Nauči me, Bože, kroz ovih 40 dana biti bliže Tebi.
Nauči me biti zahvalna za sve darove koje si mi dao, a ja ih ne znam cijeniti. Za sve ljude koji moj život čine potpunim, a ja im ne znam to reći.
Nauči me poniznosti, temelju svake kreposti, kojoj težim.
Daj mi da s radošću primim svaku kušnju, svaki križ, svaki problem kojim me blagosloviš da me s njime i osnažiš. Daj mi da prihvatim svaku tvoju volju, bez ijednoga “zašto”. Jer ti znaš što je najbolje za tvoje ljubljeno dijete.
Daj mi mudrosti da razlučim što je dobro, što je življenje po tvojim zapovijedima.
Nauči me da ljubim. Bez razloga, bez koristi, bez da tražim obostrano.
I da budem raširene ruke onima koje treba zagrliti da osjete sigurnost, da budem rame onima koji na nj trebaju nasloniti glavu.
Nauči me šutnji kada budem htjela najviše reći.
Nauči me slušati. I kada to najmanje želim.
Dopusti mi vremena za preispitivanje. Sebe, svojih odluka, svojih uvjerenja, svoga života.
Daj mi da prepoznam gdje sam voljena, da nađem gdje je srcu mir.
Nauči me da se odreknem sebe, da bih mogla pronaći Tebe, da rastem u vjeri onako kako Ti tražiš od nas. Da s potpunim pouzdanjem sve predam Tvome milosrđu.
Ne dopusti da mi srce ikada bude punije ičega drugog osim Tebe. Jer samo je u Tebi mir, dušo moja.
Neka uvijek imam vjere da kažem „Neka mi bude po Tvojoj riječi „. Nauči me da vjerujem. Pomozi mojoj nevjeri.
Nauči me svjesno se nositi sa svojim slabostima, da ne shvatim ovo vrijeme milosti kao nošenje sa nekim zabranama, nego otvaranje novim mogućnostima.
Potakni me da se mijenjam iznutra, jer je ono bitno očima nevidljivo. Nauči me napredovanju sa strpljenjem, radu s razumijevanjem, nauči me opraštanju. I zaboravljanju.
Provedi me kroz sve osjećaje koji će ovu pripravu učiniti Tebi na slavu, a meni na rast u vjeri. I kroz ovaj moj hod u pustinji, svojom snagom me zakrili.
Ankica Ostojić
