26.3 C
Međugorje
28.05.2222.

Duhovni poticaj Živo vrelo od 12. do 17. travnja 2021. – don Filip Pavlović

Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.

Ovog tjedna, od 12. do 17. travnja 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao don Filip Pavlović, koji je trenutno na službi župnika u župi Hrnetić kod Karlovca. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja možete pročitati i(li) poslušati i ovdje na našoj web stranici.

Duhovni poticaj Živo vrelo 17. ožujka 2021.

Važnost Kristove prisutnosti

Narav oluja i kušnji je da su iznenadne. Geografsko mjesto nam govori da moramo očekivati oluje. Da je bjesnila oluja prije učenici vjerojatno ne bi ni isplovljavali. Sve je ovo tako slično našem životu, nitko od nas ne traži nevolju ili teškoću u svom životu, no one same dolaze, frustriraju, nas, izbacuju nas iz takta i one najteže ugrožavaju život.

Zar nismo i mi poput učenika koji se previše pouzdavaju u vlastiti brod i svoje sposobnosti, da bi im jedno malo nevrijeme pokazalo svu iluzornost njihovih postupaka. Više im ne puše vjetar u leđa, nego im se protivi, usporava ih i prijeti im pogibelj. Iako su snažni i iskusni ribari ne idu nikamo. Tako se i mi osjećamo kada se nađemo usred situacije koju ne možemo kontrolirati. Isus je taj koji ih je poslao, a on je sveznajući, on uvijek zna i uvijek ima kontrolu nad situacijom čak i kad se nama čini da je daleko. Stoga se pitam koja je bila lekcija za učenike, koja je svrha ovog događaja i što su naučili?

Kušnje nisu samo za druge nego su i za nas. No, u svakoj kušnji ne trebamo gledati samo narav kušnje i problema nego budimo zagledani u narav našega Spasitelja. Bog dolazi u pravo vrijeme, u najcrnji čas, ne dopuštajući u svom milosrđu da budemo kušani preko mjere. Bog nas nikad ne zaboravlja i ne ostavlja. Isus svoje učenike nikako nije ispuštao iz vida. Nakon što su učenici iskoristili sve resurse – morali su priznati, ne možemo sami! Kad dođemo do kraja, to je naša misao – sam ne mogu, meni je bitno potreban Spasitelj, Isus mi je potreban! On dolazi, otklanja strahove, nanovo osposobljava, stišava oluju i privodi k cilju te obnavlja radost svojih učenika. Isuse budi mi blizu da ti budem blizu!


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 16. ožujka 2021.

Kako Krist odgovara na potrebe ljudi?

U današnjem evanđeoskom odlomku možemo naći odgovor na ovo pitanje. Krist postupa tako da se služi neadekvatnim ljudima koji mu predaju što imaju da odgovori na rastuće potrebe drugih. Krist je dovoljan za sve potrebe svijeta, on upravlja situacijom, on se više brine za potrebne od nas, on nije ograničen našim neadekvatnim sredstvima. Krist ne udovoljava potrebama tek dovoljno, nego uvijek u obilju nadmašuje sva naša očekivanja. Krist je dovoljan ne samo za naše fizičke potrebe, nego na poseban način za duhovne potrebe ljudi. A kako to čini? – Krist izlazi u susret potrebama ljudi šaljući im svoje neadekvatne učenike koji njemu u službu stavljaju svoja nedostatna sredstva. On se koristi ljudima da pomogne ljudima, i uvijek naglašavam Bog se voli koristiti nama koji nismo sposobni i nismo dorasli situaciji da odgovorimo na potrebu drugih i kad se god on posluži nama manjkavima u vjeri i u svakom talentu prvo što i nas same njegove učenike iznenadi je to da je nakon što su podmirene potrebe ostalo još puno košara dobara.

