Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10 . Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 16. do 21. svibnja 2022. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Danko Perutina, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, gvardijan u samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. svibnja 2022.
Marija – žena tišine
Iako nam je poznata ona narodna izreka: šutnja je zlato, živimo u svijetu u kojem ljudi panično reagiraju na tišinu i počinju pričati bez prestanka. Pričanjem jednostavno žele popuniti tišinu u kojoj se ne osjećaju ugodno. Marija je naprotiv, žena šutnje. U njoj sve šuti. Ako je želimo shvatiti trebali bi se popeti na vrh planine gdje prestaju ljudski glasovi i ostaje samo tišina. Slično je iskustvo Svete Djevice. U tišini Vječna Riječ postaje tijelom, začet je Bogočovjek Isus Krist. Samo kroz tišinu možemo razumjeti Božje otajstvo, sebe, povijest i budućnost. Pravi nutarnji život nije moguć ako nedostaje tišina, jer ona karakterizira svako ozbiljno duhovno iskustvo. U jednoj poruci iz 2006. Gospa nas poziva da ne mislimo samo na odmor našega tijela, nego da tražimo vrijeme i za dušu te kaže: «neka vam u tišini Duh Sveti govori i dopustite mu da vas obraća i mjenja.» Šutnja je dragocjena jer je suprotna od rascjepkanosti koja nam prijeti. Tišina koja Mariju čini lijepom u Božjim i našim očima je dimenzija koja označava dubinu kršćanske mudrosti. To nije samo iskustvo jedinstvenog i vrlo posebnog stvorenja poput Svete Djevice, nego se nudi i svima nama. Njezina šutnja je šutnja mlenih, jednostavnih i poniznih Božjih ugodnika; nutarnji prostor kamo se možemo uteći da zadržimo ono najbolje u nama. Sveti Franjo je uvijek tražio osamljena mjesta, gdje bi se mogao sjediniti ne samo sa samim sobom već i s braćom i sa svojim Bogom. Ako bi iznenada osjetio da ga je Gospodin posjetio, tražio bi prikladno mjesto za molitvu a ako ga nije bilo u blizini napravio bi mali šator od svoga ogrtača. Ako mu je i to ponekad nedostajalo, pokrio bi lice rukavom samo da bi mogao što snažnije uroniti more Božje ljubavi. Svi možemo pronaći neko osamljeno mjesto prikladno za svakodnevni susret s Bogom. Koliko god nas duhovni oci poticali da molimo glasno, to ipak nije obvezujuće pravilo. Tertulijan u 2. stoljeću savjetuje da se uvijek moli «prigušenim glasom» jer Bog nije «slušatelj glasova nego srca.»
Postoje različiti oblici šutnje i značenja koja joj se pridaju; može biti vanjska i nutarnja, mudra ili mistična, šutnja iz ljutine ili straha. Zanimljiva je razlika između šutnje kao nedostatka govora što je negativan aspekt, i komunikacije sa stvarnošću koja nije riječ, nego tišina, to je pozitivan aspekt. Mudro odricanje od riječi nastaje iz poštovanja prema drugom i otvara nam priliku za mističnim sjedinjenjem s Bogom. Marija je žena razumne tišine. Njezina šutnja nije samo odsutnost glasova. To nije praznina buke. Ona je poput mjeseca, tiha i prima svjetlost od blistavog Sunca pravde i mira, Isusa Krista. Ova odsutnost riječi ne umanjuje njezin identitet. Njezina tišina nije pasivna niti odsutna iako u evanđeljima govori samo u nekoliko navrata: u susretu s anđelom Gabrijelom, kada izgovara Veliča, prilikom pronalaska Isusa u hramu i na svadbi u Kani Galilejskoj. Nakon što je preporučila uzvanicima da slušaju Isusa, zauvijek šuti.
Zato danas molimo: Gospe, pomozi nam da se vratimo Kristu izvoru mira. Sveta Marijo, ženo šutnje, primi nas u svoju školu šutnje i vrati nas izvoru mira. Bukom često želimo maskirati svoju nesigurnost koja nas muči, oslanjajući se na naša neprekidna dokazivanja i uvjeravanja. Gospe daj nam milost da shvatimo kako Bog počinje govoriti kad mi zašutimo. Kraljice Mira moli za nas! Zdravo Marijo…
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. svibnja 2022.
