Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 19. do 24. veljače 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Julijan Madžar, svećenik Franjevačke provincije Svetog Križa Bosna Srebrena, koji je trenutno na službi župnog vikara u župi Rama-Šćit. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. veljače 2024.
Život je najveće čudo
Na koncu ovog tjedan dobro je podsjetiti se gdje i kako živimo. Živimo u vremenu u kojem život postaje sve složeniji, a ljudski odnosi sve zamršeniji. Zato je važno shvatiti i cijeniti život. Kaže jedna priča iz jedne škole. U trećem razredu osnovne škole učenicima je postavljen zadatak napisati sedam svjetskih čuda. Nakon nekog vremena, najčešći su odgovori bili egipatske piramide, Taj Mahal, Kineski zid, Bazilika svetog Petra i druge. Učiteljica je primijetila da jedna učenica još uvijek razmišlja, te ju je upitala ima li problema sa svojom listom svjetskih čuda. Da, odgovorila je djevojčica, ne znam koje odabrati ima ih puno. Učiteljica je rekla da pročita ono što je napisala, možda joj mogu pomoći ostali učenici u razredu u izboru čuda. Oklijevajući, učenica je pristala pročitati. Za mene je ovo sedam svjetskih čuda: vidjeti, čuti, dodirnuti, pomirisati, osjećati, smijati se i voljeti. U učionici je nastala tišina.
Sve ono što se podrazumijeva kao svakodnevno i jednostavno u stvari je čudesno. Najvrednije stvari u životu se ne mogu ni napraviti ni kupiti one su darovane. Vidjeti, čuti, osjećati, voljeti zajedno čine najveće čudo, a to je život.
Sjetimo se ovoga često i nemojmo svoj život trošiti uzalud, nego ga cijenimo i Bogu svakodnevno zahvaljujmo, jer zaista, ne postoji veće čudo od života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. veljače 2024.
Put križa biti potpora
Svaki korizmeni petak molimo našu lijepu pučku pobožnost – put križa. Kad razmišljamo o križu najčešće mislimo na neke svoje životne probleme koji su nam tragični i teški, te ih sve stavimo pod zajednički nazivnik da je to naš križ. Koliko god je Isus na putu križa propatio, boljelo ga je i bilo mu teško, ipak je taj križ prihvatio drage volje. Zato se u pobožnosti Puta križa i kaže – prigrli svoj križ, u križu je spasenje! Zašto je Isusu križ, koji mu stvara bol i teret, postao drag? Postao mu je drag jer ga je prihvatio s ljubavlju. Zato svaki put kada bilo čemu u životu dodamo dozu ljubavi, to više nije križ, teret i bol, nego blagoslov.
Danas ćemo spomenuti jednu osobu koju susrećemo na putu križa, a to je Šimun Cirenac, koji pomaže Isusu nositi križ. Danas nam treba Šimuna Cirenaca. Kako možemo postati Šimun Cirenac? Postajemo svaki put kad prema drugoj osobi u potrebi nastupimo s ljubavlju, a ne s nekim lažnim suosjećanjem, interesom i slično. Ovdje je jedno svjedočanstvo jedne majke koja ima dijete s poteškoćama u razvoju gdje ona kaže – budite potpora, svakome je lakše nositi križ ako ima svoga Šimuna Cirenca. Svima dajemo priliku biti uz nas. U našim životima su važni neki ljudi koji nam godinama nisu fizički blizu i ne mogu nam ponuditi ni ručak niti pomoć u bilo kojem poslu, ali oni mole za nas. Za koliko blagoslova imamo zahvaliti našim vrijednim moliteljima. Koliko smo puta u teškim situacijama osjetili kako se nešto iznenada rješava kao samo od sebe, iako je još jučer izgledalo kao nerješiv problem. Ponekad se mi kao roditelji umorimo, klone nam duh i nismo ni za molitvu više raspoloženi. U takvim trenutcima dođe neka milost i ohrabri nas, podigne, a da mi često ne znamo ni otkud. Uvijek u takvim trenutcima pomislim kako nas Bog zaista nikad ne ostavlja, nikad! Ne bojte se biti Šimun Cirenac u svojoj okolini.
Daj nam Bože biti poput Šimuna Cirenca – biti suputnici jedni drugima, ublažavati samoću bližnjima i biti ljudi zajedništva, gradeći mostove od srca do srca.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. veljače 2024.
Djelovati odmah i sada
Ima ljudi koji kažu npr. „trebalo bi zasaditi drveće“ ili „moralo bi se nešto poduzeti“. A opet ima onih koji ne govore što bi trebalo, nego kažu – evo ja ću. Ima ljudi koji kažu „nekada“ bi to trebalo učiniti, a ima ljudi koji čine „sada“. Ne prebacuju odgovornost na druge kako mi to često radimo, nego razmišljaju, donose odluke i poduzimaju sami akciju. A što oni zapravo rade, oni žive!
Mi najčešće živimo ili pod krivnjom u prošlosti ili živimo zabrinuti za budućnost. I tako zagledani u prošlost i budućnost, gubimo sadašnjost. A kaže jedna priča ovako: Bijaše jedan kralj koji je cijeloga života vodio ratove da bi proširio granice svoga kraljevstva. U starijoj životnoj dobi je shvatio da nije pronašao smisao života, i zato je rekao svojim savjetnicima da uzmu sav njegov novac i da idu po svijetu i nađu u mudrim knjigama koji je smisao života. I tako su se savjetnici vratili s brdom knjiga. Kako je kralj bio star, i ne bi ih mogao pročitati, tražio je da mu skrate knjige, svaki put iznova sve kraće i kraće. Na koncu, dok su skraćivali knjige dojuri sluga i kaže brzo donesite knjige, kralj je na umoru. Najmudriji među mudracima priđe kralju u smrtnoj agoniji. Kralj mu reče da mu sve sažme u jednu rečenicu, a mudrac odgovori živi sadašnji trenutak!
Zato i mi kako kaže sveti Padre Pio povjerimo svoju prošlost Božjem milosrđu, budućnost Božjoj providnosti, a sadašnjost Božjoj ljubavi. Naš život nije čekaonica kada će Isus doći. Isus dolazi svaki dan i želi nas pronaći kako živimo mudrost – ljubav. Mi smo ti koji odlučuju. Upornost i strpljivost vode veličanstvenom cilju i velikom uspjehu. U narodu postoji poslovica – kad ima volje ima i načina. Imajmo i mi volje, a Bog će nam dati snagu!
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. veljače 2024.
Molitva
Uvijek je dobro svaki put iznova naglasiti važnost molitve. Molitva je hrana duše, naš razgovor s Bogom. Molimo li se mi na pravi način? Krist u evanđelju uči učenike molitvu Očenaša, koja je danas službena molitva crkve. I u molitvi Očenaša govori se o volji Božjoj. A što je volja Božja? 10 Božjih zapovijedi koje je Bog objavio svome narodu na početku puta prema obećanoj zemlji predstavljaju srž Božje volje i zanimljivo je da se samo tri odnose na njega, ostalih sedam se odnose na čovjeka. Božja volja je ne krasti, ne ubijate, ne činiti zlo, ne lagati. Malena geste po Božjoj volji.
Molitva nam uvijek može samo pomoći, pa i onda kad mislimo da je beskorisna. Jedan dječak je učio moliti, ali nikad ništa nije mogao zapamtiti i smatrao je molitvu beskorisnom. Jednog dana je čuo za jednog starog mudraca u pustinji i zatražio je pomoć kako naučiti moliti. Starac mu je pokazao jedno prljavo sito kod vode i rekao mu da sito napuni vodom i donese. Dok je sito bilo u vodi, bilo je puno vode, čim izvadi sito iz vode ostane prazno. I to se ponavljalo više puta. Dječak ga zatim nervozno upita: “Zašto me mučiš raditi besmisleni posao, kad se voda u situ ne može nositi?” Starac mu je odgovorio: “Sine moj, nije to besmisleno, kao što ni s molitvom nije besmisleno. Ti zaista nisi donio ni jednu kap vode, ali je sito, koje je bilo prljavo, sada je čisto. Tako i molitva, pročišćava te, iako ti to ne osjećaš. Kako voda čisti ovo sito, tako i tebe molitva čisti.”
