Švicarska garda kao obrambena snaga Vatikana nastala je 22. siječnja 1506. godine za vrijeme pape Julija II. koji je zamolio švicarske kantone da mu pošalju malu vojsku od 200 ljudi za obranu Papinske Države.
Švicarci su se odazvali i na današnji dan stigao je u Rim kontingent od prvih 150 vojnika. Zbog toga se on uzima kao simbolični početak postojanja švicarske garde. Inače, mnogi europski dvorovi imali su švicarsku gardu. Naime, ta je zemlja nekoć bila relativno siromašna alpska zemlja, pa su njezini mladići bili prisiljeni tražiti posao u inozemstvu kao vojnici-plaćenici, piše povijest.hr, prenosi Hrvatska katolička mreža.
Papinska švicarska garda sastoji se od 135 pripadnika. Švicarska garda francuskog kralja Luja XVI., primjerice, bila je posljednja koja je ostala braniti kralja za vrijeme Francuske revolucije i pri tome je izginula gotovo do posljednjeg čovjeka.
Papinska švicarska garda danas je posljednja takve vrste na svijetu. Sastoji se od 135 pripadnika i to: 99 gardista, 31 dočasnika, 3 časnika, 1 kapelana i 1 zapovjednika (koji je uvijek po činu pukovnik).
Kako su petorica Hrvata postali dio vojne postrojbe koja štiti pape?
U posljednjih 20-ak godina čak petorica Hrvata postali su dio te poznate vojne postrojbe koju su stoljećima činili isključivo Švicarci katolici, nadaleko poznati kao vrsni vojnici i hrabri ratnici.
U pola milenija dugoj povijesti Švicarske garde nije bilo Hrvata zbog samo jednog razloga: pripadnik te najmanje i najpitoresknije vojske na svijetu mora biti rođen u Švicarskoj, a ondje se Hrvati nisu rađali sve do epohe «gastarbajtera».
Biti švicarski državljanin, katolik, u dobi između 19 i 30 godina, visok barem 174 centimetra, maturirati…
Ostale uvjete je bilo lakše ispuniti: biti švicarski državljanin, katolik, u dobi između 19 i 30 godina, visok barem 174 centimetra, maturirati, proći švicarsku vojnu obuku, biti u odličnoj fizičkoj i doličnoj moralnoj kondiciji, a ne biti oženjen, barem dok ne postignu dočasnički čin, piše Zagrebačka nadbiskupija.
Prvi među njima, Aleksandar Barbarić, prisegnuo je 1998. kao prvi Hrvat koji je ikada primljen u sastav papinske Švicarske straže. Bila mu je 21 godina, rođen je u Švicarskoj, u St. Gallenu, gdje se davno nastanio njegov otac, Zagrepčanin.
Prvi Hrvat koji je ikada primljen u sastav papinske Švicarske straže je Aleksandar Barbarić.
Tada je to bila vijest, poslije je postala praksa: uslijedili su Štefan Radoslav Brauer, Željko Pavelko, Ivan Šarić i Andrew Galantay, kome je djed po majci otišao raditi u švicarski kanton Ticino, ali se familija svake godine vraćala u Biograd, pa i kad se kao zet pridružio otac Galantay.
Ivan Šarić, podrijetlom iz Prisoja kod Tomislavgrada, koji je čuvao i Benedikta XVI. i papu Franju, je među njima prvi koji se odlučio za svećenički poziv i trenutno je svećenik u biskupiji St. Gallen.
Švicarski vojnici još od ranog srednjeg vijeka slovili su kao dobri najamnici. Iako su Švicarci kao vojnici služili pape još od početka XIV. stoljeća, do njihova ustroja kao vojske podložne izravno papi došlo je tek za pape Julija II. Na temelju ugovora s kantonima Zürich i Luzern on je zatražio da mu pošalju 200 vojnika.
Prvi kontingent od 150 vojnika stigao je u Rim pod zapovjedništvom kondotjera Petera von Hertensteina i kapetana Caspara von Silenena, a sam ih je papa 22. siječnja 1506. blagoslovio na Trgu Sv. Petra. Upravo se taj datum smatra danom službenog osnutka te najstarije vojne postrojbe na svijetu.
Švicarci su ustrojeni u snažnu i discipliniranu postrojbu koja je bila podređena izravno papama, a njihov je broj varirao ovisno o prilikama. Ipak, Papinska garda nije zadržala kontinuitet jer su je nekoliko puta raspuštali i ponovno ustrojavali, pa tek od 16. stoljeća kontinuirano služi i čuva Svetog Oca.
Svoj najsvjetliji, ali ujedno i najtragičniji trenutak Papinska švicarska garda doživjela je 6. svibnja 1527. kada su plaćeničke čete cara Karla V. zauzele i opljačkale Rim. Braneći uzmak pape Klemeta VII. u Anđeosku tvrđavu, od 189 švicarskih gardista poginulo ih je čak 147, zajedno sa zapovjednikom Kasparom Röistom. (kta)