Marija i Duh Sveti
U molitvi krunice duhovno se okupljamo oko Blažene Djevice Marije razmatrajući otajstva svete krunice, proživljavajući isto iskustvo prvih učenika, koji su bili okupljeni u Gornjoj sobi s Marijom, majkom Isusovom i braćom njegovom, iščekujući dolazak Duha Svetoga (usp. Dj 1,14). Danas možemo ustvrditi kako je Isus koji je uzašao Ocu prisutniji nego ikad u našem životu i povijesti. Stoga je dobro da rastemo u vjeri, tražeći Boga uvijek kako bismo postigli nutarnji mir.
Zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga, Gospa zajedno s apostolima tvori prvu kršćansku zajednicu. Ona zna da bez Duha nema Crkve, nema zajednice koju je Isus htio a nema ni zajedništva. Bez Duha Svetoga svatko ide kamo hoće i radi što hoće. Duh s druge strane, vodi učenike na putu, pomaže im da shvate Kristovu prisutnost u svijetu. Duh Sveti čini Mariju bliskom svakom čovjeku i omogućuje susret s Majkom. Ako dopustimo da nas vodi Duh Sveti, i mi ćemo moći shvatiti Božju prisutnost u svijetu jer Duh dolazi da nas nauči voljeti i da nas ispuni radošću. Duh je taj koji nam otkriva lice Majke i pomaže nam da iskusimo dar njezine blizine. Svi trebamo Duha Svetoga jer on nas potiče da prepoznamo svoj grijeh, a to je nedostatak vjere u Boga i manjak ljubavi prema bližnjemu. On nas također potiče da prepoznamo nepravdu koju činimo kad sudimo drugoga i mislimo da smo samo mi u pravu i da smo bolji od drugih. Duh Tješitelj nam pokazuje što je istinito i dobro, a to je da je važno biti milosrdan, biti nositelji pravde, osobno se boriti za opće dobro, izabrati ispravnu stranu, nadvladati kušnju.
Gospa nas priprema za nova vremena, da budemo čvrsti u vjeri i ustrajni u molitvi, kako bi preko nas Duh Sveti djelovao i obnovio lice zemlje, kaže u jednoj poruci iz 2019. Gospa je uvijek bila otvorena Božjem Duhu. Na navještaj anđela Gabrijela otvorila je svoje srce da dočeka otajstvo božanskog majčinstva. Slijedila je Isusa, slušajući svaku riječ koja je izlazila iz njegovih usta čuvajući ih u svom srcu. Slušanje se uvijek treba pretočiti u akciju. Marija je to činila, živeći Evanđelje koje je poučavao njezin Sin, od ponizne službenice koja dolazi rođakinji Elizabeti da joj pomognu u trudnoći, pa do rođenja njezina Sina u siromaštvu u Betlehemu, na svadbi u Kani, na Golgoti podno Isusova križa, u Gornjoj sobi s apostolima koji čekaju Duha Svetoga. Dok molimo osjećamo Mariju blizu sebe i promatramo je kao prvu učenicu njezina Sina. Marija živi tamo gdje su ljudi u patnji, u poteškoćama, u pustinjama društva. Tamo ona donosi radost, nadu i milost Božje ljubavi. Bez te vjere ne bismo razumjeli kako i zašto je Gospa izabrala prije 40 godina Međugorje da započne duhovnu obnovu svijeta. Dok se nalazimo u Marijinoj školi ljubavi učimo prepoznavati svaki dan prisutnost Duha Svetoga u svom životu. Zaželimo da budemo uvijek ispunjeni darovima i plodovima Duha Svetoga kako bi mogli uvijek hodati s Marijom u Duhu Svetomu. Molimo Isusa: pošalji nam Gospodine svoga Duha, da nam otvori oči za istinu, za svjetlo, za pravu i potpunu ljubav, za susret s Isusom i Marijom. Daj nam Gospodine svijest da nas Duh Sveti uvijek prati i čini glasnogovornicima pozitivnih poruka, glasnicima nade, sposobnim da idemo pravim putem. Zdravo Marijo…
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. svibnja 2022.
