26.3 C
Međugorje
28.05.2222.

Duhovni poticaj Živo vrelo 20. do 24. travnja 2021. – fra Siniša Pucić

Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.

Ovog tjedna, od 20. do 24. travnja 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema je i kazuje fra Siniša Pucić, koji je trenutno na službi prefekta sjemeništa u samostanu Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja možete pročitati i(li) poslušati i ovdje na našoj web stranici.

Duhovni poticaj Živo vrelo 24. travnja 2021.

Naš cilj je živjeti ljubav

Kako li je divno živjeti ljubav! To je cilj koji nam zasigurno valja nastojati svakodnevno ostvarivati, izbor iza kojeg treba potpuno stati. U ljubavi nema kalkuliranja, nema trgovine po principu: dam ti – daš mi. Ljubav se, jednostavno, želi darivati. Kako bi svijet oko nas bio ljepši kada bi nam ljubav doista postala mjera po kojoj naš život, sve što činimo i što jesmo, dobiva smisao. Stoga, kroz naočale ljubavi za Boga i bližnjega svoga promatrajmo svijet, odmjerimo ga tako da uvidimo gdje i kako tom ljubavlju ispuniti nastale praznine, osobito one u ljudskim srcima. Volio bih da nam spoznaja Božje ljubavi prema svakome od nas postane mjera vlastite odgovornosti prema povjerenim nam dušama, napose onima žednima ljubavi koja dolazi od Gospodina.

Zapamtimo, ljubav nema alternativu, te je nemojmo očekivati od drugih da ćemo je primati, već samo od Boga. Tako se nećemo razočarati u ljude, već samo u sebe ako je ne darujemo. Samo ako darujemo mnogo, mnogo ćemo i primati. Isusove ljubavi ima na pretek za svakoga od nas, kako bi je braći i sestrama u potrebi uvijek mogli darivati. Na nama je da živimo ljubav, da sve što činimo bude ogledalo Isusove ljubavi prema nama.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 23. travnja 2021.

Ljubiti i Boga i čovjeka

Svako vrijeme iznjedri osobe koje nazivamo svecima, a svetac ostavlja trag i potiče iako su i stoljeća prošla od njegove smrti. Sveci privlače ne zato jer su živjeli drugačiju svakodnevicu, već zato jer su živjeli svakodnevicu kakva bi trebala biti. Nažalost, svetost života kod mnogih danas izaziva podsmijeh i odbacivanje, ali samo svetost života koja se očituje u konkretnim i jednostavnim znacima ljubavi jest ono što možemo nazvati normalnim životom, odnosno životom vrijednim življenja. Na svetost je pozvan svaki od nas, a pred oči nam dolazi sv. Franjo, sv. Antun, sv. Majka Terezija ili netko drugi od uzora svetosti po kojima želimo rasvijetliti i svoje životno poslanje u ovome svijetu.

Sigurno poznajemo mnoštvo ljudi koji su dobri kao kruh, duša od čovjeka, ali jednostavno s Bogom nikako ne mogu doći u kontakt te i svjesno/nesvjesno odbijaju zajedništvo s Njim. To su humanisti, ljudi čija savjest ih usmjerava da je dobro činiti dobro čovjeku. No, kršćanin, uz ljubav prema čovjeku, gaji i ljubav prema Bogu. Nažalost, danas se događa da imamo kršćane koji bi bili samo ljubitelji Boga, a čovjeka ljube po svom nahođenju. Mi se ne možemo zvati kršćanima ukoliko naša ljubav ne ide u dva smjera, ukoliko Boga ne prepoznajemo u tolikim potrebitima koji nas okružuju.

Ako želimo nešto učiniti za Boga, učinimo konkretno djelo ljubavi i milosrđa prema čovjeku. Tko će biti heroj ovoga vremena i postići svetost života? Znano je Božjemu i našem srcu koliko smo revni u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. U svakom danu života, u svakom susretu s čovjekom, darujmo ono što im je potrebno.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 22. travnja 2021.

Koliko smo s Isusom, toliko smo sretni

Najveći izazov naviještanja Kristova uskrsnuća nije stati pred one koji ga još nisu upoznali, već donijeti tu novost onima koji su zajedno s njime jeli i pili a potom se udaljili, izgubili životnu radost i prepustili se tuzi i očaju. Ta težina kao da je postala njihov identitet i teško ju je odagnati. Radost uskrsnuća zaživljena u istinskim svjedocima Kristovog trijumfa jedina je kadra otjerati tamne oblake koji su se nadvili nad životima mnogih kršćana te usmjeriti njihov pogled prema Mladom Suncu s visine čija svjetlost obasjava srce svakog čovjeka koje mu se otvara.

Vjerujem da je Isus obrisao suze s vašeg lica i vratio vam osmijeh da ga možete slijediti u radosti koju valja unijeti u svaki susret s bratom čovjekom. Pitajmo se: je li naša radost iskrena, izvire li iz ljubavi prema Isusu ili možda iz nekih emocija sadašnjeg trenutka koje su uvijek kratkotrajne i prolazne? Zasigurno nas Gospodin hrabri da ostanemo u njegovoj ljubavi i radosti, da gledamo u njega i budemo s njime pa nam istinske radosti neće nedostajati, jer On će nam je dati. Dakle, onoliko koliko budemo s Isusom, toliko ćemo biti sretni i sreću širiti svijetom.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 21. travnja 2021.

Gospodinova strpljivost s nama

Ma, koliko li je Gospodin strpljiv s nama! Razmatrajući Riječ Božju u ovom uskrsnom vremenu sve više me njegovo strpljenje oduševljava dok uviđam koliko li smo mi ljudi nestrpljivi. Strpljivost je jedna od najbitnijih odlika ljubavi kojom nas Gospodin ljubi, ali i poučava kako da ga nasljedujemo.

Slušajući učenike, gledajući njihovu zbunjenost i strah, da sam na Isusovom mjestu ne samo da ne bih bio toliko strpljiv u tumačenju uskrsnuća, nego bih vjerojatno izgubio volju za time zbog njihove nevjere ili sporog shvaćanja vjere. Ne samo da im je rečeno po prorocima što će se s njime zbiti, nego im je sam Isus o tome govorio pune tri godine, bilo riječima, bilo djelima. No, to im nije bilo dovoljno da mu potpuno povjeruju.

Stoga, ima li uopće smisla naša vjera bez onog završnog i najvažnijeg dijela – uskrsnuća tijela i duše, cijelog čovjeka?! Bez toga ostajemo nedorečeni, kao slovo „i“ bez točke ili pak kao torta bez šlaga. I mnogo, mnogo više. Isus strpljivo uvodi svoje učenike u tajnu uskrsnuća, zato jer ih ljubi i zato što je to najsigurniji način da će povjerovati. A da se neće pokolebati, nego mu ostati vjerni do kraja. Biti s Isusom i njegovim vjernima svu vječnost – za to se isplati na ovome putu ustrajati do kraja. Stoga mu zavapijmo: „Ostani i s nama, Gospodine, u večeri našega života, već sada kada znamo da ne možemo učiniti ništa bez Tebe, a osobito kada nas životne snage napuste.“


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 20. travnja 2021.

Bismo li do kraja ostali uz Isosv križ?

Sigurno su neki od vas čuli priču kako je jedan naoružani muškarac ušao za vrijeme svete mise u crkvu i pod oružanom prijetnjom zatražio da izađu van svi oni koji nisu spremni dati život za Krista. Kada je nakon stampeda mnogih u crkvi ostalo svega nekoliko vjernika, naoružani muškarac rekao je svećeniku da sada može nastaviti sa svetom misom.

Pitam sebe i vas: što bismo mi učinili da se nađemo u takvoj situaciji? Da li bi se poput gotovo svih apostola na Veliki petak razbježali na sve strane, spašavajući u strahu svoj život, ili bismo poput Ivana evanđelista, bez obzira što ostali učinili, ostali do kraja uz križ Isusov, riskirajući da i nas ne uhvate? Teško je iz ove perspektive sa sigurnošću odgovoriti, da ne bismo poput Petra u jednom trenutku Isusu rekli: Ako te i svi napuste, ja te neću ostaviti!, a onda nedugo nakon toga ga zatajili pred slugama ovoga svijeta.

Ne oslanjajmo se na vlastite snage, već na dosadašnje iskustvo vjere, temeljem kojeg možemo zajedno uskliknuti: Kako li je lijepo biti Kristov svjedok, pa i pod cijenu vlastitog života! Vjerujem stoga da ćemo kao dio malog stada-žive Crkve, ostati Kristu vjerni, moleći ga da nam s tim ciljem umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav u služenju Bogu i bližnjima.

Tako ćemo biti istinski svjedoci Uskrsloga, koji je došao da bilo u zgodno ili nezgodno vrijeme ostane s nama, zajedno s nama jede i pije, raduje se i tuguje, ljubi nebeskoga Oca kao i svakoga brata i sestru.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne