljače 2022.
Čovjek se rađa tri puta
Čovjek je stvoren i pozvan od Boga u život. Život je primio kao dar i poziv da ga oplemeni i oplodi, da ga posveti. O dinamici našega rasta najbolje nas poučavaju crkveni oci. Sveti Grgur Nazijanski, velikan duha i crkveni naučitelj uči: “Čovjek se rađa tri puta: Najprije od tjelesnog oca i majke to je prvo rođenje, zatim se rađa u Bogu i treće rađanje kada čovjek sam postaje svoj otac i majka.“
Prvo rođenje je u muci roditelja koji rađaju i podižu dijete.
Drugo je duhovno rođenje u muci, krvi, smrti i uskrsnuću Isusovom koje je za nas podnio.
Treće rađanje, kada sami sebi trebamo postati svoj otac i majka, treba se dogoditi u našem znoju i muci, zato je za nas najteže. Za mnoge se ono nikad ne dogodi jer se ljudi boje žrtve i muke. Postati svoj otac znači postati odgovoran za svaki svoj pokret, za svaku riječ, za svako djelo.
Kao što se oblikuje dijete u majčinoj utrobi, najprije srce i mozak a onda i svi drugi organi, tako i u našem rađanju sebe trebamo najprije roditi svoje srce i svoje misli. Isus kaže : „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.« (Mk 7,21) Biti otac svome srcu znači ne dopustit da u njemu proklija sjeme zla, oblikovati ga prema Srcu Isusovu. Pozvan si biti otac svojim mislima i svome jeziku, izboriti se za čistoću misli i riječi. Sveti nas Jakov poziva: „Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.( Jak 1, 26). Ti nikad nećeš roditi sebe ako ne prestaneš psovati, lagati i ogovarati.
Mnogi će reći kako je ovo posao za cijeli život. Rađanje sebe i jeste doživotno i mukotrpno. Imamo svece za uzor, a oni nam svjedoče da je sve moguće.
Ako odlučiš ostati u svojoj čahuri, nikad nećeš imati krila i poletjeti. Ako prihvatiš preobražaj uz cijenu muke, ti ćeš ne samo sebe nego i tolike druge za nebo roditi.
Duhovni poticaj Živo vrelo 31. siječnja 2022.
Želiš li biti siguran osiguraj se kod Boga
Ljudi danas sve osiguravaju. Osiguravaju kuće, auta i svoj život. Zašto? Jer se duhovno osjećaju nesigurnima. Nesigurnost je ime za naš naraštaj. Po cijelom svijetu su prirodne katastrofe. Politička i ekonomska kriza uz pandemiju virusom i moralnu krizu uzdrmali su temelje našega naraštaja. Mi trebamo Nekoga na koga ćemo se osloniti, tko će nam darovi mir. Tu sigurnost Bog nudi najprije Izraelskom narodu i svima nama kada kaže: „Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete“ (Iz 7,9 ). Ovo možemo izreći i u pozitivnom izričaju: Ako se na mene oslonite, održat će te se. Samo Bog može darovati sigurnost i dokraja ispuniti svoju Riječ. Toliki ljudi plaćaju životno osiguranje a Bog nudi vječno. Čitam kako osiguravajuća društva osiguravaju samo zdrave osobe, a osobe s određenim zdravstvenim stanjima ili bolestima osigurat će samo pod dodatnim uvjetima. Ovo je logika svijeta a Bog nudi svoje milosrđe najprije onima koji su grešni, bolesni, umorni i opterećeni.
Želiš li biti siguran osiguraj se kod Boga. Osloni se na Njega! Mudri Sirah nas opominje: “Pogledajte prošla pokoljenja i vidite:je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda?Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao?Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao?“ (Sir 2,10) Kroz svu Bibliju, direktno ili indirektno proteže se misao da je jedina sigurnost u Bogu. Ne samo sigurnost na Nebu nego i ovdje na zemlju kao što kaže Psalmist:„Mlad bijah i ostarjeh,al’ ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose. (Ps 36,25)
Zato, nemoj se prepustiti struji beznadnih, Isus je život. On je Hrana za tvoju umornu dušu. Njegova Riječ te podiže. Njegovi te sakramenti liječe. Svatko bi trebao u svom životnom prostoru u obitelji, zajednici na poslu napisati veliki plakat s tekstom: „Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete“ (Iz 7,9 ) kao podsjetnik i poziv da je jedino u Bogu mir. Obitelji se trude osigurati djeci fakultet, stan i posao. Ali ako ih ne nauče oslanjati na Boga, ništa im nisu dali. Dijete odgojeno u vjeri nije staromodno nego vječno. Roditelji, svojoj djeci u baštinu ostavite Boga i vaša će djeca sve imati.
Budućnost ovoga svijeta ne pripada znanstvenicima i političarima, ne pripada sportašima niti uspješnima nego onima koji su na koljenima, moliteljima. Oni nogama dotiču tlo, srcem i umom su na Nebu a rukama služe potrebnima.
Zato ne boj se jer :“Gospod ne odvraća očiju s onih koji ga ljube, on im je moćna zaštita i snažna potpora,… obrana od posrtaja i oslon protiv pada.“ (Sir 34,16)
