17.2 C
Međugorje
29.05.2222.

Duhovni poticaj Živo vrelo od 14. do 19. ožujka 2022. – fra Siniša Pucić

Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.

Ovog tjedna, od 14. do 19. ožujka 2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Siniša Pucić, koji je trenutno na službi prefekta sjemeništa u samostanu Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.

Duhovni poticaj Živo vrelo 19. ožujka 2022.

Prihvaćanje je izraz dara snage Duha Svetoga

Braćo i sestre, zašutimo za trenutak, odvojimo se od svih obveza i posvetimo koju minutu razmišljanju o liku i djelu sv. Josipa, čija šutnja želi privući našu pažnju. Imao je hrabrosti postati zakoniti Isusov otac, a kao takav, riječima sv. Ivana Zlatoustog, „stavio se u službu cjelokupnog plana spasenja“. Josip nas uči da vjera u Boga uključuje i vjeru u to da može djelovati čak i kroz naše strahove, ranjivosti i slabosti. Također, uči nas da se usred životnih oluja nikada ne smijemo bojati dopustiti Gospodinu da upravlja našim putem. Time se sve mijenja u njegovom životu: odriče se vlastitih planova i snova, a zbog zaštite Isusa postaje beskućnik i bjegunac a potom i stranac: prvo u Egiptu, a potom u neznatnom Nazaretu.

Duhovni put koji nam Josip pokazuje nije put objašnjavanja, već prihvaćanja. Tek polazeći od prihvaćanja, od pomirenja, možemo početi nazirati širu povijest i njezino dublje značenje. Prihvaćanje je izraz dara snage Duha Svetoga koji se očituje u našem životu. Samo nam Gospodin može dati snagu da prihvatimo život kakav jest, sa svim njegovim kontradiktornostima, frustracijama i razočaranjima. Ne traži prečace, već se „otvorenih očiju“ suočava s onim što mu se događa, preuzimajući za to odgovornost. Josipovo prihvaćanje poziva nas da i mi prihvaćamo druge onakvima kakvi jesu, bez iznimke, i da posebnu brigu posvetimo slabima te zapovijeda da volimo tuđinca u svojoj sredini.

Kao i Josip, očevi bi trebali biti: pravedni, bez pristranosti i ne obazirući se na ljudske obzire; čestiti, u svom životu kao oženjeni ljudi; razboriti u traženju Božje volje kroz molitvu; hrabri, prihvaćajući križ u svakom danu; poslušni, gledajući u svakom događaju dio Božje providnosti i odgovarati: „Ovdje sam Gospodine. Spreman sam učiniti Tvoju volju. Vjerni u ljubavi prema svojim suprugama i ljubeći svoju djecu s neumornom velikodušnošću; te zaštitnički prema svojoj ženi i djeci od modernih Heroda koji su nadahnuti zlim duhom da unište kršćansku obitelj u modernom svijetu.”


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 18. ožujka 2022.

Drugačiji smo, jer smo Kristovi

Mladi ljudi vole biti drugačiji, privlači ih taj izazov kako živjeti a da čovjek nije kopija druge osobe. Često ih odrasli u tome ne razumiju i ne prihvaćaju kada naglašavaju svoju različitost. Tako je i s nama kršćanima, moramo priznati. Nerijetko imamo strpljenja i ljubavi pratiti mlade u njihovom traganju za istinu, osobito dok odbacuju naše obrasce ponašanja i vjerovanja. Zaboravljamo da ih Isus ljubi i spreman ih je čekati dok mu se ne vrate ukoliko su odlutali s njegovog puta.

No, jeste li razmišljali koliko smo drugačiji od svijeta time što smo Kristovi? On nas poziva u jednu plemenitu, nama nezamislivu avanturu, gdje svojom različitošću od svijeta otvaramo vrata za Njega. Često se bojimo da ćemo zbog toga što slijedimo Isusa biti ismijani, isključeni iz društva ili odbačeni. Gledamo na sebe kao da nešto nije u redu s nama i pokušavamo sakriti to što jesmo. Tada nismo ni svjesni da imamo Isusa za kojim ovaj svijet čezne. Pomozimo ljudima da i oni Isusa upoznaju i postanu drugačiji.

Mi se možemo drugačije ponašati prema svojim prijateljima. Možemo se drugačije odnositi jedni prema drugima. Možemo biti primjer svojim brakovima. Možemo svijetliti svojim odnosom prema roditeljima. Možemo biti oni koji se uvijek smiju, jer poznaju Onoga koji je Izvor radosti. Možemo biti oni koji ljube. Svakoga. Možemo biti oni koji su blagi, oni koji na svađu odgovaraju mirom i dobrim. Možemo biti oni koji se hrabro suočavaju sa svime što im život donosi.

