Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 12. do 17. kolovoza 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Fran Ćorić, član Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi župnog vikara u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Njegova promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. kolovoza 2024.
Što ja mogu učiniti?
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
U životnim okolnostima, susrećemo se često s raskrižjima koji nas vode na vjerojatno neke neprovjerene staze. Tada se pojavljuje strah od nečega novoga i izazovnoga kao onaj sudrug na daljnjem putovanju, jer ne želimo na prvu pomisao ići negdje gdje je put neutaban i nesiguran. Strah od nečega novoga u tim okolnostima može djelovati kao motivator za ostvarivanje vlastite autentičnosti i dobivanje iskustva koje zasad nisam imao. Na taj način, promatramo i apostole koji su hodočasteći s Kristom, tesali i otkrivali nove trase slike Boga. Tko zna koje su im sve misli rojile glavom kada bi im taj Utjelovljeni Bog pokazao nešto novo i rušio prethodne stereotipe. U tom kontekstu možemo promotriti i svece.
Naprimjer, promatrajući asižane sv. Franju i sv. Klaru ćud nam biva usmjerena na ono pitanje koje si svaki čovjek u težnji prema originalnosti u jednom trenutku postavi: što ja mogu učiniti? Strah od nepoznatog i novog u životima ovo dvoje umbrijaca oblikovao je inat i ljubav prema Ljubavi onoga trenutka kada su učinili prvi korak, jer se jednostavno nisu htjeli vratiti, iako je putanja bila itekako izazovna i zahtjevna.
U tim trenutcima straha, vlastita svetost uzima maha, jer dopuštam Bogu da on ravna mojim putovima, tj. ja tada svoju volju usklađujem s njegovim putem koliko god bio neizvjestan i utemeljen na isključivom povjerenju Riječi. Tada vidim koliko će ta ista Riječ biti usmjerena na postajanjem tijelom i bivanjem konkretnom, a ne nekom dalekom uspomenom na minula vremena. Strah od nečega novoga i nepoznatoga, prilika je dragi slušatelji za mene i za tebe. Ne bojmo se, krenimo! Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. kolovoza 2024.
Nemoguće je da Gospodin iznevjeri
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Danas nam u evanđeoskom izvješću Gospodin govori o nerazrješivosti braka. Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja. Često se u Bibliji ljubav Boga prema izabranom narodu, a preko njega i cijelom svijetu zna prikazati baš u kontekstu zaručnika i zaručnice i kako ta ljubav zaručnika prema njegovoj ljubljenoj nikada neće prestati, unatoč tome što će ta zaručnica često biti ismijavana i izrugivana te stavljana na stup sramote zbog njezine nevjernosti. No zaručnik ostaje vjeran i postojan u ljubavi. Jer jednostavno ne želi promijeniti mišljenje i ne želi odustati od svoje ljubljene.
Na taj način uočavamo da smo i ja i ti dragi slušatelju dionici te ljubavi. Nemoguće je da Gospodin iznevjeri i nemoguće je da ostane nevjeran svojim obećanjima i onome što je jednom rekao. Nemoguće je da nas prestane voljeti. Istina da je Bog svemoguć i da to može učiniti kada god on to poželi, no to ne bi bio Bog kojeg je objavila Biblija. Njegova ljubav je konkretna, opipljiva, ali i zahtjevna, jer ne želi sebi zaručnicu tj. Crkvu koja je polovična, zbog toga i daje sakramente kako bi ju čistili na ovozemnoj putanji da bi se na kraju ona njemu predala potpuno čista srca. Naravno da u ovoj evanđeoskoj zgodi ne možemo odbaciti vrijednost obitelji i supružnika te veličinu njihova sjedinjenja u sakramentu braka. U takvoj ljubavi, koja ne gleda ni na kakve uvjete, nego potpuno slobodno pristaje ljubiti drugoga u sve dane nečijega života, daje nam se do znanja da je bračna ljubav, onakva kakvu je Krist zamislio, uz svu svoju nesavršenost, predivan primjer ranije spomenute Božje bezuvjetne ljubavi prema nama. Prema tome, molimo za brakove, za naše obitelji kako bi bili odsjaj Boga kojemu sve ide. On neka vas i blagoslovi!
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. kolovoza 2024.
Pouzdavati se u Boga preko Marije
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Ispred nas je svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo poznatija kao Velika Gospa. Nikada čovjek neće moći dovoljno kazati o Mariji i staviti točku na kraj rečenice, jer je ona sama kako nam svjedoči evanđelje puna milosti, a kada je netko takav, nemoguće ga je ukoričiti i reći sve što se ima reći, jer je milost uvijek svježa i nova te se nju kao takvu ne da ograničiti. Promatramo Gospu koja na svojoj smrtnoj postelji diše svoje posljednje uzdahe, ne znajući što će s njom biti, ali poslušna volji Boga kojemu sve živi, prihvaća sadašnji trenutak. I možda se u tome nalazi veličina te Velike Gospe.
U trenutku promatrati vječnost i Boga koji je iz vječnosti prešao u naše trenutke. Baš preko Marije. Gledamo nju, koja biva uznesena na nebo, da Bog, u tom činu, neće zaboraviti ni na koga od nas u tim neizvjesnim trenutcima rastanka sa vidljivim. Preko Marije kušamo i mi pouzdavati se u Boga koji je istinit i neće prevariti, nego će ostati vjeran svojim obećanjima. Ali je zanimljivo da je Marija sva ta obećanja na sebi iskusila, niti jedno joj nije uskraćeno, unatoč svim teškoćama koje su pratile njezin hod. Tada prepoznajemo da je pouzdanje u Boga itekako zahtjevna odluka, a ne produkt trenutnog raspoloženja, jer Krist očito želi da cijeli pristanemo uz njega, a ne samo onda kada je to lako. Promatrajući Mariju, pokušajmo činiti isto! Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. kolovoza 2024.
Vrijeme odmora
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Svima je ljeto. Vrućine i nepodnošljive temperature neizostavni su dio svačije svakodnevice. Vrijeme godišnjih odmora je pred nama (ili već iza nas). Zasluženi odmak od uhodane rutine nas čeka ili smo ga već proživjeli. Međutim, idemo na trenutak razmisliti, što bi to naš Gospodin radio na svom godišnjem odmoru i ima li ga on ikako? U jednom trenutku govori apostolima da nakon napornog propovijedanja i činjenja čudesa u njegovo ime odu u osamu otpočinuti. Očito da mu odmor nije stran. No pitanje i dalje ostaje neodgovoreno: što bi Krist radio na svom godišnjem odmoru?
Možemo biti dovoljno slobodni pa pokušati iznijeti nekoliko točki. Razmišljamo o njemu koji vrlo moguće odmara onoga trenutka kada ga zovemo da nam bude blizu, jer je vjerojatno njegov odmor naša prisutnost u njegovom okružju. Gospodinov odmor je u praštanju grijeha onima koji ga to zatraže, jer gdje ćeš većeg odmora Bogu od čovjeka koji mu dolazi i gdje ćeš mu veće radosti od one kada mu se netko vrati u zagrljaj? Moguće da počiva kada se on u euharistijskom kruhu lomi za nas. Krist očito odmara s nama i ne želi biti daleko ni u mom odmoru od užurbanosti i umora koji mi se stvorio. On koji je odmor sam po sebi, ne želi da se udaljim od njega, jer treba ponovno istaknuti, moja blizina s njim, njegov je odmor. Prema tome, odmarajmo svi zajedno! Bog vas blagoslovio!
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. kolovoza 2024.
Pitanja
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Dobro je postavljati pitanja. Ona nas određuju kao one koji očito imaju interesa za nešto i ne dozvoljava nam imati stav koji uzima nešto ili nekoga zdravo za gotovo. I itekako imaju smisla, ama baš bilo koje koje nam se pojavi, od onih osnovnih pa sve do egzistencijalnih koji nam daju novi pravac u životnoj plovidbi. Pitanja nam šire vidokruge i žele nas obogatiti za još neko iskustvo odgovora. U traganju za tim istim odgovorima, neće čuditi ako se i neki pogrešni tu nametnu kao oni ispravni i dadnu nam iluziju da je nešto lažno i iluzorno, upravo to što tragamo. T
ada kao da obezvrjeđujem pitanje na prvom mjestu uopće. Jer ne želim biti zadovoljen nečim za što u načelu znam da je pogreška, koliko mi se god nudili argumenti da to uradim. Pitanje je povlašteno i lijepo mjesto u životu čovjeka, gotovo svet prostor u kojem puštam i Boga da mi dadne svoj odgovor.
Tada mi se u pitanju događa pojavak tog Boga za kojim, ustvari, cijelo vrijeme i tragam, jer htio ili ne, on je odgovor svakom mom lutanju zemljom upitnika. I zbog toga je važno znati postaviti pitanje, ali ići iskrena srca i stava da mi se odgovori u punini, znajući da nešto ima smisla, jer Gospodin u odgovaranju neće biti zadržan na riječima, nego će i djelima pokazati konkretnost sebe i važnost moga pitanja. U tim trenutcima me pitanje uči strpljivosti i ne dozvoljava mi da ga odgovorim na pogrešan način, koliko god to htio učiniti. Kada dobijem odgovor, ponovno ću shvatiti koliko sam Bogu važan, jer me ne želi ostaviti do kraja u neznanju i zbunjenosti. Prema tome, dragi prijatelji, pitajte, tragajte, ali ne bojte se ići do kraja pitanja. Ne zadovoljavajte se prosjecima jer Bog ljubi tragatelja! On neka vas blagoslovi.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. kolovoza 2024.
Rezervacija na nebu
Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!
Nije rijedak slučaj da smo u životu nekada susreli, bilo to u restoranu, dvorani, crkvama mjesto koje je rezervirano za nekoga. Imamo dojam da je riječ uvijek o nekoj povlaštenoj ili vrlo važnoj osobi za taj kontekst. Možda nas to nekada stavi u drugi plan i zanemarimo svoju darovanost i stvorenost na Božju sliku. Rezervirano mjesto tada hoće reći da se baš tu treba nalaziti taj i taj čovjek. Idemo to prebaciti u kontekst Krista.
U jednom trenutku u evanđelju on kaže da ide pripraviti nam mjesto u Božjem kraljevstvu. Ispred nas stavlja činjenicu da će nešto za nas rezervirati. Bog nas očito gleda kao povlašteno mjesto i povlaštenu priliku za učiniti sretnim i zadovoljnim, čim nam ide nešto rezervirati. Fascinantan je taj pogled koji nam nudi činjenicu da smo itekako važni i poželjni, čim nešto radi isključivo za nas i daje nama mogućnost poimanja samih sebe kao osoba koje imaju određeno dostojanstvo u njegovim očima. Ustvari da Bog koji je sve stvorio i sve upravlja, stvara nama mjesto. U konačnici, na taj način nam želi reći da nas nikada nije ni izgubio iz svog vidokruga.
Čovječe, zapisano nam je ime u nebesima i čeka nas da dođemo gore i preuzmemo našu rezervaciju. Naravno da se za dobivanje iste moramo i ovdje potruditi, ne možemo se samo osloniti na tu činjenicu i ništa ne poduzimati po tom pitanju. Ali baš ta istina naše rezervacije nas i potiče da se angažiramo i da je ne shvaćamo zdravo za gotovo, jer očito se ni Bog nije šalio kada nam ju je dao. Prema tome, kako je lijepo uzeti život u svoje ruke, živjeti ga onako kako treba, da bismo na kraju čuli onaj presveti glas: Valjaš slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga! Dragi prijatelji, Bog vas blagoslovio!
