20.4 C
Međugorje
21.09.2121.

Duhovni poticaj Živo vrelo od 12. do 17. srpnja 2021. – s. Kristina Barbarić

Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10 i 17:30. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.

Ovog tjedna, od 12. do 17. srpnja 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala s. Kristina Barbarić, školska sestra franjevka Krista Kralja, članica Provincije Svete obitelji u Hercegovini, koja je na službi u Bukovici. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih ovdje na našoj web stranici.

Duhovni poticaj Živo vrelo 17. srpnja 2021.

Isus kaže: Dođite (…) na samotno mjesto, te se malo odmorite

Već smo gotovo mjesec dana u godišnjem dobu koje je posebno rezervirano za odmor. Ljeto je. Svi smo željni i potrebni odmora. Planiramo gdje, kako i s kim iskoristiti vrijeme odmora da što bolje otpustimo sve što se tijekom godine nakupilo kao opterećenje, umor, različita prtljaga kao briga.  Kako organizirati odmor da bi tijelom i duhom prikupili što više dobre, pozitivne energije za vrijeme koje je ispred nas.

Isus nas uči kako se odmoriti i gdje je najbolje, najsigurnije ostaviti svoj umor. I sam je nalazio načina da se odmori, najčešće povlačeći se van naselja, u osamu, mir, tišinu. Osobito je vrijeme za odmak od svih napora koristio kad padne noć, dok svi spavaju. To su bili trenuci u kojima je sve svoje napore oko naviještanja Kraljevstva Božjeg  predavao Bogu Ocu, koji bi jedini mogao razumjeti što je to njegova Sina umorilo. Bilo je tu umora od ljudske nezahvalnosti, od nemoći da srca ljudi obrati, nerazumijevanja da je poslan od Oca da sve privuče k Bogu …

Isus je i apostole slao da u ime Njegovo navještaju Kraljevstvo Božje. Radovali su se učenici zbog uspjeha u radu, izvijestili bi Isusa o svemu. A On ih poziva da se odmore. I to napose, na samotno mjesto, uz Njega.

Nije li i nama potrebno povući se iz svakodnevne buke, trke, uspjeha i neuspjeha i odmoriti se. Kao i Isus sa svojim učenicima i mi bi trebali svoj odmor iskoristiti za radost zajedništva, susreta, napose sa svojom obitelji. Podijeliti međusobno svoje radosti i boli, primijetiti kako se roditelji, djeca nose sa svim što su proživjeli kroz posao, učenje, planiranje. Zajedništvo kod obiteljskog stola osobito doprinosi zbližavanju i razumijevanju. Ne smijemo zanemariti svoje duhovne potrebe blagoslivljanja jedni drugih, zahvalnosti, zajedničke molitve, nedjeljnih susreta za  Euharistijskim stolom. Isus poziva: Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite. (usp. Mk 6,31)


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 16. srpnja 2021.

Unutarnja sloboda potrebna je za pravu sreću

Svaki čovjek teži biti sretan, pod svaku cijenu i to odmah, ovdje i sada. Često čovjek ulaže izvanredan napor tragajući za srećom. Netko je traži tako da stječe što više materijalnog bogatstva. Drugi opet u traženju uspjeha, ulaganja napora oko karijere i slično.

Kažu da je neki učitelj putovao i stigavši na rub sela spusti se pod neko stablo da tu provede noć. Neki seljanin jureći dođe k njemu i reče: Kamen! Daj mi skupocjeni kamen!

Kakav kamen?, upita učitelj.

Prošle noći u snu mi je rečeno da ću kad se smrkne na rubu sela naći jednog učitelja koji će mi dati skupocjeni kamen te ću tako zauvijek postati bogat, postati sretan.

Učitelj je pretražio svoju torbu i izvadio jedan kamen.

Vjerojatno je ovaj, reče dajući kamen seljaninu. Našao sam ga pred nekoliko dana na šumskom puteljku. Naravno, možeš ga imati.

Diveći se, promatrao je čovjek kamen. Bijaše to dijamant. Vjerojatno najveći dijamant na svijetu. On uze dijamant i ode. Cijelu se noć vrtio, mučio i nije mogao nikako zaspati. Idućeg dana u svitanje probudi on učitelja i reče: O daj mi bogatstvo koje ti omogućuje da ovaj dijamant možeš laka srca predati.

Što je bogatstvo, što čovjeka usrećuje? Kad je čovjek u skladu sa sobom, kad je svjestan svog božanskog dostojanstva, to je sreća koju mu ne može oteti nikakav neuspjeh, niti gubitak, nikakvo neprihvaćanje. Zapravo, prava sreća jest unutarnja sloboda. Čovjek koji je obdaren unutarnjom slobodom ne pokušava mijenjati svijet, ali gleda na svijet očima mira, radosti, ljubavi. Plodovi takve sreće jesu divljenje i zahvalnost.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 15. srpnja 2021.

Odgovornost je vrijednost života

U mnogim prilikama i neprilikama života slušamo o tome kako je netko odgovoran a drugi netko to nije. Naravno, volimo odgovorne ljude i često im se divimo. Ne u smislu da su oni nešto posebno obdareni, nego više u tome da mudro, radosno, s poštovanjem koriste sve što im život donese. Odgovornost je često ključ za otvaranje mnogih vrata koja vode kako nam iskustvo potvrđuje ljepšem, boljem, zdravijem…životu.

Kako u Bibliji možemo pronaći odgovore (a ima ih dovoljno) na mnoge nejasnoće, po pitanju odgovornosti, biblijski pisac odmah na početku, u knjizi Postanka govori o dvojici braće, Kainu i Abelu, sinovima Adama i Eve. Kajin je postao ljut i namrgođen jer je Bog pogledao na žrtvu brata mu Abela, a na njegovu nije svratio pogleda. Očito da je to stanje postalo dio osobnosti i nije se na bolje mijenjalo. Bogu je stalo do Kajina.

Jahve Bog, vidjevši ga takvog upita: Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti. Post 4,6-7

Nije se Kain uspio oduprijeti, izjedala ga je ljubomora i ubio je svoga brata Abela.

Jahve Bog pita Kajina: Gdje ti je brat Abel? Ne znam, odgovori. Zar sam ja čuvar brata svoga? Post 4, 9

I nama se nameće pitanje, jesam li odgovoran za ono što činim? Osjećam li vrijednost onoga što moram izvršiti? Jesam li učinio baš sve što trebam, svoje dužnosti, obveze? Naš život je uvijek pred pitanjem: da li sam odabrao dobro ili zlo? I svoj život uvijek treba gledati kao odluku. Nisam odgovoran samo pred sobom, drugim ljudima, trebam račun položiti Stvoritelju života.

U svijesti osobne odgovornosti za druge, odsijeva li lice moje vedrinom, ili je ne daj Bože namrgođeno?

Židovski učitelj na povratku s posla sluša kako se njegova žena žali svojoj prijateljici kako on, njezin muž previše radi, troši svoje vrijeme… Čuvši to, učitelj će: A tko će, ako ne ja, kad ću, ako ne sad.

I nas Jahve Bog pita: Gdje ti je  brat, sestra, bližnji, susjedi, kolege na poslu, je li mi stalo, brinem li o njima? Želim li spoznati Boga, moram odgovoriti na Božji poziv.

Zašto ne ja? I kad, ako ne sad!


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 14. srpnja 2021.

Isus je pomirio nas s Bogom Ocem

Biblija nas uči da je izbor prvih ljudi nepovjerenje, tj.  neposluh Bogu Stvoritelju, a zovemo ga  istočni grijeh, doveo do napuštanja onog rajskog ozračja kojeg je Stvoritelj imao u svom naumu za čovjeka. Ipak, nije nas prepustio nama samima. Bog prati svoje stvorenje i u milosnom trenutku šalje Sina da nam vrati dostojanstvo koje svaki Otac želi svom djetetu, sinovski, očinski odnos. Sam Isus morao je zbog nas proći kroz  napuštenost i odvojenost od očinske ljubavi sve do darivanja života i pobjede nad grijehom i smrti. Tako je Isus pomirio sve s Ocem. I za to može za nas moliti: Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno. (Iv 17, 20)

Isus je izvršio svoju zadaću, pomirio je svijet s Bogom Ocem. A što je s nama? Zasigurno često se osjećamo povrijeđeni, duša nas boli, bilo da smo sami nešto učinili, rekli,  sebi, drugome ili drugi nama? Odgovor bi najčešće bio: tomu je kriv grijeh, uvreda Bogu, povreda sebe, bližnjih i stvorenja. Kako onda ostvariti jedinstvo s Bogom, s bližnjima, sa stvorenjima, ono koje nam je obećano i želi nam blaženstvo već ovdje i u vječnosti. Mi znamo što nam je potrebno. Imamo liječnika i lijek. Samo ga treba uzeti. To je pomirenje, uvid da sam potreban praštanja i da mi je potrebno oproštenje. Kažu, kako je jedan brat u sketskoj pustinji sagriješio. Održana je skupština i pozvali su oca Makarija da bi odlučio što će s bratom.  Ovaj nije htio doći. Nakon toga mu je svećenik poslao poziv: dođi, jer te narod čeka! Makarije je ustao i došao. Sa sobom je uzeo probijenu košaru, napunio je pijeskom i uprtio na rame. Braća mu dođoše ususret pa ga upitaše: što je to, oče? Tada im starac reče: To su moji grijesi. Iza mene se prosiplju, a ja ih ne vidim, a evo ovamo sam došao da sudim o tuđim grijesima. Kada su to čuli, nisu bratu ništa više rekli, nego su mu oprostili.

Oprostiti, tražiti oproštenje to mora biti moj izbor i to je jedini način da postignem Božju blizinu, Božji život za sebe, svoje bližnje, one s kojima radimo, susrećemo ih. Opraštanje ima stvaralačku i spasiteljsku moć. Tako će se ostvariti Isusova želja i molitva: Oče, htio bih da  oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao. Da u njima trajno bude  ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima. ( Usp. Iv 17, 24-26)


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 13. srpnja 2021.

Što je Božja volja: Mir naš

Gospa je Isusova majka i učenica. Ona je naša majka i odgajateljica. Tko može bolje od majke biti poučljiv i učiti. Nitko! Tko može zamijeniti majku u životu pojedinca, onu koja je roditeljica života, brižna odgajateljica, strpljiva učiteljica. Svjedoci smo Marijine majčinske brige. Marija je otvorena za Božji plan i u trenutku kad anđeo Gabrijel donosi poruku Neba  u Nazaretu. Ona jest iznenađena, ali je spremna prihvatiti i poslušati sve što Bog traži. Nije to bio njezin izbor, treba poći u Betlehem, roditi Božjeg Sina u štali, među životinjama. Sve što je Marija mogla jest pohranjivati sve te događaje u svom srcu  i razmišljati o njima. (usp. Lk 2, 19 ) Složit ćemo se da to nije bilo nimalo lako. I tako do Golgote, do silaska u grob. Ali tako se može  do uskrsnuća! Kao plod i dar za otvoreno srce i prihvaćanje Božjeg a ne svog, osobnog plana  dobila je puno, dobila je sve što čovjek treba, a to je  MIR. Ništa drugo nije trebala da bi izvršila svoju zadaću i postala ni manje ni više nego  SUOTKUPITELJICOM čovječanstva. Zato je ovdje, ne samo ovih 40 godina, Marija je uvijek bila i ostaje s nama. Što nam želi, što od nas traži? Samo jedno. Da budemo sretni, da bi ŽIVJELI, treba nam MIR.

Zato neumorno, majčinski, nježno, s ljubavlju poziva: MIR, MIR, MIR. Draga djeco! Danas vas na poseban način pozivam da molite za mir.

Taj Mir ona želi i nama: zato molite Gospodara mira, da vas štiti svojim plaštom i da vam pomogne shvatiti veličinu i važnost mira u vašim srcima.

Što nam nudi ili što nam daje svijet bez Boga? Iskustvo nam pokazuje da logika života od  ovog svijeta uzima sve, a ne daje ništa. Gospa, majka upozorava: molite, jer sotona želi razoriti moje planove mira. Pomirujte se i pomozite vašim životima da mir zavlada u čitavoj zemlji.

Želimo li biti sretni, poslušajmo Majku. Ona je učila od Sina, od našeg Spasitelja, Isusa. A Spasitelj je obećao na rastanku: Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. (Iv 14,27)

To je za nas Božja volja, MIR da imamo, da u miru živimo, da ga nosimo u svom srcu, darivamo ga drugima, te živimo bogati mirom Božjim.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 12. srpnja 2021.

Živi danas! Danas je dan koji ti je darovan.

Mi ljudi često živimo opterećeni  s onim što je u našem životu odavno već prošlo ili s onim što još nije, točnije tko zna hoće li i biti. Pokušamo li pratiti vlastite misli brzo ćemo vidjeti kako  nam one odvlače pozornost,  najčešće ili u prošlost ili u budućnost. Teško nam je živjeti danas.

Da bi istinski živio moraš živjeti danas. Ne opterećuj svoj um s onim što je jučer bilo. Za ono što smo prošli možemo biti samo zahvalni. Sv. Pavao dok je boravio u zatvoru, u Filipima, napisao je najljepše riječi o radosti i zahvalnosti. Iz tamnice piše: Radujte se uvijek u Gospodinu! Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! ( Fil 4,4;6)

Ne otežavaj svoje srce  brigama o tome što bi možda moglo sutra biti. Isus nas poziva : ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke. Mt  6, 34

Budeš li se opterećivao sa jučer i sutra, mogao bi lako izgubiti današnji dan i izgubiti priliku za sretan život. Danas je dan da budeš zadovoljan i sretan.

Isus zna da mi imamo brige. Potrebno je brinuti se, planirati. Ono što nam Isus želi poručiti jest da nas brige  ne učine  tjeskobnima, opterećenima. Da nas ne učine zlovoljnima, nesretnima, opasnima za sebe i  bližnje. Zabrinutost nam ne smije postati životni stil. Da svojom brigom ne  upropastimo sve.

Kažu da  je u jednom malom selu, živio neki stari, mudar čovjek. Bilo mu devedeset godina, a izgledao zadovoljan i sretan. Jednog mu dana netko reče: Proživio si lijepe  godine, bome dugi vijek. Starac snažno povuče dim iz svoje lule i odgovori: Živiš samo jedan dan. To me je naučio život.

 

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne