12.6 C
Međugorje
28.02.2121.

Duhovni poticaj Živo vrelo od 25. do 30. siječnja 2021. – fra Nikola Jurišić

Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.

Četvrtog tjedna u ovoj 2021. godini, od 25. do 30. siječnja, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremio je i kazivao fra Nikola Jurišić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na Humcu. Njegove svakodnevne duhovne misle možete pročitati i poslušati u nastavku.

Duhovni poticaj Živo vrelo 30. siječnja 2021.

Ti u meni

S pogledom punim poštovanja prilazim Tebi i pitam se kako bih započeo ovaj naš razgovor, tko zna koji po redu. Izgubljen u svojoj tišini često shvatim da se grčevito držim samoga sebe kao da nešto mogu sâm učiniti. I – kada dođe prvi trenutak da nešto učinim –ne mogu sâm, ali se i dalje držim sebe. Kao da se previše bojim prepustiti Tebi da me vodiš onim putem kojega si Ti, ionako, već za mene prošao. No, Ti onda razbijaš tu šutnju u meni i pokušavaš me umiriti. Gledam sebe i vidim da sam nemirna površina mora koja ne može prikazati nikakav odraz. Treba mi mir kojeg samo Ti možeš dati. Samo mirna površina vode može dati jasan odraz onoga što se krije iznad i ispod te površine. Stvoren sam na Tvoju sliku – moram biti i Tvoj odraz. Smiri me!

Duhovni poticaj Živo vrelo 29. siječnja 2021.

pođi i budi moje svjetlo!

Dođe onaj trenutak kada shvatiš da promjena mora doći. Ne želiš više odgađati jer si umoran od samoga sebe i onoga što činiš. Tražiš i ne pronalaziš tog novog sebe kakav želiš biti. Gledao si svugdje i sve si pretražio ali nikakvih rezultata nije bilo. Vikao si i dozivao ali se nitko nije odazvao. Gledao i ništa nisi vidio. Doticao i ništa nisi osjećao. Samoća i usamljenost pored toliko drugih.

Najednom se okreneš i doživiš ono što je doživio i Savao. Dolazi do tebe Onaj čijeg si se pogleda bojao. Budući da si odgađao susret s Njim koji se ionako morao dogoditi On je došao do tebe. Vidio je koliko lutaš i koliko tražiš te je došao pomoći ti. Na kraju krajeva i sam znaš da je to jedini način ali nisi imao hrabrosti to učiniti prije.

Takav susret mijenja čovjeka iz temelja. Bio je to susret brojnih grijeha i Božje ljubavi. Kao da imamo izgleda? Sve je na Njegovoj strani. Jedino oružje koje imamo protiv Njega je naša sloboda. To je opet druga priča.

Ova Ljubav je u tišini ljubila. Ni riječ čuo nisam a i sada odjekuje u meni. Ni riječi osude tu nije bilo. Ta Ljubav ne osuđuje. Ona ljubi i želi biti ljubljena. Sve protrne. Zastane. Nestane. Od Savla nastao je Pavao. To je ono što Ljubav čini. Od staroga – novo. Od tražitelja – nađenoga.

Čuo sam na kraju ipak samo nešto. Već onda kada sam bio drugačiji. Kada sam shvatio da sam izašao iz tame i da ne mogu tu ostati. Čuo sam samo: Sada pođi! Pođi i budi moje svjetlo!

Duhovni poticaj Živo vrelo 28. siječnja 2021.

kako je lijepo imati prijatelja!

Kako je lijepo susresti Prijatelja.
S njim je dovoljno biti.
Ne treba razmišljati što i kako.
Sama blizina je dovoljna.
U svojoj malenosti ne vidi svoju veličinu.
I to mu je najveća osobina.
Malenost kojom pobjeđuje svaku oholost.
Kako je lijepo susresti takvoga čovjeka.
Ma koliko umorni bili, taj susret odmara.
U svaki nemir unese svoj mir.
Svojom brigom umiri cijeli svemir.
Vrijeme s tim čovjekom najbolji je zagrljaj za dušu.
Ma koliko vremena prošlo od zadnjeg susreta
svaki put bude tako potrebno.
Kako je lijepo susresti takvoga čovjeka.
Njegova radost razvedri svaku tugu.
Njegova snaga vidi pobjedu u svakoj borbi.
Njegov smijeh unosi iskrenost gdje god ga čuješ.
Da nema takvih ljudi
svijet bi bio siromašan.
Tih.
Bezbojan.
Prevelik.
Umoran.
Nemiran.
Tužan.
Slab.
Bez osmijeha.
Kako je lijepo susreti takvoga čovjeka.
Kako je lijepo imati prijatelja.
Tako tiho i neočekivano uđe u život
i unese promjenu bez da to želi.
Hvala Ti što i danas progovaraš po prijateljima.
I onda kad je potrebno opomenuti.
I potaknuti.
I onda kad nam želiš reći da smo ti dragi unatoč našim nesavršenostima.
Hvala Ti što u nama takvima pronađeš način da onome pored nas budeš blizu i pokažeš Ljubav.
To je Tvoj način razgovora s nama – prijateljstvo.
Hvala Ti!

Duhovni poticaj Živo vrelo 27. siječnja 2021.

Ti i samoća

Ulazim u prostor koji odiše Tobom
ali Te ne primijetim
jer, vjerojatno, nisam spreman
za susret s Tobom.
Tek maleni plamen mi govori
da si Ti tu;
da si spreman, poput tog plamena,
rasvijetliti tamu moga srca.
Nikada se nije ni radilo o Tvojoj spremnosti
da nešto učiniš za mene.
Uvijek se radilo o meni
i mojoj spremnosti da susretnem Tebe.

Tvoje strpljivo čekanje
u tišini
koja vapi za susretom
prekinuo bi tek poneki prolaznik.
Tu tišinu ispunila bi
tek pokoja riječ
koja bi u sebi nosila cijeli jedan život.
Bila bi to riječ nekog siromaha
koji od Tebe prosi ono
što mu samo Ti možeš dati.
Takav siromah sam i ja
ali mi je neugodno prositi.
Zato nisam čest gost
Tvoje tišine i samoće.

Nepomično čekaš da se približim,
da barem primijetim da si tu
a moja pažnja često ode na sve drugo
prije nego na Tebe.
Jer ne vidim koliki sam siromah.
Mislim da sam bogat svojom dobrotom,
i da mi Ti nisi potreban.
Okovan samim sobom i
tobože svojim dobrim djelima
ne uviđam koliko sam
Tvoje dobrote gladan
i Tvoje ljubavi žedan.
Tako sputan samim sobom
ipak dolazim u Tvoju blizinu
i ne remetim tišinu koja ovdje vlada.
Samo Te u tišini promatram
i pokušavam utažiti Tvoju žeđ
za mnom.

Teško je postati siromah
i izgovoriti barem jednu riječ.
Teško je ali tako potrebno.
Dopuštaš mi da Te susretnem
u tišini i samoći.
Tu me dotičeš i mijenjaš.
Činiš od mene prosjaka Ljubavi.
One Ljubavi koja je kadra
rasvijetliti svako srce;
one Ljubavi koja je kadra
u Šimunu prepoznati Petra
i u Savlu Pavla.

Samo jedan pogled na Tebe
samog i tihog
bio je dovoljan
da i mene dotakneš i promijeniš.
Da obnoviš onu riječ:
“Pođi za mnom!”

I tu dolazi odgovor na moju molitvu
da kažeš makar riječ koju bih do kraja slijedio.

Hvala Ti
što si i u tišini glasniji od moje dobrote
koja ionako nije moja
već Tvoj dar meni.

Duhovni poticaj Živo vrelo 26. siječnja 2021.

izvezi na pučinu!

Nije to bilo tako davno.
Bio sam zauzet svojim mrežama.
Lovio sam u njih svoje snove.
Ponekad bi se i želja zaplela u mrežu
koju sam pleo samo za sebe.
Nije u toj mreži bilo prostora za druge.
Pučina ispred mene bila je samo moja.
Ponekad bih je podijelio s nekim
ali sam je sebično držao za sebe.

Taj jedan dan,
koji je bio drugačiji od ostalih
po jednom susretu kojeg ću uvijek pamtiti,
oslobodio se prostor na mojoj lađi.
Ili je On oslobodio prostor za sebe;
još danas to ne znam.
Znam da je ušao u moju lađu
kao da je Njegova i da Njemu pripada.

“Otisni malo od kraja!” – reče.
Kao da ima vlast.
I nada mnom i nad lađom.
Nisam Ga poznavao
ali sam ipak otisnuo od svog kraja.
I nastavio se baviti svojim mrežama
dok je On poučavao mnoštvo.
Nisam ni shvaćao da sam i sam bio poučen
iako to nisam htio biti.
Imam svoje mreže
u koje pokušavam uhvatiti samoga sebe.
Tek poneka Njegova riječ
došla bi do mene.
I nije mi bilo svejedno.

“Izvezite na pučinu
i bacite mreže za lov!”
Nakon noći prepune neuspjeha
ovakva mi rečenica ne treba.
Ne služi mi ničemu.
Nema mi smisla.
Ipak, Njegove riječi su drugačije.
Kao da u sebi krije taj moj neuspjeh
i želi ga preobraziti.
To što nisam uspio uloviti sebe
ne znači da trebam prestati loviti.

“Učitelju, ne poznajem Te
i nikada ovo ne bih učinio,
ali na Tvoju riječ
bacit ću mreže.”
I tek što sam Te poslušao
učinio si čudo u mom životu.
Ulov nikada nije bio veći.
Ne mogu ga sam ni izvući.
A Ti si i dalje sa mnom na lađi.
Pozivam i druge u pomoć.
I njihove lađe se prepuniše.
Sitiš i druge svojom blizinom.
Ne samo mene.
Obilje je dočekalo one
koji su bili spremni nakon osobnog neuspjeha
poslušati Tvoju riječ.
Tko si Ti?

“Idi od mene!
Grešan sam čovjek, Gospodine!”

Tko bi drugi mogao biti?
Kako bih mogao biti
u Njegovoj blizini?
Ipak, On je želi.
On traži moju blizinu.
Zato je i ušao u moju lađu.
Da ostavim svoju mrežu
i podijelim s drugima
ono što mi On želi dati.
A On je i dalje u lađi.
Nije je napustio.
Iako sam Mu jasno dao do znanja
da može ići, neću Mu zamjeriti.

“Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!”

I tako je sve počelo.
Nema smisla ostati u lađi.
Kako ne krenuti za Njim?
Srce, oduševljeno,
nikada nije ovako kucalo!
Sve u meni govori da trebam ići za Njim.
Što s lađom?
Što s mrežom?
Sve to ostavljam žalu.
Nek ostanu kao svjedok ovog susreta
onima koji se budu pitali gdje sam.

Tvoja riječ rastavila je
mene i moje želje;
mene i moje snove;
moju mrežu i lađu
i sve što sam poznavao
rastavila je od mene.

I zahvalan sam Ti na tome.
Zato slobodnog srca mogu krenuti za Tobom.

Duhovni poticaj Živo vrelo 25. siječnja 2021.

Nikodem i ja

noć je i želim Te susresti.
hoćeš li naći vremena za mene?
ne znam susrećeš li druge u noći..
malo me strah tuđih pogleda
pa bih radije da se susretnemo u noći.
poput Nikodema
koji je postao Tvoj učenik,
sasvim drugačiji od drugih.

“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svog Sina
Jedinorođenca…”
samo Nikodem je mogao čuti te riječi.
u njima si otkrio ono najosobnije o sebi –
zbog čega si došao na ovaj svijet.
i teško mi je shvatiti to.
je li moguće da nas toliko ljubiš?
više nego mi sami sebe.
da smo Ti toliko važni?
više nego mi jedni drugima.
da toliko vrijedimo?
je li to stvarno moguće?

znaš, do sada sam mislio da si svemoguć.
i u takvoj slici o Tebi
nisam mogao vidjeti ovo što sada otkrivaš.
tu nisam mogao vidjeti milosrđe,
nisam tu mogao pronaći oprost
ni sve ono što si Ti sam otkrio o sebi.

zašto se sada, tako iznenada,
pokazuješ kao da nisi svemoguć?
pokazuješ svoju slabost.
slab si na onoga koji je potreban Tebe.
na onoga koji se bez Tebe tako lako gubi.
na onog koji živi u grijehu.
i želiš ga spasiti.
zar Te je tako lako ganuti?
već na prvi krivi korak Ti pružaš ruku?
na malu glad za Tobom ti pripravljaš gozbu?
zar si toliko nemoćan?

moćni ljudi nikada ne bi tako reagirali.
ali oni nisu svemoćni.
mi smo navikli da se moć pokazuje tako
kako je oni pokazuju.
maleni, moćni ljudi.
a Ti, veliki i svemoćni Bog
svoju moć pokazuješ kao nemoć.

Tvoja svemoć je ujedno i najveća nemoć.
iskusio sam da jednu stvar ne možeš:
ne možeš me prestati ljubiti.
što god ja učinio.

hvala Ti što si upravo tu
odlučio biti nemoćan.
što na takav način pokazuješ svoju svemoć.
hvala Ti što ulaziš u moju noć
i tu mi otkrivaš svu svoju svemoć!
hvala Ti što si u mojoj noći,
dok su me snovi pokušali odvesti od Tebe,
ušao u moj život
i udaljio me od svojih snova
kako bih bio u Tvojoj blizini!

želim krenuti za Tobom,
takvim Učiteljem
koji za mene daješ život!
neka moj život
bude odgovor na tu
Tvoju vjernu ljubav.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Mit o kreativnom neredu

Sjećam se da sam u sjemeništu, u srednjoj školi, kod jednog kolege na radnom stolu vidio ispisanu latinsku poslovicu: „Serva ordinem et ordo servabit...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Hoće li s Porfirijem i papa Franjo u Srbiju?

Izbor donedavnog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića za 46. po redu patrijarha Srpske pravoslavne crkve svojevrsno je iznenađenje jer se očekivalo da će umjesto bivšeg...

Zar se ne sjećate?

U ono vrijeme; učenici zaboraviše sa sobom ponijeti kruha, imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: -„Pazite, čuvajte se kvasca farizejskoga i...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...