Ne bojmo se moliti, kako osobno, tako još više obiteljski. Molitvom ćemo pročistiti sebe, a pogotovo naše međuljudske odnose. Odvažimo se i molimo, ujutro za dobra dan, uvečer za dobar san!
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. veljače 2024.
Preobraženje
Kroz korizmu ćemo slušati poziv na obraćenje, slušat ćemo o preobraženju. I svaki susret s riječju preobraženja za nas je teško shvatljiv, nejasno nam je kako to nastaje i uvijek ostaje u magli. Međutim, kad god u crkvi vidimo križ, to je zapravo najveće preobraženje.
Poznato je da su u rimskom carstvu najveći zločinci bili ubijani razapinjanjem križa. Osoba bez imalo dostojanstva, osoba koju se skroz želi poniziti i izrugati bila je razapeta na križu. A nama pak kršćanima, križ je najveće preobraženje i križ je zapravo simbol ljubavi – služenja. Osoba koja ljubi, koja služi drugome preobražava i sebe i svijet. Isus je s križa učinio nešto najveće i nama ljudima i dan danas nepojmljivo, jer prve Isusove riječi na križu jesu molitva za neprijatelje, a druge riječi su spasenje i preobraženje za jednog od dvojice razbojnika koji su bili s njim raspeti. E time nam Isus poručuje što treba činiti njegov učenik i kako nastaje osobno preobraženje.
Preobraziti se znači postati čovjekom – slikom i prilikom Boga! Božja ljubav je vjerna, trajna i uvijek ista. Mi smo biseri u božjim rukama i bez obzira što se dogodi s tim biserom tijekom života – svoju vrijednost ne gubimo. Bog se za nas bori i uvijek će se boriti. Zato nam na našem putu preobraženja uvijek daruje svoje prijateljstvo i govori nam „Ne boj se!“. Ne boj se, jer ja sam s tobom, imenom sam te zazvao, moj si. Dragocijen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim!
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. veljače 2024.
Korizma prilika za nas
U knjizi Mali princ lisica je izvrsno poučila malog princa životnim vrijednostima – samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo. Bitno je očima nevidljivo! Sve što radimo u životu trebamo raditi srcem. Želimo li nekoga usrećiti, učinimo to danas. Želimo li nekome nešto darovati, reći da ga volimo, to učinimo odmah za života i sa srcem. Kad se radi srcem, tad se ne može pogriješiti. Tad i čovjek osjeća mir u sebi i u svom životu. Sve što je radio, radio je srčano, sa srcem.
I nama je korizma prilika očistiti srce i raditi na sebi. Kako ćemo sebe promijeniti? Sebe ćemo promijeniti tako što će više biti Boga u našoj svakodnevnici u molitvi da Bog izlije Duha Svetog na nas. Kada smo u skladu sa sobom, tad se možemo okrenuti prema drugoj osobi, jednostavno rečeno biti tu za druge.
Kroz odricanje od nečega stvaramo prostor za dobivanje nečeg drugog. Premda je naše odricanje najčešće samo privremeno kroz korizmene dane, puno bolje i korisnije za naš život bilo bi činjenje dobrih djela. Pa tako umjesto odricanja od slatka, cigareta i slično, učinimo nešto za drugoga. S drugim se izmirimo, s onima kojima smo duže u svađi popijmo kavu, ostvarimo nešto dobro, nešto konkretno na ljudskoj i kršćanskoj razini. To je bit korizme, koja je hod prema Uskrslom.
