Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu slušati od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovaj tjedan, od 20. do 25. siječnja 2025. ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Nikola Jurišić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi župnog vikara u Tomislavgradu. Njegove duhovne misle možete pročitati i poslušati u nastavku.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. siječnja 2025.
tko bi se s Tobom
mogao i pokušati
nadmetati u rasipnosti?
od početka
starcu obećaješ potomstvo
poput zvijezda na nebu;
nerotkinji sina;
grešniku spasenje;
zarobljeniku izbavljenje;
robu kraljevstvo.
i što pokušati
staviti na vagu
kako bi bilo
makar jednako?
da cijeli život stavim,
ništa ne bi vrijedio.
da svu ljubav
koju u sebi nosim,
na istu stranu dodam,
ništa se ne bi promijenilo.
da sve zasluge
koje za života ostvarim
dodam već stavljenome,
sve bi bilo isto.
ništa nemam.
ništa nije moja zasluga.
ni prijatelj.
ni ljubav koju nosim.
ni radost.
ni hvala koju Tebi dajem.
od najmanje
do najveće sitnice,
ništa nije moje.
osim grijeha.
njega si već na križu otkupio.
iako ničim nikada
neću moći uzvratiti,
želim umrijeti pokušavajući.
dajući Ti hvalu,
ne dajem od svoga,
već vraćam ono što Ti pripada.
proslavljajući Tebe
kroz svoja djela,
opet ne dajem od svoga,
već drugima darujem
što si Ti dao meni.
ako se i razdam za sve,
tako da za sebe ne ostavim ništa,
opet bih bio prazan.
i kako da miran
stanem pred Tebe
kad Te susretnem?
znajući da nemam ništa
mogu samo od straha umrijeti.
ruke će mi biti prazne.
ne mogu Te
nadmašiti u rasipanju.
uvijek ćeš imati više
od onog što mogu zamisliti.
ali,
ono što mogu jest
rasipati ono
što Ti daješ meni.
možda će me ono
što sam od Tvoga dao drugima,
učiniti Tebi nalik
makar u rasipanju.
ne mogu se rasipati
dragocjenom nardovom pomašću,
ali mogu Te ljubiti u drugima,
opraštati im,
služiti im.
znam,
neću davati od svoga
nego rasipati Tvoje.
ako ništa drugo ne mogu biti,
daruj mi milost
da postanem
rasipnik Tvoga bogatstva.
ako je Tvoja volja.
amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. siječnja 2025.
samo Tebi je,
Gospodine, poznato
koliko puta sam bio
ona izgubljena ovca
koja sama bira svoj put,
sama sebi traži pašu
i bira vodu koju će piti.
Ti imaš dovoljno ovaca
i nećeš primijetiti
ako jedna ode.
tako sam, barem, mislio.
lutajući,
često se vraćam
na ista ona mjesta
na kojima si me
i prije pronašao.
ne da Tebi olakšam,
već u nadi da ću ovaj put
uspjeti naći nešto dobro
ili izboriti se s onim
što na putu nađem.
ali Ti dobro znaš
da tako nikad nije bilo.
već prvi krivi korak
za mene je bio
put bez povratka.
ne mogu.
stid me.
nakon toliko novih prilika
kako da se ponovno vratim?
zar ima smisla?
sve oprostiš,
daruješ novi početak
i opet sve po starom.
kao da mi to Tvoje
ne znači ništa,
a dobro znaš
da mi znači sve.
Vjerujem
kako Tvome pogledu
nikada nije izmakao
onaj moj prvi krivi korak
kad god bih ga učinio.
i možeš ga spriječiti,
ali ne ograničavaš
moju slobodu.
uz Tebe se može ostati
samo ako Te slobodno odaberem.
Tebe se može ljubiti
samo slobodna i nenavezana srca.
Ti to jako dobro znaš.
zato i dolaziš
svaki put
onu ovcu,
koja je mislila da je nevažna,
uzeti na svoja ramena,
dati joj odmor,
oprost i mir,
samo kako bi je vratio
tamo gdje pripada –
u Tvoju blizinu
gdje je najbolja ispaša,
najčišći izvor
i najugodniji odmor.
znam da ću poželjeti
opet otići svojim putem.
ali,
molim Te,
prekrši moju slobodu
i ne daj mi da odem!
drži me čvrsto!
onako kako samo Ti možeš.
i,
hvala Ti!
za svaku priliku
i svaki povratak Tebi
za koji nisam imao snage.
hvala Ti
što si bolji
nego zaslužujem.
hvala Ti
što Tvoju ljubav ne razumijem.
hvala Ti!
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. siječnja 2025.
Dođite k meni svi
koji ste izmoreni i opterećeni
i ja ću vas odmoriti.
Uzmite jaram moj na sebe
jer sam krotka i ponizna srca
i naći ćete spokoj dušama svojim.
Uistinu, jaram je moj sladak
i breme moje lako.
davno si izrekao te riječi,
a i danas njihov odjek
osjetim u svom životu.
bilo u ispovjedaonici,
bilo s prijateljem
ili potpunim strancem,
ali s Tobom uvijek
dijelim svoje terete.
i biva lakše.
svaki put.
zajedno kročiti s nekim
i ići prema Tebi
puno je lakše
nego ići sam.
i to je jedna od rijetkih
zapravo bitnih stvari u životu:
od Tebe učiti
kako drugome biti
Šimun Cirenac,
baš kao što si Ti meni.
hvala Ti
što u moj život
neprestano šalješ Šimune,
ali i one kojima ja
mogu biti Šimun.
svjestan sam
da malo toga
mogu učiniti sam
i da iza sebe
ne želim ostaviti ništa,
čak ni najmanju uspomenu
na sebe u srcima drugih,
već samo svjedočanstvo
da je danas moguće
biti do kraja Tvoj.
zato mi daruj milost
da zaboravljam svoje terete
i rado na svoja leđa
uzimam tuđe
i olakšam im put do Tebe.
pomozi mi da živim tako
da za Tebe samo pripremam crtu
na koju ćeš staviti svoj potpis.
ako se to
ne bude moglo pročitati
na knjizi moga života,
nisam napisao ništa.
zato Te molim:
potpiši se
kada moja slabost dođe do granica.
ako je Tvoja volja.
amen.