Možemo i trebamo biti poput Isusa koji je bio drugačiji od svih. On se nije trudio prilagoditi, niti zadiviti ljude oko sebe, niti se mijenjati radi njih… Ostavio je i nama istu tu službu. Da ljubimo, skrbimo, tješimo, liječimo, ohrabrujemo, nasmijavamo, mijenjamo i volimo. Da budemo drugačiji i živimo u onome za čime svijet čezne. Da se ne stidimo toga tko i što jesmo, već da time mijenjamo svijet oko sebe. Za to smo stvoreni.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 17. ožujka 2022.

Biti ustrajan, a ne tvrdoglav

Kada bih morao birati između mnogih vrlina koje mi nedostaju u potpunosti, jedna od najvažnijih bila bi mi ustrajnost, naravno, ona koja se povezuje s neprestanim činjenjem dobra. Ustrajnost se ističe kao bitna odrednica; pomaže u duhovnosti i životu. Jezikoslovci tvrde da ustrajnost znači: ne popuštati ili odustajati od određenog stava ili ideje. Nažalost ova se odlika često brka s jednim sličnim, ali bitno drugačijim stavom – tvrdoglavošću! Tvrdoglav, zadrt ili svojeglav je onaj koji uporno stoji pri svome, te ne uzima u obzir razloge i dokaze, i ne prihvaća savjete.

Kako biti ustrajan, a ne tvrdoglav? Ako smo na Božjem putu onda treba na njemu ostati bez obzira koliko nas tvrdoglavo razuvjeravali. Ukoliko neko tvrdoglavo brani lažni sustav vrijednosti, izopačeni moral i lažne ideologije – ustrajno treba stajati na Božjem sustavu vrijednosti!

Gledajući sadašnji trenutak u kojem se nalazimo, treba ustrajno – moliti i djelovati. Moliti Boga za našu domovinu Hrvatsku, a djelovati tako da sve obmane i prijevare budu razotkrivene i odbačene. Na putu duhovne reforme društva, koja je temelj dobrih promjena, Božji blagoslov je presudan, a njega nema bez: vjere, molitve, ustrajnosti, iskrenosti, i odbacivanja grijeha prošlosti.

Jesmo li spremni, i voljni zaviriti u dubine svoje duše te iskreno zazvati Boga u svoj život? Jesmo li spremni ustrajno tragati za istinom i graditi društvo vjere, i pravde; svaki od nas i za sve nas?! Ako jesmo onda smo na putu istine, a Istina prosvjetljuje i pobjeđuje! Isusov put je – pravi put Istine – a vjera u Boga motor duhovnih i društvenih promjena.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 16. ožujka 2022.

Bračne krize

Kao svećenika od početka moga služenja Bogu i ljudima snažno me privlači obiteljski pastoral, osobito rad s bračnim parovima. Sve više zastrašuju statistike koje govore kako ne samo da je svaki treći brak, sakramentalno sklopljen, doveden do prekida, rastave, nego da mnogi od brakova koji opstaju prolaze velike krize. Kako li samo Đavao, neprijatelj Boga i čovjeka, nad time likuje. Njegova najveća poslastica je da uvjeri supružnike kako više nema ljubavi u braku.

Kada mi s takvom izjavom bračni drugovi ili jedan od njih dođe na razgovor, prva reakcija na to je bol u srcu, a potom i pitanje s moje strane: „Ljubav, s kojom ste stali pred Boga i svjedoke i ujedno je zavjetovali, odnosno, dopustili Bogu da je umnaža u vašim srcima, kako je moguće da je više nema, da je jednostavno istrošena, nestala? Ako tvrdite da je nema, onda znajte da je nikada nije ni bilo!“ Dok si tu tvrdnju ponavljam u glavi, zvuči mi oštro, ali ne bi Bog bio ljubav kada bi ljubav bila nešto prolazno, tako kratkotrajno i jeftino, vrijedno možda samo jedne svađe, nerazumijevanja, krivog pogleda ili propusta. Ljubav nikada ne prestaje, trijumfalno će sv. Pavao u svome hvalospjevu Ljubavi.

