Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 18. do 23. listopada 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Siniša Pucić, koji je trenutno na službi prefekta sjemeništa u samostanu Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. listopada 2021.
Poziv sv. Franji s Križa Sv. Damjana upravljen je svima nama
Još sam pod dojmom jučerašnjeg spomendana sv. pape Ivana Pavla II. kod kojeg mi je snažno privlačna njegova ljubav prema Crkvi. U tome me podsjeća na našeg sv. Oca Franju, s obzirom da je crkvenost tipično franjevačko svojstvo. S Crkvom vjerovati, živjeti, djelovati, osjećati za sv. Franju je osnovno načelo življenja vjere – biti podložan Crkvi, biti u Crkvi, integrirajući Evanđelje u nju on želi služiti Crkvi, ne slijepom poslušnošću, nego izgrađujući je, pomažući joj da snažnije i autentičnije postaje Crkva Kristova.
U obnovi Crkve nije prihvaćen od svih – sugrađani ga nabacuju kamenjem i blatom, udaljuju ga od sebe, proganjaju iz njegovog grada, smatraju luđakom… Čak i hijerarhijska Crkva ne shvaća njegov evanđeoski život. No, on ustraje u pozivu i poslanju koje je primio! I ti isti se kasnije oduševljavaju njime, slave ga kao sveca. Kakav obrat!
Niti u jednom njegovom spisu i životopisu nema ni riječi kritike prema Crkvi. No, bio je svjestan slabosti Crkve, njezinih problema i sablazni, za njega je i takva „nesavršena“ Crkva bila povlašteno mjesto gdje je odzvanjala autentična Božja riječ i gdje se Isus očitovao u svojim sakramentima. On zna da se bez Crkve ne može živjeti u skladu s Evanđeljem. Prije svoje smrti u Oporuci je svoju braću očinski poticao na vjernost prema Rimskoj Crkvi.
Poziv sv. Franji s Križa Sv. Damjana upravljen je danas svima nama: Idi i popravi moju Crkvu. Naš se poziv i poslanje može u potpunosti ostvariti samo onda kada sebe vidimo neodvojivima od crkvenog zajedništva. U Crkvi i za Crkvu naša se franjevačka karizma ostvaruje u potpunosti jer ljubav prema Crkvi ljubav je prema Kristu!
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. listopada 2021.
Kapljica vode u kojoj će se oslikavati Božja ljubav
„Tko je vjeran u najmanjem i u najvećem je vjeran“. Ove Isusove riječi, draga braćo i sestre, najbolje se mogu uvidjeti u životima svetaca Crkve. Tako nam vjernost u malome približava zgoda iz života sv. Majke Terezije. Kada joj je jedan novinar rekao da će, unatoč trudu koji je uložila, nakon njene smrti svijet izgledati isto, ona je odgovorila da samo želi biti kapljica vode u kojoj će se oslikavati Božja ljubav. I tu kapljicu vode Gospodin je uzdignuo pred oči cijeloga svijeta, ne samo kršćanskoga puka. Tko još danas na kugli zemaljskoj ne zna za sv. Majku Tereziju, za njezin život posvećen služenju gubavcima, odbačenima, prezrenima, svetački lik tako privlačan mnogima do te mjere da mnogi mladići i djevojke ostavljaju sve kako bi nasljedovali Krista po njezinom primjeru milosrdne ljubavi za bližnje.
Da bi poput sv. Majke Terezije i drugih svetaca i mi mogli cijeloga života ostati Isusu vjerni u poslanju koje nam povjerava, treba nam njegova snaga da savladamo suvremene prepreke koje nam stoje na putu naše vjernosti prema njemu. Prvenstveno nam je potrebna odluka hoćemo li staviti Boga ili bogatstvo na prvo mjesto u svome životu. Ako cilj našeg djelovanja nije usmjeren izgradnji Božjega kraljevstva, već tomu da se mi ‘proslavimo’, da nas hvale, da steknemo cijeli svijet, onda smo na krivom putu koji vodi u vječnu propast.