Bilo je na tisuće ljudi koji su bili na osamljenom mjestu, mnogi od njih su bili bolesni i trebali su ozdravljenje, bili su gladni a nigdje se nije moglo nabaviti kruha – slika je ovo duhovnih potreba grešnoga čovječanstva. Mnogo je onih koji trče za ovozemaljskim kruhom i ne primjećuju potrebu za hranom koja ih osposobljava za život vječni. Usudio bih se zato reći, ako nikad nisi kušao nebeski kruh, to je onda tvoja glavna potreba. Ne moli onda Isusa da te ozdravi, ili da ti da posao ili da ti pošalje dobrog muža ili ženu. Moli ga da te približi sakramentu euharistije, da te sobom nahrani u kruhu za vječni život. Kao što jedući obični kruh podržavaš svoj ovozemaljski život, iako možda ne shvaćaš koji su sve procesi uključeni u to, tako je i s euharistijom, ona podržava tvoje povjerenje u Krista za život vječni. Ako si se već nahranio nebeskim kruhom, onda dopusti da se Bog tobom posluži da odgovori na potrebe drugih ljudi. Nemoj živjeti sebično, ne govori ne mogu, nisam sposoban – pusti da te Bog osposobi. Živi da budeš dobro sredstvo u rukama Milosrdnoga Oca da drugi preko tebe osjete milosrđe.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 15. ožujka 2021.

Iznad svega – Isus!

Draga djeco Marije naše nebeske Majke, iskreno vas pozdravljam našim kršćanskim pozdravom, Hvaljen Isus i Marija. U današnjem evanđeoskom odlomku Ivanovog evanđelja koji u spisu Novog zavjeta nosi naslov: “Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo” ove riječi tradicija stavlja u usta Ivanu Krstitelju. “Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju, tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju.” (Iv 3,31) Čini se kako Ivan na ovom mjestu komentira ono što je Isus rekao Nikodemu: “Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba Sin Čovječji.” (Iv 3,12-13) Ivan potvrđuje činjenicu da Isusova egzistencija nije započela rođenjem od djevice Marije. “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.” (Iv 1,14)

Isus je Vječna Riječ Očeva, on nije samo iznad svega nego i prije svega. Kroz djevičansko rođenje od djevice Marije uzeo je ljudsko tijelo kako bi kao čovjek mogao podnijeti kaznu za naše grijehe, a sada je opet uzdignut iznad sviju, isto to tvrdi i Pavao u Poslanici Efežanima: Njega “posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućem. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.” (Ef 1,20-22)

Vjerujemo Isusu i u Isusa jer je on došao odozgor, jer je on iznad sviju, jer nam on svjedoči o Nebu, jer nam on Božje riječi govori i potvrđuje da je Bog istinit, jer ima autoritet – Otac je sve predao u ruku njegovu… Nikad ne možemo imati preuzvišene riječi za Krista, nikad ga ne možemo previše voljeti, nikad ne možmo u Njega imati previše pouzdanja, niti ga možemo opteretiti, niti ga previše hvaliti. On je iznad sviju u nebu, neka u našem srcu dok smo još na zemlji Isus bude iznad svega!


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 14. travnja 2021.

Vječni život – Iskustvo Božje ljubavi u Sinu prema nama!

Draga djeco Marije naše nebeske Majke, danas ćemo slušati jedan od najpopularnijih redaka u Bibliji, to je svojevrsni sažetak evanđelja u Ivanovom 3. poglavlju taj 16. redak koji glasi: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni”. Koliko li su puta ovaj redak izgovorili misionari, milijune srdaca je ovaj redak podigao i potaknuo na novi život, niti jedne druge riječi nisu učinile da mnoštvo dođe do Isusa kao ove jednostavne riječi Ivanova evanđelja. Pronađite ih u Bibliji, naučite ih napamet, razmišljajte o njihovoj poruci u svom srcu i često ih izgovarajte i govorite bližnjemu: “Bog je tako ljubio svijet…” U ovim riječima vidimo kako je jadan grijeh, kako je grijeh bez vrijednosti, beznačajan, bezbojan, bezokusan, bljutav. Život u grijehu je život na granici stvarnosti. U ovom retku vidimo ljepotu Božje ljubavi – ako nije uskratio svoga sina, ništa nam neće uskratiti. Grijeh je tražio žrtvu sina jer je toliko strašna stvarnost – Abraham je toga bio itekako svjestan na Moriji, zato je milosrdni Otac žrtvovao svoga Sina – Bog je umro i pobijedio smrt da više nijedan čovjek ne mora okusiti vječnu smrt. Smrt je izgubila svoj žalac i postala je samo prolaz u život vječni. Razmišljajmo neprestano koliko nas Bog voli i neće nam ni pasti na pamet učiniti ijedan grijeh! U poslanici Rimljanima Pavao piše: “Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati!” (Rim 8,32) Kako je utješna ova misao da ćemo od Boga dobiti svaki blagoslov i sve što nam je potrebno za borbu protiv svagdanjih kušnji. Ono što se nakon toga moramo pitati je: “Kako ja uzvraćam Bogu na njegovu ljubav?” Dajite puno sebe i dajite puno od sebe, svjesni koliko ste od Boga primili, u želji da budete poput nebeskoga Oca darežljivi i milosrdni znajući da Oca nikad nećemo preteći u darežljivosti niti ćemo mu moći uzvratiti istom mjerom, od Boga ćemo uvijek primati više!