Stoga, draga braćo i sestre, osobito dragi supružnici, mladi i oni malo manje mladi, obnovite što prije tu zajedničku ljubav pred Bogom, zatražite od svoga župnika da vašu ljubav blagoslovi, bila ona velika ili samo u rezervama, kako bi s Onime koji je sama Ljubav mogli istinski živjeti u radosti bračnog i obiteljskog života te tako Zlu pokazati kako ne može protiv vas i Isusa zajedno. Budite Ljubav u ovome svijetu! Bog vas blagoslovio!


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 15. ožujka 2022.

Prihvatiti sebe

Korizma je idealno vrijeme za rad na sebi, za duhovno nastojanje oko zadobivanja neke od vrlina koje nam nedostaju. Ako ste u nedoumici za što moliti, na koju nakanu postiti, preporučujem vam – poniznost. „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim”, glasi Isusov poziv njegovim učenicima. Imati krotko i ponizno srce, ma što nam više treba na putu ostvarenja Kraljevstva Božjega?

Zvuči jednostavan ovaj Isusov zahtjev. No, kao i u svemu drugome što Isus od nas traži, kada bi ga doista slušali, ne bi ni trebali naglašavati važnost poniznosti za nas i svijet u kojem živimo koji je daleko od toga. U Svetom pismu na mnogo mjesta nalazimo kako se Bog protivi oholima a voli ponizne. Biti ponizan znači biti poput Isusa; biti blag, skroman, za sve Bogu zahvalan. U modernom svijetu u kojem živimo poniznost je često percipirana kao simbol poniženja, gubitničkog mentaliteta. Za nas Isusove učenike ona zapravo označava temeljni stav, odnos prema Bogu i ljudima. U kršćanskom smislu, dakle, poniznost nije slabost nego duhovna jakost, ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove. Ona, nadalje, nije ništa drugo nego suprotnost preuzetnosti i umišljenosti, odnosno, oholosti. To znači također znati darovati ali i znati i primiti dar/pomoć od drugih. Ponajprije smo u tom smislu potrebni Božje ali i ljudske ljubavi i pomoći. Ne umišljati si da smo, ne znam, tko ili što nego prihvatiti sebe sa svim onim što jesmo i nismo,  što imamo i nemamo, jer samo s tim u stvari i možemo početi izgrađivati ljepši život sebi i drugima.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 14. ožujka 2022.

Pomiri se s Bogom

Dragi brate, draga sestro, reći ću ti nešto što vjerujem već znaš, ali otvori srce da možeš čuti na novi način ono bitno, kako bi radosna srca još snažnije prigrlio svoju vjeru u Milosrdnog Oca, koji ti neizmjerno oprašta i ljubi preko sakramenta svete ispovijedi. Pozivam te: pomiri se s Bogom, a da bi to mogao moraš prvo sebi priznati svoje grijehe, te ih potom pred Bogom izreći. U ispovjedaonici si sa samim Bogom, stoga budi iskren i ne boj se Bogu reći ono što on ionako zna. Međutim, izreći grijehe i primiti oprost je za tvoju potrebu, a ne Božju. Prisutni svećenik je samo posrednička ruka koja će ti kroz geste i riječi udijeliti sakramentalni oprost. Ispovijed je također i sakrament ozdravljenja jer ozdravlja dušu koja se grijehom razboljela. Ono je i sakrament Božjeg milosrđa jer Bog uvijek i svaki grijeh oprašta – do sedamdeset puta sedam, što označava neograničen broj oprosta. On je Otac koji će nebrojeno puta potrčati svome rasipnom sinu u zagrljaj i obući mu svečano ruho. Po tome je ispovijed i sakrament obraćenja jer se sakramentalno ostvaruje Isusov poziv da se vratiš k Ocu od kojeg si se grijehom udaljio.

Postoje i oni koji smatraju da se ne vrijedi ispovijedati jer će opet sagriješiti. Suludo! To je kao da kažeš da nećeš jesti kad ćeš ponovno ogladnjeti, ili da se nećeš tuširati jer ćeš se ponovo oznojiti i uprljati, ili da nećeš uzimati lijek jer ćeš se kad tad ponovo razboljeti. Ispovijed nije garancija da nećeš više griješiti nego je garancija Božjeg milosrđa! Božja milost uvijek će ti dati oprost, ali dat će ti i milost da se popraviš. Bog od tebe ne traži da budeš bez grijeha, nijedan čovjek ne može to obećati! On traži tvoju volju da što duže i više živiš u skladu s njim. A kad ponovo sagriješiš uvijek te čeka raširenih ruku.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne