Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Ovog tjedna, od 24. do 29. ožujka 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao brat Marinko Klaić.
Rođen je 1980. u Vojvodini gdje je završio osnovnu i dio srednje škole. Završio je Institut za teološku kulturu pri KBF-u u Zagrebu. Kroz različite je službe do sada boravio u samostanu u Požegi i Trsatu, Palestrini (Rim) te u Pazinu. Od kolovoza 2021. dozvolom svojih poglavara i mjesnog biskupa živi na području Gospićko-senjske biskupije u nekom obliku osame i pustinje, naglašavajući ”ne po kazni već po želji” Ps 27,8.
Ako ste njegove duhovne poticaje propustili u našem programu, donosimo ih i ovdje, na našem portalu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. ožujka 2025.
Trenutak za sebe i Njega
Sveti brat Albert Chmielowski, ponizni franjevački laik, osnovao je zajednicu braće i sestara koji se brinu o siromašnima, drže kuće za beskućnike i pučke kuhinje. Jedno od njegovih važnijih pravila za te dvije zajednice jest provesti vrijeme u molitvi, samoći i pustinji onoliko vremena koliko su bili među ljudima i u aktivnom djelovanju. Ako je bilo šest mjeseci aktivnog rada, slijedi šest mjeseci pustinje, molitve, duhovnog rada na sebi. Shvatio je da svako djelovanje, koliko god bilo plemenito, mora imati molitvenu pozadinu. Shvaćali su to i majka Tereza i sv. Franjo, i svi velikani kroz povijest Crkve.
Mi vjerojatno takav luksuz ne možemo sebi priuštiti, ali ne smijemo se ni pomiriti s tim da nam aktivizam oduzme svaku priliku za malo mira i tišine, za barem jednu kvalitetnu duhovnu obnovu ili vježbe u godini i barem dvadesetak minuta molitve u danu, pri tome ne mislim na vas, dragi redovnici i svećenici; od nas se traži više, puno više, ponekad i onoliko koliko br. Albert traži od svoje zajednice.
Isus je svoje učenike slao da i sami djeluju, da osjete snagu čudesa koju im je predao, ali ih je nakon tih iskustava uvijek pozivao da se povuku u osamu, u tišinu, u molitvu. Valja u samoći o svemu dobro razmisliti, posložiti dojmove, ispitati savjest i pripremiti se za još puno toga što tek dolazi. Sutra je nedjelja i ako već danas nisi u mogućnosti otpočinuti, sutra to svakako učini. Podnesi Isusu izvještaj o tome što se sve u proteklom tjednu dogodilo i zamoli ga da ti pomogne umiriti se i odmoriti. Kao i Njemu, možda ni tebi tvoji najbliži neće dati mira, ali ipak gledaj ukrasti koji trenutak samo za sebe i Njega.
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. ožujka 2025.
Snaga, simbolika i poruka križa
Danas je korizmeni petak i mnogi će od nas poći za križem, slijediti Isusa u njegovoj muci i patnji. Križ ne prestaje biti znak prijepora. Ponegdje je to plod sekularizma, ponegdje je u pitanju pritisak ili čak progon od strane drugih religija. Rekli bi smo, oko križa uvijek neki nemiri. A nama kršćanima on znači upravo suprotno, upravo ono zbog čega prihvaćamo druge i drugačije. Križ je naš put prema miru.
Križ Gospodinov uči nas prihvaćati vlastite križeve, nositi teret života, svaki pad i podizanje pa i križeve i padove drugih.
U jednom sam periodu svog života imao krizu molitve, vjere, nedostatak pouzdanja u Boga i tko zna što sve ne, barem se meni tako činilo. Nije to bilo jednom i nije da toga više neće biti, ali u jednoj od tih kriza koje svi vjernici prolazimo, znak križa mi je bio taj znak nade, i slamka spasa. Ne znajući kako moliti, odakle krenuti i uvjeren da sam izgubio tlo pod nogama, što je vjerojatno bilo pretjerano, na tren mi je palo na pamet; ako misliš da si sve izgubio, vjeru, molitvu, pouzdanje, općenito Boga u svom životu, kreni iz početka. Koji je to početak? Pa to je ono kad te mama ili tata kao malo dijete nauče znamenovati se znakom križa. † U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Odlučio sam da ću prije svake molitve, prije svakog obroka ili nekog posla, kada se inače križam, taj križ učiniti svjesno i ispravno, nikako teatralno već dostojanstveno, strpljivo i molitveno. Sve što je slijedilo iza toga, molitva, rad, jelo, nije mi više bilo važno jer nisam niti bio sposoban razmišljati o bilo čem drugom. Svu sam snagu usmjerio na taj znak križa i na to kako ću ga staviti na sebe. Činio sam to duže vrijeme, možda nekoliko mjeseci, zaboravljao i vraćao se toj odluci. Danas, nakon puno godina mogu zaključiti da mi je to bila jedna od boljih i važnijih duhovnih vježbi u životu. Vratilo mi se povjerenje u Križ, u Božju ljubav, Njegovu prisutnost i strpljivost sa mnom ovakvim kakav jesam te nada i vjera da i onako samo Bog drži konce mog života i svijeta u svojim rukama.
Dobro je da nas Bog ponekad podsjeti na snagu, simboliku i poruku križa, da ga ne uzimamo zdravo za gotovo, da ga ne pretvorimo u tjeranje muha. Danas kada činim znak križa na sebi doista osjećam njegovu snagu i zaštitu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. ožujka 2025.
‘Ako želiš naučiti moliti, počni moliti’
Ponekad moram priznati sebi, a danas i vama da sam puno puta bio jedan od onih ovisnika o literaturi na temu molitve. Čim se pojavi neki učitelj molitve i izda svoju knjigu eto i mene na kasi da ga u toj učiteljskoj namjeri podržim, premda ne garantiram da ću je i pročitati, barem ne do kraja. Svi u sebi krijemo čežnju za molitvom, za Božjom blizinom, samo je puno puta nismo dovoljno svjesni. Mnogi od nas imaju svoj ustaljeni, redoviti molitveni život, svoj stil molitve, svoju molitvenu školu i načine koje preferiraju i to je pohvalno. Mnogi se pak u tom traženju i svekolikoj današnjoj ponudi izgube. Problem je u tome što se zapravo izgubimo već na početku. Sveti Augustin veli: „Sva je molitva u tome da dođemo u dodir s čežnjom u nama.“
A ta se čežnja krije upravo na početku. To je ona prva želja u kojoj osjetimo poriv da stupimo u odnos s Bogom. Umjesto da se zadržimo kod nje i u njoj ostanemo koji trenutak, mi je odvažno ostavimo po strani i krećemo u potragu za što boljim, sadržajnijim, više teološkim ili duhovnim izričajem. I ni jedan nam učitelj molitve pri tom ne govori da ono o čemu piše i govori, zapravo nije naše iskustvo i naša škola. Može nam biti od koristi i često puta jeste, ali nikada ne govori o našem iskustvu Boga već o iskustvu tog konkretnog pisca i učitelja. Ono što mi je pomoglo da se oslobodim nepreglednog traženja vlastitog molitvenog iskustva i da u to traženo iskustvo napokon zakoračim jeste jedna kratka rečenica pustinjskih otaca: „Ako želiš naučiti moliti, počni moliti“. Vratila me je na početak, na tvorničke postavke i naučila me da krenem od sebe, od one svoje siromašne, ponekad zamračene čežnje za Bogom i da joj dopustim da se u meni razvija, onako kako to Bog za mene želi. To iskustvo želim svima koji misle da su na početku i koji iskreno traže svoj put molitve i odnosa s Bogom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 26. ožujka 2025.
Klanjanje pred Presvetim
U posljenjih nekoliko godina po našim manjim i većim gradovima svjedočimo sve češćem otvaranju kapela i crkava za vječno klanjanje. Mjesta su to molitve i tišine u kojima se vjernici obvezuju dan i noć na svoj sat klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom. Euharistija tako ostaje u središtu kršćanskog i katoličkog života vjernika i to je velika milost koju treba tražiti svaka veća i aktivnija župa u svijetu. Papa Franjo na svjetskom danu mladih 2023 godine opominje: „Neobično je što smo izgubili molitvu euharistijskoga klanjanja. Moramo to obnoviti. To znači biti u tišini, pred Gospodinom… Jedino ćemo pred Gospodinom ponovno zadobiti želju i strast za evangelizacijom.” Euharistijski Isus u središtu grada, u središtu župe, jednog samostana ili bilo koje vjerničke zajednice, pokretač je i snaga koja privlači i obnavlja.
Nažalost u našim krajevima postoje župe i vjernici koji doslovce ne znaju što to znači izložiti Presveto u crkvi i čemu to služi. Dok s druge strane poneke biskupije i redovničke zajednice, kao i druge vjerničke strukture svjedoče da im je upravo to iskustvo redovite molitve u klanjanju pomoglo obnoviti svoju zajednicu vjernika, svećenika, redovnika ili redovnica.
A klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom najjednostavnija je i najkontemplativnija škola molitve. I kada ne znamo što bi smo sa tom tišinom, s mislima i pogledom koji stalno izmiče maloj bijeloj hostiji u pokaznici, naš je boravak pred Njim već jedna konkretna molitva. Možda je ponekad borbena, ponekad nemirna, ponekad prekrivena osjećajem odsutnosti nas samih kao i Boga, ali je svakako molitva tijelom i duhom, i ukoliko je redovita donosi ozbiljne plodove. Uostalom, probajte pa ćete vidjeti. Petnaest minuta dnevno ili nekoliko puta tjedno, dobar je početak i ozbiljna molitvena škola. Razmisli danas gdje bi i kako mogao ukrasti svom vremenu petnaest minuta vječnosti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 25. ožujka 2025.
Ljubav je put velikih promjena
Crkva posljednjih desetljeća prolazi velike kušnje, kako zbog nedovoljnog broja odazvanih na Božji poziv tako i zbog odazvanih koji ponekad nedostojno žive svoj odaziv. Naravno, mislimo na svećenike i Bogu posvećene osobe. Puno je kritike i rasprave, vjerojatno pravedne kao i nepravedne, puno je osuda i nerazumijevanja, ali u svemu tome premalo je molitve, iskrene, ustrajne i goruće. Sveti Franjo veli u jednoj od svojih opomena: „Neću u svećenicima gledati grijeha, jer u njima razabirem Sina Božjega i moji su gospodari. A to činim s toga jer u ovome svijetu od samoga Svevišnjega Sina Božjega ne vidim ništa tjelesno do presveto tijelo i presvetu krv njegovu, koje oni primaju i drugima podjeljuju.“ I možemo slobodno nadodati, nitko osim njih ne može nam to priuštiti.
Nije jednostavno zauzeti stav povjerenja ako nas je netko već povrijedio ili sablaznio, svjesni smo toga. Sveti Franjo je znao da opomena sigurno ima slabiji učinak od iskrene ljubavi prema onima koji griješe. Iako je sama opomena često neizbježna i samo je evanđelje preporuča na ispravan način.
No, ljubav je put velikih promjena. Takav je ponizni stav jednoga Franje, siromaška i klošara iz Asiza, ukrotio velikog Inocenta III., papu, političara, vojskovođu, moćnika svoga vremena, kao i velikim dijelom samu Crkvu onoga vremena, moćnu političku i teritorijalnu utvrdu željnu križarskih pohoda i borbe za premoć. I ne sluteći što joj svojim primjerom i ljubavlju čini, Franjo obnavlja Crkvu koja puca i ruši se sa svih strana i daje joj jedno sasvim novo lice. Molimo za naše svećenike, biskupe i redovnike, vjeroučitelje i roditelje i počnimo to činiti iz ljubavi na koju Bog ne može ne odgovoriti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. ožujka 2025.
U kakvog Isusa ti danas vjeruješ?
Svi se možemo složiti da ponekad pomislimo kako o Isusu znamo podosta. To nas može dovesti u opasnost da nam postane sasvim običan lik u povijesti koji nosi ‘pozitivnu’ poruku baš kao što su i mnogi drugi, ali ne nužno i netko tko nam život može spasiti i učiniti ga posve drugačijim. Danas Isusov lik često prikazuje pretjerano prisnim, sladunjavim. Nazivamo ga prijateljem i bratom, zaručnikom i savjetnikom, i On sve to jest, ali je i mnogo više od toga. Suvremena pop-kultura voli ga prikazati ‘simpa frendom’ koji sjedi na klupčici kraj buntovne tinejdžerice ili modernim hipsterom koji je tu, ne zahtijeva ništa, već eto uživa u ležernoj spiki s opuštenom ekipom. Može biti i to, ali u svakom slučaju više je od toga.
Tako se malo po malo dogodi da je Isus i dalje dobar prijatelj, ali ne nužno i Bog; dobar brat, ali ne nužno i Spasitelj; dobar zaručnik, ali ne nužno i Otkupitelj, dobar ‘life coach’, ali ne nužno i Sin Božji koji svojom krvlju spašava čovjeka. I onda se pitamo zašto u našim životima nema čuda i zašto Isus ne intervenira malo ozbiljnije? Pa, koliko ga ozbiljno shvaćamo, toliko mu ostavljamo prostora da nam učini baš kao i u Nazaretu one godine kad su ga izbacili iz hrama smatrajući da ga dobro poznaju, ta samo je sin drvodjelje.
Isus i dalje mora ostati ISUS – Bog spasava. Onaj Sin Božji pred kojim valja i kleknuti, udariti se u prsa, pognuti glavu i pokloniti mu se, dati hvalu koja pripada Bogu, prikazati žrtvu, post i ustrajnu molitvu. Isus je to koji visi na križu, pere prljave noge učenicima, maže oči blatom i pljuvačkom, dira gubavce i dopušta bludnici da ga dotakne….
Slika o sladunjavom Isusu tjera nas da pred njega stavljamo sladunjave probleme; Isus Bog, Otkupitelj i Spasitelj rješava one egzistencijalne, životne. U kakvog Isusa ti danas vjeruješ?
