Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 17. do 22. lipnja 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Mladen Rozić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Roškom Polju. Ako ste propustili u našem programu, donosimo ih svakodnevno i našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. lipnja 2023.
Veliki izazovi našega vremena
Dragi vjernici!
Isus je počesto u svojim nastupima znao svoje učenike upozoriti kako ništa ne smije stajati između njih i Krista. U današnjem biblijskom izvješću ih upozorava na opasnost od bilo kakvih ovisnosti. Svi smo u opasnosti skrenuti s puta koji vodi u Božje kraljevstvo. Dakako, da su bogataši u većoj opasnosti od ostalih ljudi. Oni su u opasnosti jer imaju skoro sve. Kuće su im pune svega, namještaj skupocjen, konto na banci pozamašan. Takvima je sve manje onoga što im nedostaje. Ali ipak samo je jedno uistinu potrebno. Potreban im je Bog na kojega u takvom stanju sve manje misle. Isus nam u ovom izvješću pokazuje kakvi bi trebali biti njegovi učenici. Kristov učenik cijelo svoje pouzdanje stavlja u Krista. Ono što Krist može-svijet ne može dati. Učenik u svemu slijedi samo Isusa. On od Krista dobiva svjetlo te u njemu nema tame.
Ali je činjenica kako postoji i zli koji čovjeka želi zavesti-učiniti ga ovisnim o bilo čemu. Svijet ima također svoje blještavilo koje zna odvratiti pozornost Isusovih učenika od Velikog Učitelja. Ovdje ne bi trebalo krivo shvatiti dobra ovoga svijeta. Isus je bio i čovjek, jeo je i pio kao i njegovi učenici. Nije on protiv dobara ovoga svijeta. Sva dobra koja imamo su tu da se koriste. Samo se ne trebaju skupljati tjeskobno. Dakle, Čovjek se treba brinuti za goli život: mora jesti, piti, obući se. Bog nije protiv te brige-dapače, traži od nas to. U tom traženju se čovjek ne smije izgubiti.
Mi se nalazimo pred velikim izazovima našega vremena. U svijetu velikih promjena bitno je poboljšati materijalni status. Kako to izvesti da se ne izgubi osobni identitet i kvalitete čovječnosti? Svjedoci smo kako preko noći od siromaha postaju bogataši. Teško je povjerovati da se na račun materijalnog ne osiromašuje duh. Toliki su se preko noći promijenili. Više ih nitko ne može prepoznati. Izgubili su svoj identitet i smisao života. Shvatimo ove današnje Kristove riječi kao poticaj većeg angažmana oko Kraljevstva Božjega. Zato, ako se istinski budemo za to zalagali ništa nam ni ovdje na zemlji neće nedostajati.
Dragi vjernici! To je logika evanđelja na koju teško pristajemo. Onaj koji upozna Krista osjetit će slobodu u svim stvarima. Poželimo jedni drugima njegovu blizinu, jer je On naš mir i ispunjenje. Neka nas uskrsli oslobodi svih briga koje stvara neizvjesnost sutrašnjega dana. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. lipnja 2023.
Ako se srce odvoji od Krista sve će postati tamno
Želim Vam danas radost u srcu i mir u duši!
Danas se Crkva na poseban način spominje sveca koji je na neki način proglašen zaštitnikom mladeži. To je sveti Alojzije Gonzaga. Rođen je 1568. godine na uglednom grofovskom dvoru od plemićke obitelji Gonzaga. Njegova majka Marta je bila skromna i pobožna plemkinja. Željela je tu pobožnost prenijeti na svoju djecu. Malome Alojziju je od rane mladosti usađivala ljubav prema molitvi. Učila je svoga sina kako je nemoguće vjerovati bez molitve, jer prava molitva izlazi iz srca koje vjeruje. Njegov otac Fernardin je u svome sinu gledao nasljednika. Dao mu je dobru izobrazbu uz pomoć dvorskog učitelja. Alojzije je napredovao u učenju i krepostima. Nije bilo dana da nije odlazio u kapelicu na molitvu. Njegove molitve su bile dosta dugačke i sabrane. Otac je nakon određenog vremena primijetio na dječaku promjene. On je Alojzijevu pobožnost smatrao pretjeranom, iako je i sam bio pobožan i dobar kršćanin.
Otac je Alojziju zabranio dugo klečanje uz krevet i u kapelici. Ni takve očeve mjere nisu mogle pokolebati mladoga Alojzija. On moli i posti dva puta tjedno o kruhu i vodi. Iz knjiga upoznaje Isusovačku družbu, da bi u 13. godini odlučio biti Isusovac. Nakon prepirke s ocem ipak dobiva dopuštenje te odlazi u Isusovce. Nakon škole i ređenja odlazi u Rim gdje je tih godina izbila velika epidemija kuge. Odlučuje raditi s bolesnima gdje i sam biva zaražen kugom. Tada mu je bilo samo 23. godine. U svom pismu majci piše kako se raduje susretu s Bogom licem u lice. Primio je sakramente i blago u Gospodinu preminuo 21. lipnja 1591. Papa Benedikt XIII. ga je 1729. proglasio svetim. Nešto kasnije je proglašen i zaštitnikom mladeži. Što nam poručuje ovaj svetac? Sigurno bi nas upozorio na duhovnu kugu danas u svijetu. Toliko je oko nas bolesnih i mrtvih duša za nebo, jer su zaražene grijehom.
Cilj zloga jest zavesti čovjeka, učiniti ga ovisnim o bilo čemu. Danas je svijet ispunjen đavolskim štandovima koji nude njegove raznovrsne proizvode. Osnovni im je cilj odvojiti pozornost Kristovih učenika od Krista. Ako nam se srce odvoji od njega i bude vezalo uz dobra ovoga svijeta, tada će nam sve postati tamno. Tada ni Kristov poziv neće moći doprijeti do učenika jer će im srce biti zatvoreno. Zato Isus stavlja naglasak na skupljanje blaga za nebo. To blago nikakav moljac ne izjeda. Ovo su smjernice onima koji žele slijediti Isusa. Onaj tko je uz Isusa, zna da je ovisan o njemu. Bogataš na to zaboravlja. Za život se treba brinuti, ali problem nastaje kad to postane tjeskobna briga za sutra. A svakom je danu dosta njegovih briga. Zato shvatimo poruku ovoga dana , i dakako, sv. Alozija Gonzage i ovih Kristovih riječi kao veći angažman oko Božjega kraljevstva. Ako se za to budemo istinski zalagali, ništa nam neće manjkati.
Molimo danas Isusa, poštovani slušatelji, neka nas uvede u takvu logiku razmišljanja i djelovanja, kako bi ova zemlja postala božanski ambijent i mjesto sretnih i blagoslovljenih ljudi. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. lipnja 2023.
Molitva – svakodnevna duhovna hrana
Dragi vjernici! Želim Vam danas sabranost u molitvi. Želim da svi stanemo pred Boga kao djeca koja ga mole. Naš nebeski Otac nas sigurno sluša kad smo u molitvi. Molitva je naš stav pred Ocem. Uvijek se moli slabiji jačem koji mu može pomoći. Danas nam se pred oči stavlja najljepša molitva. ona koju je Isus predao svojim učenicima-Molitva Očenaša. U evanđelju se Očenaš spominje kao prva molitva jer je od Isusa upućena k Ocu. Isus je jedini svjedok o svevišnjem Bogu. On nam jedini može govoriti o stvarima drugoga svijeta. On to može jer je vidio sve to. On nam jedini može reći da govori što je vidio kod Oca, i on jedini može svjedočiti za Oca. Zato nam je njegova molitva mjerilo svih molitava.
Očenaš je najomiljenija kršćanska molitva koja je puna sadržaja. U njoj imamo sav nauk o Bogu i čovjeku. Isus nam je nudi kao model prave molitve. Dakako, da se Isus ne protivi ni drugim molitvama. Dapače, on govori kako se treba uvijek moliti i nikad ne prestati. On nam ovdje želi svratiti pozornost na nešto drugo. Isus je protiv farizejskoga nabrajanja ispraznih riječi. Kvaliteta molitve se ne mjeri brojem izgovorenih riječi. Bila ona duga, ili kratka, njena vrijednost ovisi o pouzdanju u Boga koje sadrži u sebi. Na to nam Isus želi svratiti pozornost. On kritizira molitvu farizeja jer se po takvoj molitvi ne može omiliti Bogu. Takva molitva nas ne približava Bogu, nego nas čini oholima, što nas još više udaljava od Boga. Kad nam Isus govori da se obraćamo Bogu kao svome Ocu, želi naglasiti kako nam je Bog tako blizu kao što je otac blizu svojoj djeci. Bog nas sve voli kao što otac voli svoju djecu. Isus nam to sve govori jer je to sve vidio od Oca.
Od svog krštenja na Jordanu, pa do smrti na križu, Isus je znao počesto izići pod zvijezde da bude nasamo u molitvi s Ocem. I nakon svega ovoga nama kršćanima je još puno toga nejasno. Već dvadeset stoljeća čovjek čita, meditira. A Bog u Kristovu Evanđelju ostaje tajnom. Očevo lice koje je Isus došao nacrtati ovdje na zemlji ostaje lice nespoznatljivoga. Ali postoji put da se otkrije nespoznatljivi, da se dođe do spoznaje o njemu, treba krenuti putem ljubavi.