Danas slavimo spomendan svima nama tako dragog sv. pape Ivana Pavla II. On nam daje vlastiti primjer i potiče iskoristiti tu jedinstvenu priliku i krenuti na put koji vodi do punine sreće, odnosno do svetosti. S tom nakanom prvo krenimo na sv. Ispovijed, priznajmo sve svoje grijehe, a po primanju sv. Pričesti recimo Isusu da želimo da nas On očisti, oslobodi od okova zla i da izliječi naše grijesima izranjeno srce. Zamolimo Ga da nas nauči ljubiti čistom ljubavlju i učini svetima. Svakodnevno, po primjeru Ivana Pavla II., potpuno se predajmo Isusu po Mariji! Predajmo mu svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, sve što jesmo i što posjedujemo, da se i na nama ostvari njegovo geslo: Totus Tuus – Sav sam Tvoj, Isuse.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. listopada 2021.
Bog nam je dovoljna sreća
Za nas kršćane radost, sreća, se krije u prva tri slova pojma bogatstvo, Bog bi nam već sam po sebi trebao biti dovoljna sreća koja nam se daruje, ali i sve ono što izvire iz tajne Božje ljubavi za čovjeka. Isus je tu vrlo jasan kao dijagnostičar naše sreće – ljubiti Boga i bližnjega svoga. U tome je tajna sreće i lijek za naše ranjeno srce.
Za sreću je važno imati otvoreno srce koje želi biti obasjano, osunčano milostima koje Bog tako obilato daje. No, toga nema ukoliko čovjek nije izmiren s Bogom, bližnjima i samim sobom, odnosno, ukoliko cijeli život ne svraća pogled na tmine svoga srca koje nanosi njegov vlastiti grijeh, ukoliko ga se neprestano ne odriče i ne traži Boga za svoga saveznika u borbi protiv Zla, tijela i grijeha.
Isus u prispodobama Kraljevstvo Božje, najveću sreću, uspoređuje s malim stvarima koje je teško pronaći – gorušičino zrno, biser, novčić. Stoga, sreća i jest poput mozaika koji se slaže od kamenčića, malih dijelova, a svaki od njih našim danima, mjesecima i godinama daju smisao. Gospodin nas je obdario s mnogom braćom i sestrama. Radost je sačuvati svakog od njih, da ih ne izgubimo, ne za sebe, nego za Gospodina i Njegovo Kraljevstvo. Za to živimo, za to svaki korak naš ima smisao.
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. listopada 2021.
Koristiti najjače oružje – molitvu
U svakom vremenskom periodu tijekom ova dva tisućljeća pa tako i danas Crkvi najveće rane nanose oni kojima je Bog iskazao najveće povjerenje, a to su njezini pastiri – papa, biskupi i svećenici. Stoga, snažno bole njihovi grijesi počinjeni prema najranjivijim skupinama – djeci i mladima. O tome ne treba šutjeti, ali ne treba ni bacati kamenje na njih. Uvijek nam ostaje mogućnost korištenja najjačeg oružja – molitve. Kao svećenika svakako me muče vijesti koje čujem o tim strahotama koje se ne mogu ničime opravdati. No, iskreno, bole me najviše moji grijesi. Ne smijemo zatvarati oči pred drugima, ali niti biti licemjeri koji likuju zbog grijeha drugih, a vlastite skrivaju i toleriraju.
Danas u Crkvi nije problem u manjku nas svećenika, nego ako mi nismo ono što trebamo biti. Crkva nije i neće biti zajednica velikog mnoštva istinskih Kristovih učenika. Isus stalno koristi sliku malog stada. Ako je to malo stado vjerno Bogu, ako želi autentično živjeti evanđelje, ako se raduje i zahvaljuje Bogu na tom pozivu i želi se tako odazvati, to je malo svjetlo koje obasjava sav mrak oko sebe. Molimo i radujmo se što Bog uvijek podiže nove proroke svoga vremena koji svojim primjerom posreduju ono dobro u istini i ljubavi jer će jedino tako čovjek shvatiti tu istinu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. listopada 2021.
Blаgоѕlоv znаčі mnоgо vіšе оd ѕrеćе
Temeljni čovjekov cilj jest biti sretan. To i nije teško ukoliko znamo da nam Duh Sveti daruje radost kako bi ostvarili vlastitu sreću i druge učinili sretnima. Jedno je sigurno: bez žive vjere u Gospodina to nije ostvarivo. Іmа dоvоlјnо rаzlоgа dа оnі kојі vјеruјu u Іѕuѕа Krista budu ѕrеtnі. Ta oni već sada znaju da nam je darovana najveća sreća, ostvarenje našeg života, a to je baštinjenje Воžјеg nеbеѕkоg krаlјеvѕtvа. Bilo koja druga zemaljska sreća ne može se mjeriti s njome, jer sve što je dio ovog svijeta vrlo brzo prolazi pa tako i sve ono što ovdje na zemlji možemo nazvati srećom: dugi život, zdravlje, obitelj, prijatelji…. Sve to i mnogo toga drugoga samo je preslika one istinske radosti koja se ostvaruje samo u vječnosti u zajedništvu s Tvorcem svake sreće.
S obzirom da vеćіnа ljudi, pa tako i dio vjernika ѕrеću рrосјеnјuје ѕubјеktіvnо, valja nam se čuvati poimanja sreće koju dobivamo kroz osjećaje. Меđutіm, kršćаnѕkі žіvоt nіје utеmеlјеn nа ѕubјеktіvnіm оѕјеćајіmа. Nаšа dоѕtојnоѕt рrеd Воgоm nіје utеmеlјеnа nа nаšеm ѕubјеktіvnоm оѕјеćајu ѕrеćе іlі tuge, vеć nа оbјеktіvnој čіnјеnісі dа је Іѕuѕ umrо zа nаšе grіјеhе і dа ѕu ѕvіmа kојі vјеrоm рrіhvаtе Nјеgоvu žrtvu grіјеѕі vеć орrоštеnі і dа ѕu оnі vеć рrіmlјеnі u nеbеѕku оbіtеlј і tаkо vеć роѕtаlі grаđаnі Воžјеg nеbеѕkоg krаlјеvѕtvа. Dоbrа vіјеѕt је dа је nаšе ѕраѕеnје vеć čіnјеnіса, dа nаm је vеć ѕtаvlјеnо nа rаѕроlаgаnје.
І tаkо, рrеmdа ѕе mоždа nе оѕјеćаmo ѕrеtnіm štо ѕmo “рrоgоnјеni zbоg рrаvеdnоѕtі” (Маtеј 5,10), mоžemo bіtі ѕроkојni, јеr ѕmo vеć dоbіli blаgоѕlоv u Іѕuѕu Кrіѕtu, a blаgоѕlоv znаčі mnоgо vіšе оd ѕrеćе. Іѕuѕ је rеkао: “Вlаgо ѕіrоmаѕіmа u duhu, јеr је nјіhоvо krаlјеvѕtvо nеbеѕkо!” (Маtеј 5,3). Budite blagoslovljeni, braćo i sestre!
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. listopada 2021.
Sv. Luka – nikad potrebniji kao zagovornik kod Boga
Danas Crkva slavi sv. Luku, zaštitnika liječnika i svog medicinskog osoblja, stoga su naše misli i molitve usmjerene za ovu od životne važnosti struku. Kada je dobro upoznao i proučio kršćansku vjeru, sv. Luka se dao krstiti. Izgubio je mnogo u materijalnom pogledu, jer su pogani, saznavši da je postao kršćanin, prestajali biti njegovi pacijenti. Odrekao se liječničke službe i posvetio se apostolskom djelovanju naviještanja Radosne Vijesti. Gospodin Isus pozvao ga je da postane liječnik duša.
Iz medija se doznaje kako godišnje u Hrvatsku komoru medicinskih sestara pristiže oko 250 zahtjeva vezanih uz odlazak u inozemstvo, što govori kako u zdravstvenom sustavu nedostaje čak oko 4.000 medicinskih sestara. Ništa mnogo nije bolja situacija ni s liječnicima, koji u sve manjem broju rade u sve gorim uvjetima nego prije pandemije. Radi se na rubu izdržljivosti, a sustav počiva na entuzijazmu i požrtvovnosti medicinskog osoblja.
Stoga, sv. Luka nam nikad prije nije bio potrebniji kao zagovornik kod Boga nego što je to danas. Pitajmo se: kada smo zadnji puta onako iskreno molili za one koji su neprestano u službi očuvanja ljudskih života, bilo da je riječ o pandemiji nazvanoj Covid-19 ili o onoj još goroj pandemiji tumora. Svima nam je zdravlje pri vrhu ljestvice vrednota za koje molimo, bilo vlastito ili naših najmilijih, pa onda svakako zaslužuju naši medicinari da ih se na dnevnoj bazi spomenemo u molitvama i svetim misama. Na taj način, i mi poput sv. Luke možemo brinuti za duše naše braće i sestara.