Marija – žena molitve
Marija je žena molitve. Možemo samo zamisliti mladu djevojku sabranu u tišini, u stalnom razgovoru s Bogom, koji će joj uskoro povjeriti posebno poslanje. Dok još ni sama nije bila upoznata s tim da će biti zaručena s Josipom, ona moli. Gospa je već puna milosti i besprijekorna od začeća, ali još ništa ne zna o iznenađujućem i izvanrednom pozivu kroz životne oluje kroz koje će morati proći. Jedno je sigurno, Marija pripada velikoj skupini onih Božijih ugodnika u povijesti, koje službeni povjesničari ne uključuju u svoje knjige, ali s kojima je Bog pripremao dolazak svoga Sina-poučava nas papa Franjo. Marija nije okrenuta prema sebi nego čeka da je Bog povede novim životnim stazama. Poslušna je i svojom otvorenošću se priprema za velike događaje koji slijede. Marija moli kada dolazi anđeo Gabrijel i donosi radosnu vijest u Nazaret. Najbolji način molitve je onaj koji nas poučava Gospa a to je stav otvorenog srca za vršenje Božje volje, koji možemo sažeti u riječi: Gospodine, želim vršiti potpuno tvoju volju, učini sa mnom što hoćeš, kad hoćeš i kako hoćeš. Jedno od pravila u duhovnom životu jest, da je svaka molitva uslišana. Ako ne dobijemo ono što molimo dobit ćemo bolje jer Bog zna bolje nego mi sami što nam je potrebno. Zato je potrebno stalno tražiti Božju volju kroz molitvu, u svakodnevnim događajima i susretima, na poslu, u obitelji, svugdje. Tako otvoreni Božjoj volji postajemo oruđe Božje milosti. ‘Gospodine što želiš da učinim’- je jednostavna ali jaka molitva jer stavljamo svoj život u Božje ruke da nas on vodi. Gospa je molila stalno, prateći Isusa cijeloga njegova života, sve do njegove smrti i uskrsnuća. Marija nastavlja pratiti i korake prve Crkve u nastajanju (Dj 1,14). Ona je u dvorani s apostolima, Isusovim učenicima koje je pozvao da formiraju Crkvu na čelu s Petrom. Marija moli s njima i za njih. Moleći s Crkvom u nastajanju, ona postaje Majkom Crkve, čekajući zajedno s apostolima Duha Svetoga. Marijina prisutnost je sama po sebi molitva.
Slično se događa i ovdje u Međugorju. Puno puta nas je Gospa pozvala na molitvu. Uporna je i ne odustaje jer ne želi da propadne ni jedno njezino dijete. Zakon molitve je zakon vjere, oni koji puno mole, oni puno i vjeruju. Gospa traži od nas da stalno molimo, baš kako je to i Krist tražio (usp. Mk 9, 29; Mt 8,38; Lk 11, 5 -13). Kroz molitvu izražavamo svoju životnu povezanost s Bogom, zahvaljujemo mu na primljenim darovima i s pouzdanjem od njega očekujemo i ostalo što nam je potrebno, a posebno ono najvažnije a to je spasenje.
Gospa nas također poziva da obnovimo molitvu krunice u obitelji. Na taj način molitva postaje izvor zajedništva. Također moramo moliti za snagu da svoju volju uskladimo s Božjom voljom; jer kada smo u zajedništvu s Bogom ulazimo i u zajedništvo s drugima, ali ako nema zajedništva s Bogom nema ga ni među nama. Zdravo Marijo…
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. svibnja 2022.
Marija – model vjere
U Lukinom evanđelju čitamo kako Bog šalje anđela Gabrijela u Nazaret, k Djevici Mariji. Ne šalje ga u Rim, središte carstva, ne šalje ga ni u Jeruzalem, vjersku prijestolnicu. Šalje ga u Nazaret, selo koje se prvi put spominje u Marijinu Navještenju. Anđeo Gabrijel ulazi u Marijinu svakodnevnicu i pozdravlja je riječima koje su nam svima dobro poznate: «Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom»! Također nam je dobro poznat kasniji dijalog koji rezultira najavom Isusovog rođenja i sukladno tomu Marijinog majčinstva. Posljednje riječi koje Marija upućuje anđelu otkrivaju veličinu njezine vjere: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj». I anđeo otiđe od nje (Lk 1, 28).
Marija vjeruje potpuno Bogu jer razumije ono što mi često ne razumijemo a to je da Bog nije nikome iscrtao životnu kartu po kojoj se mora kretati. Vjera je uvjet suradnje s Bogom. Nakon što je povjerovala Bogu, Marija polazi u posjet svojoj rođakinji Elizabeti u Ain Karim, selo koje se nalazilo nedaleko od Jeruzalema. Oni koji su Božji, ne vole samo Boga nego i braću i sestre koji su djeca Božja. Te dvije ljubavi se ne mogu razdvojiti i Marija ide služiti. I dok ona ide učiniti djelo milosrđa, događa se nešto neočekivano. Prilikom Marijinog pozdrava od radosti zaigra čedo u Elizabetinoj utrobi i ona puna Duha Svetoga povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1,39-45). Gdje dolazi Marija, tu je prisutan i Isus. Tko otvori svoje srce Majci, susreće i dočekuje Sina i zahvaća ga njezina radost. Prava marijanska pobožnost nikada ne zamagljuje niti umanjuje vjeru i ljubav prema Isusu Kristu, našem Spasitelju, jedinom posredniku između Boga i ljudi. Naprotiv, povjeriti se Gospi je povlašteni put za vjernije nasljedovanje Gospodina, kako su to iskusili mnogi sveci. Stav Marije iz Nazareta nam pokazuje da biti dolazi prije nego činiti, i da treba pustiti Bogu da on u nama djeluje kako bismo doista postali onakvi kakvima nas on želi. Svatko od nas mora reći svoje da Bogu i tako uz neizmjernu pomoć njegove milosti odgovoriti pozivu na ljubav, na služenje i na zajedništvo.
Prije 40 godina Bog je poslao Gospu ovdje u Međugorje za koje kao i za Nazaret u ono vrijeme, nitko nije čuo. Zrno gorušičino koje je niklo prije 40 godina izraslo je u veliko stablo puno plodova. Plodovi su: duhovna zvanja, molitva, post, obraćenje, klanjanje Isusu, hranjenje Božjom riječju, ozdravljenja, ispovijedi, pomirenje s Bogom i sa samim sobom. Svatko tko je došao u Međugorje zadobio je neku milost po Marijinom zagovoru. Međugorje jest i trebalo bi biti tamo gdje živiš. Ako si svjedok i živiš poruke u tebi se ostvaruje Gospin poziv i Međugorje. Zdravo Marijo…
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. svibnja 2022.
Marija – majka svih ljudi
Gospa nas gleda majčinskim očima punim nježnosti, milosrđa i ljubavi. Tako je gledala i svoga sina Isusa, u svakom trenutku svoga života, kako razmišljamo u otajstvima svete krunice. Kada smo umorni, obeshrabreni, shrvani problemima ili grijesima, zagledajmo se u Mariju koja kao da nam želi reći: „Ustani, idi mome Sinu Isusu, u njemu ćeš naći dobrodošlicu, milosrđe i novu snagu za nastavak puta.“
U Ivanovom evanđelju čitamo kako su na svadbu u Kani Galilejskoj bili su pozvani Isus sa svojim učenicima i njegova majka Marija. Međutim, dogodilo se ono što se nikako nije smjelo dogoditi: nestalo je vina. Mladenci su mogli biti osramoćeni. Gospa shvaća što se događa jer to prva zapaža. Odmah se obraća svome Sinu da intervenira i popravi situaciju. Na kraju kratkog i intenzivnog dijaloga s Majkom Isus djeluje: voda se pretvara u vino i gozba se nastavlja na radost svih uzvanika. Osim dubokog značenja geste koju je Isus učinio u Kani, zanima nas i ono što je učinila Marija. U ovom kontekstu, njezina riječ je bila zagovornička. Ona vidi hitnu i veliku potrebu i posreduje kod svoga sina Isusa. Ona vidi zato što je pažljiva. Pozorna je, jer je sabrana u tišini punoj ljubavi, u kojoj se očituju prave potrebe svijeta. Ono što drugi ne primjećuju, jasno se pojavljuje u Gospinom srcu, koja kao brižna Majka, iza pozornice da tako kažemo, odmah intervenira, traži i dobiva u korist svoje djece. Gospa nas dobro poznaje, jer je naša majka, majka Crkve. Ona dobro zna koje su naše radosti i naše poteškoće, naše nade i naša razočaranja.
Marija, majka koja se brinula za Isusa, sada se majčinskom ljubavlju brine za ovaj ranjeni svijet. Kao što je svojim Probodenim Srcem plakala nad Isusovom smrću, sada ima suosjećanje za patnju raspetih siromaha i stvorenja ovoga svijeta koja se istrebljuju ljudskom snagom. Ona proslavljena živi s Isusom potpuno preobražena i sva stvorenja pjevaju o njezinoj ljepoti: «Ona je Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda” (Ap 12,1). Uzdignuta na nebo, Marija je Majka i Kraljica svega stvorenoga. U svome proslavljenom tijelu, zajedno s uskrslim Kristom, predstavlja stvorenje koje je dostiglo puninu ljepote i savršenosti.
Pobožnost prema Gospi nije neki duhovni bonton već je to zahtjev kršćanskog života. Gledajući u svoju nebesku Majku ohrabreni smo da se odreknemo toliko beskorisnih utega i ponovno otkrijemo ono što je bitno.
Svaka majka i svaka žena je veliki i dragocjeni dar za Crkvu. I dok muškarci često filozofiraju, dokazuju i nameću ideje, žene, majke, znaju čuvati, povezivati u srcu, dati život.
Da nam se vjera ne bi svela samo na ideju ili nauk, svima nam je potrebno majčinsko srce poput Bezgrešnog srca Marijina, koje zna čuvati Božju nježnost i slušati otkucaje srca svakog čovjeka. Zdravo Marijo…
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. svibnja 2022.
Krunica – molitva za sva vremena
Gospa je Kraljica svete krunice. S krunicom u ruci svaki dan ulazimo u Gospinu školu ljubavi u kojoj učimo kako razmatrati ljepotu Kristova lica i zadobiti iskustvo dubine njegove ljubavi. Krunica nije samo neka pobožna praksa, molitva nekih prošlih vremena, kojih se sjećamo s nostalgijom, nego je simbol naše vjere i potpunog oslanjanja na Boga. To je znak naše molitve i ljubavi prema Gospi.U Međugorju svaki hodočasnik ima i moli krunicu koja se upravo ovdje rascvjetala i doživjela novo proljeće. Ona je nedvojbeno jedan od najupečatljivijih znakova ljubavi koji mlađi naraštaji gaje prema Isusu i Mariji a osobito je to vidljivo u Međugorju na slavlju velikih svetkovina, a posebno na Festivalu mladih. U današnjem svijetu koji je toliko raspršen i rastrešen, krunica nam pomaže da Krista stavimo u središte, poput Gospe koja je u sebi razmišljala o svemu što je rečeno o njezinom Sinu a zatim i o onome što je on učinio i rekao. Dok molimo krunicu proživljavamo sve važne trenutke u povijesti spasenja. Gospa nam pomaže da svoje srce usmjerimo prema Isusovom srcu. Krist je stavljen u središte našeg života, našeg vremena, naših mjesta, obitelji, kroz razmatranje i meditaciju njegovih radosnih, žalosnih, slavnih i svijetlih otajstava. Dok molimo ovu duboku i iscjeljujuću molitvu, Gospa nam pomaže da u sebi prihvatimo milost koja proizlazi iz ovih otajstava, kako bi kroz nas mogla prožimati društvo, počevši od svakodnevnih odnosa i čistiti ga od tolikih negativnih sila, otvarajući ga Božjoj novosti. Ako se krunica moli srcem, to jest s ljubavlju, a ne na mehanički i površan način, ona donosi mir i pomirenje jer krunica u sebi sadrži iscjeliteljsku snagu presvetog Imena Isusova, koje se nalazi u središtu svake Zdravo Marije.
Svaki dan moramo učiti od naše nebeske Majke: njezina nas vjera poziva da gledamo dalje od vanjštine i čvrsto vjerujemo kako se svakodnevne poteškoće mogu nadići samo ako smo oslonjeni na Krista. Stoga se želimo uteći Bezgrješnom Srcu Marijinu s obnovljenim povjerenjem kako bismo dopustili da nas zahvati njezina radost, koja svoj najdublji izvor ima u Gospodinu. Radost, plod Duha Svetoga, temeljna je osobina svakog kršćanina: a temelji se na nadi u Boga, crpi snagu iz neprestane molitve, omogućuje nam da se spokojno suočimo s nevoljama. Sveti Pavao nas u poslanici Rimljanima podsjeća: «U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani»! (Rim 12,12). Ove apostolove riječi su poput odjeka Marijinog Veliča i potiču nas da u sebi, u susretima s drugim ljudima, u svakodnevnom životu, njegujemo osjećaje radosti u vjeri.
U mjesecu svibnju koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji želimo s obnovljenom sinovskom ljubavlju okrenuti svoj pogled prema Gospi i zamoliti nju koja je Kraljica mira da daruje mir nama i cijelome svijetu a osobito mir u Ukrajini. Zdravo Marijo…