Poštovani i dragi vjernici!
Molimo danas Gospodina da nas nauči moliti, kako bi bili osposobljeni i ljubiti. Tko god ljubi ima život vječni. Kroz molitvu se dobiva jasnoća pogleda na život, i put koji vodi do brata čovjeka. Na nama je da otvorimo srce kako bi se u njega nastanio uskrsli Krist. Neka nam molitva bude svakodnevna duhovna hrana, kao i putokaz u život. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. lipnja 2023.
Pobožna djela bez publiciteta
Današnje evanđeosko izvješće jest odlomak iz Govora na gori – a odnosi se na novom tumačenju triju židovskih stupova na kojima ono počiva. Riječ je o molitvi, postu i milostinji. Možda je ovaj biblijski tekst više usmjeren na period korizmenog vremena kada se od kršćana na poseban način traže ova tri elementa. Židovi su u svojim praksama željeli svratiti pozornost na sebe kad mole, vrše pokoru i daju milostinju. Isus svojim slušateljima donosi nešto novo. Donosi im ono što Bog očekuje od naših pobožnih praksi.
Svim onim licemjerima je sigurno bilo teško kod Isusova govora. Njima je bitna bila publika da ih se vidi kako su oni dobri i pobožni u molitvi, postu i milostinji. Ove tri komponente su važne i za naš kršćanski život. One nas tako određuju u našem odnosu prema Bogu. Zato im Isus svraća pozornost kako Bog na to gleda. Bogu je daleko važnije da naša pobožna djela nitko drugi ne vidi doli jedino Bog. Sve je potrebno činiti bez publike i publiciteta. Jer dobra nakana pokvari čin, jer u podsvijest mislimo na one koji će nas vidjeti i pohvaliti.
Isus nas, poštovani vjernici, poziva na važnost onoga što Bog o nama misli, a ne što misle ljudi. Jedino je to mjerilo! Ništa se ne smije činiti zbog ljudi. Sve treba biti usmjereno prema Bogu. Naš odnos prema Bogu određuje i naša odnose prema ljudima. Ono što je za nas najvažnije jest: Osobno se zaputiti s Isusom u skrovitosti i tu pod njegovim budnim okom izložiti se očevu pogledu. danas svijet sve traži samo ne Boga. Na nam je da odvratimo srca od svijeta i okrenemo se Bogu. Neka nam Isusova riječ u svemu bude mjerilo. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. lipnja 2023.
Površnost i neozbiljnost življenja
Naš život na Zemlji jest jedna velika promenada površnosti i neozbiljnosti življenja. Očito to nije u Božjemu planu. Bog sigurno hoće da mi budemo što više savršeniji u svim područjima života. On hoće da među nama vlada ljubav i to prema svim ljudima. Kad se to spomene obično pred očima imamo već neke kategorije ljudi koje je teško ljubiti. Poglavito su to ljudi za koje smatramo kako su nam neprijatelji. Vjerujem kako je razložno pitanje: Zašto bi smo voljeli svoje neprijatelje, i molili za one koji nas progone? Gledajući našu ljudsku logiku rekli bi kako je to teško i nepotrebno. Bog očito tako ne misli.
Bog tako čini i to traži od nas svoje djece. Otac nebeski hoće da njegova djeca budu savršena. Savršenstvo se sastoji u tome da ljubimo onako kao što je Bog ljubio, bez ikakve iznimke i uvjeta. Budimo iskreni i recimo kako to nije nimalo lako. Ali uz Božju pomoć moguće je rasti u ljubavi prema svima, pa i neprijateljima. Za to je potrebno puno molitve. Očito je kako je Božja ljubav bezuvjetna i proširuje se na sve ljude, pa i na neprijatelje. Ako gledamo na naša srca to je nemoguće. Ali, ako molimo da naša srca postanu poput Bozjih, onda je moguće i trebamo se oko toga potruditi. Ono što je čovjeku nemoguće, Bogu je moguće, ali i čovjeku koji je Božji-sve je moguće.
Ljubav prema neprijateljima nazočna je samo u kršćanstvu. Rekao bi kako je to najteža stvar za nas kršćane. Ova ljubav prema neprijatelju je izazov da srca naša ravnamo po srcu Isusovu. Ono je ljubilo svakog čovjeka do kraja, do smrti na križu. Ovo je za nas proces koji traje godinama. Potrebno ga je što prije započeti kako bi se u nas moglo nastaniti kraljevstvo nebesko. Isus naprosto ljubi i dobre i loše ljude. Jednakom ljubavlju voli mene i svakog čovjeka, bez obzira u kakvom je stanju. Nama je teško oprostiti nekome koji je prema nama nepravedno postupio. Znamo biti godinama u stanju gdje ne pričamo s nekim zbog običnih malih, banalnih stvari. Teško se tu pomaknuti ako ne molim za njih. Molitva je potrebna kako bi omekšala srca za ljubav. Potrebno je da se u njih nastani Isus kako bi mogla voljeti sve, pa i neprijatelje.
Osoba koja te razapinje ne zna što je ljubav, jer ne poznaje Boga. Zato mu je potrebna naša molitva i ljubav kako bi upoznala Boga i bila spašena. Molimo se danas Duhu svetome da nam udijeli milost praštanja, kako bi mogli moliti i za svoje neprijatelje. Oni koji su Božji oni mole za svoje neprijatelje, i od njih stvaraju prijatelje. Neka nas Uskrsli sve ohrabri na putu praštanja i ljubavi prema svima. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. lipnja 2023.
Odbaciti od sebe lažni ponos
Želim vam ponizno i poučljivo srce, dragi naši slušatelji! Danas nam je pred očima biblijski tekst koji u pojedinim trenucima kod nas stvara otpor. Moramo priznati kako je ovaj dio evanđelja muka za veliki dio kršćana. Čovjek bi donekle mogao prihvatiti zapovijed da ne vraća zlo za zlo i oko za oko. Ali kako ljubiti svog neprijatelja, da onome tko te pljusne po jednom obrazu okreneš i drugi. To nam se čini teško i neostvarivo. Svaki put kad naviještam ovo evanđelje vidim kod slušatelja određeni otpor. Jasno, bilo bi najidealnije da na svijetu ne postoje toliki zločesti, opaki i nasilni ljudi. Ali nas je Bog stvorio kao slobodna bića, te se mnogi odlučuju za zlo. Nama se čini posve prirodnim da nekome tko nas napadne ili nam učini nepravdu-uzvratimo istom mjerom. Na to nas nagoni prirodni osjećaj za pravdu.
Većinom se tako ponašamo, te ponekad nekome tko nam je izbio zub, izbijemo dva. Prvi da mu vratimo milo za drago, a drugi da mu nikad više ne padne na pamet tako nešto učiniti. Ovo izvanjski izgleda posve prirodno. Ali postoji čovjek nutrine, srca. Tu je situacija posve drugačija. Tu su međuljudske relacije nešto drugačije nego izvanjske. Isus nas poziva na ljubav prema neprijateljima i na molitvu za progonitelje. Iz života vidimo kako je to teško činiti. Mi bi možda i oprostili drugome, ali zaboraviti teško. Ako bi išli u bit stvari vidjeli bi kako zlo čine oni kojima nedostaje ljubavi. Ako mi uzvratimo istom mjerom-zub za zub, oko za oko, mi nećemo ukloniti njegov nedostatak ljubavi. Dapače, još ćemo ga povećati. Uzvratu drugom ćemo i kod sebe umanjiti količinu ljubavi. Slika Božja iznakazit će se i u nama. Uzvratom samo produbljujemo sukobe i neprijateljstva.
Za ovaj čin ljubavi je potrebna poniznost. Ako ti je netko učinio zlo, priđi mu, nemoj se toga ustručavati. Time ćeš dati prostora drugome da uvidi svoje zlo djelo i da se popravi. Odbaci od sebe lažni ponos. Ti priđi prvi i ponudi ljubav, praštanje. Kad god se ne prašta đavao slavi. Zlo se može pobijediti samo dobrom, a nikada zlom. Te geste ljubavi mogu učiniti samo Božji ljudi. Budimo i sami Božji ljudi, bez obzira što čujemo sa svih strana kako se nema smisla tako ponašati. Mnogi će reći kako je to naivno. Bog sigurno nije naivan, a On to od nas traži. Cilj praštanja uvijek ide za tim da se grešnik popravi. Ako nekoga želimo vratiti u život, oprostimo mu. Gdje je god praštanje tamo je i Bog.
Nije mi lako s ovom temom. Na jednoj strani svemogući Bog, a na drugoj logika ovoga svijeta protiv Boga. Ako hoćemo mir potrebno je praštati. Hoće li naše praštanje pomoći drugome- nitko ne zna. Tko zna što se sve događa u ljudskim srcima. Ono što nikako ne smijemo zaboraviti jest: Kako svi živimo od ljubavi koja nam je darovana. Amen!