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 13. travnja 2021.

Sila Duha Svetoga nas mora potpuno očistiti

Isus nastavlja svoj razgovor s Nikodemom govoreći mu: “Zaista, zaista kažem ti, ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno duh je. Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor!

Zašto Isus govori da se Nikodem ne bi trebao iznenaditi zbog toga njegova zahtjeva, da se mora iznova roditi. Jer pretpostavlja da mu mora biti poznato da i sam prorok Ezekiel navješta novo rođenje iz vode i Duha Svetoga: “Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje odredbe.” (Ez 36, 25-27)

To je iskustvo krštenja! Ako želiš biti uistinu kršćanin dopusti da te Duh Sveti zahvati, neka te Duh iznova oblikuje ne na sliku staroga čovjeka, nego obnovljenoga na sliku Kristovu. Dođi Duše Sveti obnovi me, ne daj da budem zagledan u zemlju, nego da gledam prema nebu odakle će mi doći pomoć. Pomoć je naša i snaga je naša u tebi – Bože svakog milosrđa.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 12. travnja 2021.

Jesam li i ja Nikodem?

Današnje evanđelje započinje riječima: Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov… Draga djeco Marije naše nebeske Majke, htio bih da danas uzmete u obzir činjenicu da i sami nalikujete Nikodemu. Osim danas još iduća dva dana evanđelje nam prenosi razgovor u noći između Isusa i Nikodema. Zašto ideš u crkvu, zašto se moliš, što to tražiš dok slušaš propovijed, dok ideš na klanjanje, dok moliš krunicu? Nikodem je bio član židovskoga vijeća, poznavao je Židovsku Bibliju, ono što mi danas zovemo Stari Zavjet, imao je stav i autoritet, bio je otvorena uma i srca, mnogi su farizeji otpisali Isusa, no Nikodem to ne čini. On želi vidjeti kakav Isus uistinu jest! Zar sebe ne vidiš u Nikodemu, zar tvoje krunice, molitve, klanjanja, mise, ispovijedi ne govore o tvom stavu: Isuse želim te susresti, želim te vidjeti kakav uistinu jesi! Nikodem to ne govori izravno, ne kaže: “Tko si ti Isuse!” Dostojanstveno i pun poštovanja govori: “Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.” Isus dalje ne govori o sebi, nego govori o njemu, ako se tko ne rodi nanovo, odozgor, ne može ući u Kraljevstvo Božje…

Jesi li i ti nanovo rođen? Naša braća protestanti često koriste ovaj pojam i definiraju ga kao Iskustvo osobnog doživljaja-susreta s Kristom u kojem sam donio osobnu odluku za Isusa Krista koja je u mom životu i danas važna i zbog koje vjerujem da ću nakon smrti biti u raju jer sam ispovijedio svoje grijehe i prihvatio Isusa kao Boga i Spasitelja! – Vidim li ja sebe i svoje životno iskustvo u tome. Idem li na misu s uvjerenjem da tu susrećem živoga Boga jer Krist nije neka prolazna pojava i uspomena iz prošlosti, on je Živi Bog koji nas danas želi za svoje prijatelje, to je razlog naše molitve i naše nade. Naš Bog je živ i on je naš prijatelj.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne