Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 12. do 17. rujna 2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Siniša Pucić, koji je u Linzu, gdje obnaša službu dušobrižnika za Hrvate u Gornjoj Austriji. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. rujna 2022.
Svi smo pozvani slijediti primjer sv. Franje
Na današnji dan prije 29 godina, prilikom posjeta brdu La Verna, sv. Papa Ivan Pavao II. ovako se molio sv. Franji obilježenom ranama:
„O sveti Franjo, svijet čezne za tobom kao ikonom raspetoga Isusa. Treba tvoje srce otvoreno Bogu i čovjeku, treba tvoje bose i ranjene noge, tvoje probodene i u molitvi uzdignute ruke. Žudi za tvojim slabašnim, ali snagom Evanđelja jakim glasom.
Pomozi, o Franjo, današnjim ljudima da spoznaju zlo grijeha i da očišćenje od njega traže u pokori. Pomozi im da se oslobode i samih struktura grijeha koje pritišću današnje društvo. U svijesti ljudi na vlasti nanovo oživi neodgodivost mira u državama i među narodima. U mlade ulij svoju svježinu života kadru da se opre zamkama mnogostrukih kultura smrti. Uvrijeđenima od svake vrste zloće posreduj, Franjo, svoju radost umijeća praštanja. Svima koje razapinje trpljenje, glad i rat, ponovno otvori vrata nade.“
Dragi prijatelji, o koliko je Crkvi i svijetu danas potreban neki novi sv. Franjo! Nećemo samo čekati da se jednom pojavi, već smo i vi i ja pozvani na to da slijedimo njegov primjer molitve, otvorenog srca za Boga i čovjeka, predanja sebe do kraja u naviještanju Radosne vijesti. Ukoliko propustimo taj izazov, uskratili smo svome životu i cijelom čovječanstvu novu dozu ljubavi koju Gospodin i po nama želi dati ovom svijetu, gladnom Boga i ljudske blizine.
Sveti Franjo, moli za nas da budemo dostojni neizmjernog Isusovog povjerenja u naše poslanje!
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. rujna 2022.
Molitvom i blizinom dužni smo biti uz mlade
Sutra se u Bjelovaru održava Susret hrvatske katoličke mladeži. Očekuje se dolazak više tisuća djevojaka i mladića iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije, Njemačke i drugih zemalja gdje naš narod živi i čuva hrvatski jezik, kulturu i ljubav prema Crkvi. Radost i pjesma mladih ljudi ispunit će srca mnogih od nas koji ćemo se zateći tamo, bilo da je riječ o Bjelovarčanima ili pak nama redovnicima i svećenicima, kojima ovakvi susreti također puno znače da napunimo svoje duhovne baterije za sve daljnje izazove koji nas čekaju.
Kao Crkva, s povjerenjem gledamo u našu hrvatsku mladež. Brojne zajednice katoličke mladeži, koncerti duhovne glazbe, ljetni duhovni kampovi za mlade, samo su neki od pokazatelja kako srednjoškolci, studenti i radna mladež u našem narodu traži Boga kroz Crkvu. Vape za sakramentima, duhovnim razgovorima i podrškom nas odraslih kako bi bili svjedoci u nikad za njih izazovnijem društvu kada je u pitanju svjedočenje Isusove Radosne vijesti. U tome smo dužni biti uz njih, prvenstveno molitvom a potom i blizinom, dajući im istinski primjer žive vjere u Isusa Krista i ljubavi prema Crkvi i svome narodu. Svjedočimo im svoj obiteljski ili redovnički, odnosno, svećenički poziv koji smo prihvatili, da u nama vide radost i zahvalnost što živimo ono što smo u slobodi izabrali, te ih na taj način usmjerimo prema pronalasku smisla njihovog ovozemaljskog životnog puta. Tada će, kako glasi geslo sutrašnjeg susreta u Bjelovaru, biti srca gore, naša zajednička srca, ujedinjena u jednom Presvetom Srcu Isusovu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. rujna 2022.
Ljubav koja se daje za druge
Ne postoji veća ljudska patnja od one koju je pretrpjela Majka Marija kada je pod križem primila u naručje Presvetoga Sina. Bol je kidala njezino majčinsko srce, koje je ljubilo do kraja. Očeva volja dopustila je da mrtvo tijelo našeg Gospodina Isusa Krista njegova majka može zagrliti i izljubiti, isto ono tijelo koje je u hladnoj betlehemskoj spilji obavila toplinom svoje ljubavi. Svesrdno nam ga je darovala tada da nam bude najveći dar koji možemo primiti. Majka na početku i majka na kraju zemaljskog života. No, taj životni početak i kraj svakog čovjeka prati bol, ona teška, tvrda i tupa bol, a potom radost života, onog istinskog, koji ne prolazi.
U ljeti sam od svojih poglavara poslan na pastoralnu zamjenu u Hrvatsku katoličku misiju Ludwigshafen na tri tjedna. Prije toga pitao sam se radi čega trebam biti u Njemačkoj, znajući da zbog toga ne mogu biti na dragim susretima s mladima, prvo s framašima na Franjevačkom hodu a potom i na Mladifestu u Međugorju. Petog dana boravka tamo shvatio sam razlog. Hrvatski mladi bračni par s dvoje djece i trećim na putu zamolio me da udijelim bolesničko pomazanje njihovoj umirućoj kćerkici. Nisam ni časa dvojio, odvezli su me u bolnicu i tamo sam tako snažno doživio Gospinu bol u liku žalosne majke koja se u suzama i riječima ljubavi prema svome djetetu opraštala od nje. Svi troje smo plakali i molili. A potom je u duši bol zamijenio mir, nakon što su roditelji odlučili donirati organe svoje kćerkice. „Kakvi bi mi to bili ljudi i vjernici kada ne bi uslišali vapaje mnogih roditelja koji sada u raznim bolnicama mole da se nađe donator organa koji će njihovom djetetu produžiti život. I onda će naše dijete živjeti u njima!“. Većem svjedočanstvu Božje ljubavi nisam mogao nazočiti, ljubavi koja se daje za druge, ljubavi u kojoj nas Isus i Gospa žalosna primaju u naručje i grle svom svojom ljubavlju.
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. rujna 2022.
Gospodin nam jasno progovara kroz one koji trpe
Dok sam još nedavno kao svećenik djelovao u Slavonskom Brodu, najdraže mi je bilo primati mnoge ljude na duhovni razgovor. Koliko li je danas potrebno izdvojiti vrijeme za saslušati ljude, za njihove potrebe. Usudio bih se reći da nas duhovne pastire za to narod najviše treba, jer sve je manje u obiteljima, među prijateljima onih koji su zbog raznoraznih razloga nečije rame za plakanje, pomoćnici u nevolji. A mi smo to dužni biti, ali ne prisilno, već s ljubavlju.
Prije nekoliko mjeseci na duhovne razgovore mi je počela dolaziti mlada žena s invaliditetom, koju vedar duh i osmijeh na licu, a osobito pouzdanje u Gospodina, nije napuštalo niti onda kada je od liječnice doznala da joj zbog većih zdravstvenih teškoća ne preostaje još mnogo od života. Ostao sam već tada zadivljen njezinom živom vjerom, tako teškim križem kojeg je spremno prihvatila nositi. I nosi još i danas, kada nepomično leži u bolničkom krevetu, bez mogućnosti govora i kretanja, koristeći samo jednu ruku kojom mi svakodnevno šalje poruke. A one su mi škola života i škola vjere. Ova mlada Brođanka poučava me kako je raspeti naš Gospodin velik u njoj, uzvišen u njezinom velikom trpljenju kojeg tako strpljivo podnosi, isijavajući ljubavlju prema njemu i svojim bližnjima. Nadasve, u opraštanju vlastitoj obitelji, koja ju je, moglo bi se reći, napustila.
Braćo i sestre, pogledajmo oko sebe one koji strpljivo podnose trpljenje na tijelu i na duši. Oni nas najbolje mogu poučiti o veličini križa, jer nam Gospodin tako jasno kroz njih progovara.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. rujna 2022.
Isus nam je poslao Duha Branitelja
Promatrajući život današnjeg sveca sv. Ivana Zlatoustog ne možemo, a da ne budemo zadivljeni njegovim gorljivim načinom naviještanja evanđelja, zbog čega je dobio ovaj častan naziv. Nije nam njegov uzoran svetački život, kao ni od ostalih svetaca i blaženika, darovan da bi mu se divili, već zato da nasljedujemo njegov primjer u onome po čemu je bio prepoznatljiv.
Svi smo od Krista pozvani prolaziti ovim svijetom, ispovijedati i svjedočiti svoju vjeru u njega te postati navjestitelji njegova evanđelja. Niti jedno vrijeme u povijesti kršćanstva nije bilo zgodno za navjestitelje Radosne vijesti, pa tako ni danas. Oni koji žele biti Isusovi moraju shvatiti da će biti ismijani, prognani, obespravljeni, možda i ubijeni samo zato što svojim životom, riječju i djelom, govore svima da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, spasitelj čovjeka od smrti vječne i darivatelj života u njegovom nebeskom kraljevstvu ljubavi i mira. Ako već to nije razlog da evanđeoska poruka i njezin navjestitelj budu odbačeni, onda će to svakako biti svatko tko će osuditi nečiji grijeh, a ne grešnika, tko će prozvati nečije zlodjelo jer mu je važnije spasenje duše toga grješnika nego li da radi toga izbjegne prijezir i osudu zbog svoga naviještanja istine. Uostalom, to je prije nas prošao i sam Isus, prije njega sv. Ivan Krstitelj i mnogi proroci, a poslije i današnji svetac, kao i mnogi drugi svjedoci vjere. Ne treba se bojati toga, Isus nam je poslao Duha Branitelja da bude s nama zauvijek.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. rujna 2022.
Što nam vrijedi sve materijalno, ako nam srce tuguje za zavičajem
Odnedavno sam stanovnik Austrije, točnije Linza, gdje mi je dodijeljena služba dušobrižnika za Hrvate u Gornjoj Austriji. Već prvih dana boravka ovdje uvidio sam kako se radi o uređenoj zemlji u svakom pogledu, kako građani poštuju zakon a zakon štiti građane, kako radnik redovito prima zasluženu plaću, a na licima ljudi vidi se zadovoljstvo životnim standardom. Na svakom koraku čuje se i naš lijepi hrvatski jezik. Mnogo je Hrvata, osobito iz Bosne i Hercegovine, počelo doseljavati u ove krajeve još i prije 90-ih, a osobito početkom rata pa sve do danas. Svi oni su zadovoljni životom u Austriji, imaju sve što im je potrebno za život. Ili bolje rečeno, gotovo sve imaju. Nedostaje im ono bitno – domovina, rodna gruda koju austrijski asfalt ili prekrasne zelene površine livada i šuma ne mogu ni na koji način zamijeniti.
Život nije lagan, ali što nam vrijedi da sve materijalno imamo ako nam srce tuguje za zavičajem, ako u nekoj dalekoj zemlji ne možemo pronaći sebe, svoj mir. Istina, težimo za nebom, našom istinskom domovinom, ali na putovanju prema njoj nema ljepše za čovjeka nego da korača svojom zemljom, da svakodnevno udiše miris svoga rodnog kraja. Molimo Gospodina da možemo živjeti kao svoj na svome, a ne u tuđini. Jer, Domovina je samo jedna.
