Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Ovog tjedna, od 10. do 15. travnja 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje brat Marinko Klaić.
Rođen je 1980. u Vojvodini gdje je završio osnovnu i dio srednje škole. U postulaturu franjevački red stupio je 2003. u Samoboru, a doživotne zavjete položio je u Vukovaru 2009. kao brat laik (ne svećenik). Završio je Institut za teološku kulturu pri KBF-u u Zagrebu. Kroz različite je službe do sada boravio u samostanu u Požegi i Trsatu, Palestrini (Rim) te u Pazinu. Od kolovoza 2021. dozvolom svojih poglavara i mjesnog biskupa živi na području Gospićko-senjske biskupije u nekom obliku osame i pustinje, naglašavajući ”ne po kazni već po želji” Ps 27,8.
Ako ste njegove duhovne poticaje propustili u našem programu, donosimo ih i ovdje, na našem portalu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. travnja 2023.
Marijina uskršnja radost
Cijeli sam tjedan imao potrebu razmišljati i govoriti o uskršnjoj radosti i o radosti u duhovnom životu općenito. Danas, u subotu na koncu uskršnje osmine i u danu posvećenom Blaženoj Djevici Mariji pitam se kakva je bila Marijina uskršnja radost i radost u njenom skrovitom životu općenito. Evanđelja ne donose trenutak Marijine spoznaje da je Isus uskrsnuo iako neki apokrifi i privatne objave govore o tome kako je zapravo bila prva kojoj se Isus objavio. Bez obzira na izvore, ne treba dovoditi u pitanje Marijinu iskrenu majčinsku, ali i vjerničku radost pri susretu s uskrsnulim sinom. Kako je izgledao taj susret još uvijek ne znamo ali znamo kako se Marija radovala kada je za radost imala razlog. O tome nam govori hvalospjev Veliča koji slušamo u susretu Marije i Elizabete na početku Isusovog ovozemaljskog života. Hvalospjev Veliča, ako ga idemo analizirati, esencija je evanđelja i povijesti spasenja u jednoj pjesmi. Upravo se u uskršnjoj radosti zaokružio taj Marijin hvalospjev kao istina koju je mlada djevojka prije nekih trideset i tri godine otpjevala – klicala ne sluteći kako će to biti, ali s pouzdanjem prihvaćajući s prebiranjem u svom srcu. Hvalospjev Veliča je pjesma zahvalnosti neznatne čovjekove prirode velikoj Božjoj nazočnosti i spasiteljskoj naklonosti, hvalospjev Božjoj vjernosti kroz naraštaje i naklonosti manjima i slabijima te pjesma Božjoj očinskoj zauzetosti za one koju mu ostaju vjerni. Crkva stoga ima potrebu u liturgiji časova, odnosno molitvi časoslova svaki dan neumorno ponavljati i klicati Veliča, tristo šezdeset i pet dana u godini.
I u drugim trenucima svojega života Marija sigurno kuša radost prouzročenu Božjom dobrotom i blizinom. Naslućujemo to kod Isusova rođenja, pronalaska u hramu, u Kani ili drugim trenucima Isusovog trogodišnjeg djelovanja, pa tako i na koncu u uskršnjoj noći. Analizirajući hvalospjev Veliča vidimo da je Marijina radost: radost malenih, a spašenih; radost neznatnih a odabranih; radost vjernih a posinjenih duša; radost svjesnih, kćeri i sinova, da je Bog u svom naumu neizmjerno naklon čovjeku i do žrtve posvećen njegovu otkupljenju i spasenju. Neka nam Marija danas bude izvor i Uzrok naše radosti u uskrsnulom Gospodinu. Sretan nam i radostan Uskrs!
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. travnja 2023.
Radost – bitna karakteristika Boga
I danas bih progovorio o kršćanskoj radosti, odnosno možda ovoga puta o Božjoj radosti poradi čovjeka. Radost je jedna od bitnih karakteristika Boga koji čovjeka stvara i vodi iz ljubavi i koji se u svemu tome iskreno raduje. O tome nam govori i sam Isus u prispodobama o izgubljenoj ovci, o nađenoj drahmi, ili o radosti oca zbog pronađenog sina. Bog ima potrebu radovati se čovjeku a čovjek toj radosti može doprinijeti svojim obraćenjem, onim velikim životnim, ali i onim svakodnevnim malim obraćenjima u kojima svojevoljno donosimo odluku da ćemo sve što radimo raditi po Božjem zakonu, ili još bolje, iz ljubavi prema Bogu.
U jednoj od spomenutih prispodoba Isus veli: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. (Mt 18,12-13) Ovim riječima uzrok Božje radosti zalutala je, odnosno pronađena ovca. Iskustvom znamo da je grijeh ono što nas čini zalutalima i obraćenje ono što nas vodi u sigurnost. Uskršnji hvalospjev koji smo prije nepunih tjedan dana slušali u misi bdijenja pjeva i čuveni Augustinov usklik felix colpa. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja. Tim kontradiktornim zaključkom i usklikom sveca pobijeđeni i nadvladani grijeh postaje uzrok radovanja Boga čovjeku koji je pao i pridigao se te zavrijedio posebnu naklonost Otkupitelja. Na koncu, kako čitamo u Lukinu evanđelju, kom je dužniku više oprošteno taj više ljubi onoga koji ima vlast opraštati. Time radost između Boga i čovjeka kola kao posljedica iskrenog odnosa i ljubavi. Čovjek je radostan jer je mimo grijeha i pada ljubljen i otkupljen, a Bog poradi toga jer čovjek spoznaje besplatnu i ničim zasluženu ljubav prema sebi i toj ljubavi odgovara obraćenjem i priznanjem Boga kao svog jedinog uzroka iskrene radosti. Takvo iskustvo radosti možemo iskusiti na primjer u ispovijedi odnosno nakon ispovijedi. Takvo iskustvo uskršnje radosti želim i tebi i Gospodinu poradi tebe.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. travnja 2023.
Bog je blizu i misli na svakoga od nas
Jedno od najvećih mogućih trauma svakog čovjeka jest, ili može biti, iskustvo ili osjećaj napuštenosti, ostavljenosti. I ne spominjući drastične primjere, znamo i da samo prvo ostavljanje djeteta u vrtiću znade izazvati poneku traumu i ostaviti neželjene posljedice koje kasnije treba zaliječiti. I u duhovnom životu, ono što nas čini nesretnima i neispunjenima, ono što nam krade radost života u Gospodinu jest osjećaj napuštenosti, osjećaj da još nismo susreli živoga Boga, da je daleko i da je nezainteresiran za naše ovozemaljske muke i brige. Sam Isus u Getsemanskom vrtu proživljava, kao čovjek, osjećaj napuštenosti, odnosno neprisutnosti Oca u teškim mukama, iako je svojim učenicima nebrojeno puta ponovio da ostaje s njima, da će uvijek biti prisutan i bliz. Učio ih je moliti i komunicirati s Bogom prisutnim jamčeći uspjeh svake molitve.
Tako nam i sam Bog pokazuje da osjećaj ili spomenuta trauma nisu odraz istine i da ih treba nadići, iscijeliti i učiti se živjeti u svijesti da je Bog uvijek tu. Pa i kada nam se čini da je život sasvim u redu i da nas spomenute traume nisu okrznule važno je živjeti u svijesti da je Bog blizu i da misli na svakoga od nas. U jednoj epizodi apostola s Isusom, učenici oduševljeno svjedoče o uspjesima i plodovima poslanja koje im je učitelj povjerio. Dive se čudima koja su bili u stanju izvesti pred mnoštvom, a Isus ih upozorava da nije to pravi izvor radosti jednog kršćanina. Ne uspjeh, ne plodovi, ne postignuća, već svijest da smo Božji, da mu pripadamo. Isus veli: Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.« (Lk 10,19-20) Imati zapisano ime na nebesima znači biti ne zaboravljen, evidentiran u Božjem srcu, znači biti u fokusu Božje brige za čovjeka. Neka i taj osjećaj, ta svijest da me je Bog po krštenju u dlanove svoje urezao (Iz 49,16) doprinese ovoj uskršnjoj radosti i općenito radosti kršćanskog života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. travnja 2023.
Bog sve vodi svojom očinskom rukom
Sveti Filip Neri, rimski svećenik i zaštitnik djece i siročadi, imao je osobiti osjećaj za humor pa ga se smatra i iznimno radosnim svecem. Svojim je štićenicima znao govoriti: „budite dobri, ako možete“, računajući na djetinju ograničenu sposobnost da baš sve mora biti na svome mjestu i onako kako su to odrasli zacrtali. Iza te kratke rečenice sveca krije se povjerenje i vjera u providnost, da i među razigranom i nestašnom djecom Bog ima svoje mjesto i da sve vodi svojom očinskom rukom. Tako nas Filip Neri podsjeća na Isusov pristup malenima u kojima prepoznaje potpuno povjerenje u Boga i koji kao takvi, bezbrižni i zaigrani imaju što naučiti nas odrasle i uvijek poradi nečega zabrinute.
Uskrsna radost plod je spoznaje da nas Gospodin, nakon muke i smrti na križu, nije napustio već ostaje s nama kako je i obećao svojim učenicima. U toj vjeri svaki napor i trud, pa čak i križ i patnja imaju svoj smisao. Na to nas podsjeća i poziva apostol Pavao u poslanici Filipljanima naglašavajući radost kao prvo što među kršćanima i kod svakog pojedinca treba biti vidljivo i očito onima koji s nama dijele prostor i vrijeme. Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. (Fil 4,4-7) Radost poradi Gospodinove blizine i spoznaja da je svaka briga nepotrebna onima koji su svjesni koga slijeda i tko im stoji iza leđa, radost je koja svjedoči, ulijeva sigurnost i mir. Radost kršćanina znak je povjerenja u Božju providnost. Radostan kršćanin, prepušten je kršćanin Božjoj dobroti. To je vjerojatno lakše izgovoriti nego provesti u život, ali od nekud treba započeti. Prepuštajući Gospodinu svoje brige, kao što je to činio dobri don Dolindo moleći: Isuse, misli ti, dolazimo malim, ali sigurnim koracima i do radosti i postajemo svjedoci Uskrslog Isusa, poput onih koji su sa njime jeli i pili.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. travnja 2023.
Radostan kršćanin, autentičan je kršćanin
Isus je ne jednom pozvao svoje učenike na radost. Htio je da istinski budu sretni i radosni svjedoci evanđelja – radosne vijesti. Na govoru na gori, kao zaključku blaženstvima Isus poziva na radost u trpljenju. »Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« (Mt 5,11-12) Ljudski gledano mi nismo u stanju povezati trpljenje i progonstvo sa radošću, zadovoljstvom, mirom, zahvalnošću i sl. No Isus ističe radost kao znak i posljedicu vjere u kojoj promatramo budućnost i plodove progonstva i trpljenja. Radujem se već sada i ovdje zbog onoga što me čeka u vječnosti i po tome sam drugačiji, po tome sam vjernik i kršćanin te svjedok života u Bogu.
Ni jedno vrijeme nije bilo posebno lako i jednostavno za autentični život vjernika. Kušnje i trpljenja obilježavaju svaku stranicu povijesti kršćanstva pa je tako i danas izazovno, a ponekad i opasno biti kršćanin u svijetu. No Isusov poziv na radost vrijedi i danas jednako kao i u ona vremena. Radostan kršćanin, autentičan je kršćanin, onaj kršćanin koji u žutilu crne kronike nudi svjetla rešenja. Thomas Merton, redovnik i duhovni pisac dvadesetog stoljeća veli da osoba koja želi ući u najstrožiji samostan na svijetu mora imati dobar osjećaj za humor. Drugim riječima, ne možeš biti Isusov učenik i nasljedovati ga u odricanju, trpljenju, nošenju križeva a pri tome ne imati radosti u sebi zbog onoga što činiš. Radost je tako vanjsko, vidljivo očitovanje vjere u Boga, u život vječni.
Jedna me je vjernica nekom prilikom upitala koje bi joj propovjednike na društvenim mrežama preporučio za slušanje. Čini joj se da ih ima puno i da ima kvalitetnih kršćanskih influencera, samo je pitanje koga odabrati? Nisam znao odgovoriti koga odabrati, ali sam svakako bio uvjeren da nikako one koji nisu u stanju evanđelje prenositi kao radosnu vijest, koji neprestano ratuju protiv nekoga i koji u svemu vide neko zlo i crnilo ne računajući na to da je Bog i veći i jači od svakog zla i kušnje. Danas budi radostan vjernik i u društvu vjernika biraj one koji se raduju, jer znak je to Njegove prisutnosti među vama, prisutnosti Duha Božjega. Kako veli apostol Petar: „Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva“. (1Pet 4,14)
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. travnja 2023.
Zašto smo kršćani ako nismo radosni
Uskršnje je vrijeme, a i proljeće doprinosi tome da nešto više nego uobičajeno, govorimo o radosti. Tema radosti u ovakvim posebnim vremenima i drugim blagdanima poput Božića, dominira svakodnevnim rječnikom s naših oltara, propovijedi, razmišljanja, uskršnjih čestitki i sl. Radost je prisutna kao posljedica svega onoga što se dogodilo na putu spasenja, kao nagrada za patnju i križ, kao svijest da smo po križu, smrti i uskrsnuću spašeni, kao utjeha i stanje duha koje treba ovladati našim raspoloženjima. Ali osim što je prisutna u blagdanskom rječniku, moramo priznati da je zapravo uzimamo zdravo za gotovo i možda bi bilo korisno o radosti progovoriti kao zasebnoj kategoriji. Odmah nakon velike teme ‘ljubavi’ u plodovima duha koje nabraja Pavao u poslanici Galaćanima stoji radost. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. (Gal 5,22-23). Riječ je o plodovima duha kao stanjima postignute i darovane slobode koju nitko i ništa ne može uskratiti onima koji su je postali svjesni. Radost je možda najvidljivije stanje čovjekova duha, a trebala bi biti znak raspoznavanja među kršćanima. Ono što je Tertulijan zaključio promatrajući prve kršćane: „gledajte kako se međusobno ljube“; dade se izgovoriti i o drugim plodovima duha. Gledajte kako se raduju ili gledajte kako su mirni, blagi, vjerni jedni drugima i Učitelju kog slijede… Jednako tako nedostatak te iste radosti, na prvi pogled, prvo je ono vidljivo onima koji nas kao kršćane promatraju sa strane te se imaju razloga priupitati, zašto jesmo kršćani ako u toj vjeri nismo sposobni biti radosni, ako nas ona ne čini sretnima? Takav nedostatak svjedočenja kroz radost može biti i sablazan, razlog odbijanja kršćanstva kao puta spasenja. Za danas bi možda bilo dovoljno reći da se radost postiže osobnim susretom s uskrslim i živim Bogom u našim životima. Baš poput uplašenih učenika u dvorani posljednje večere kako čitamo u Ivanovu evanđelju: „I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“. (Iv 20,20b) Obradovaše se jer su shvatili da je Isus mimo svega ostao prisutan i nije ih napustio. To nam govori da iskrenu i autentičnu radost u našim životima donosi prisutni Bog. Takvo vam iskustvo živog i prisutnog Boga želim u ovoj uskršnjoj osmini. Sretan vam Uskrs!
