Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 26. travnja do 1. svibnja 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Goran Azinović, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar u Čitluku. Njegova promišljanja pročitajte i(li) poslušajte u nastavku.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. svibnja 2021.
Iscijediti pastu za zube
Isus je promatrao onu ubogu udovicu koja je došavši u hram ubacila dva novčića. Ubacila je sve što je imala. Iako su bogataši ubacili više, ali oni su ubacili od svoga suviška, a ona je ubacila sve što je imala. Ubacila je sav svoj žitak što ga imaše. Sve je dala, bezrezervno. Ona više nema zaliha, sve je predala svome Bogu. Bogataši imaju mnogo zaliha, a ona nema više ništa, osim providnosti da će njezinim životom upravljati Bog koji je nikad neće ostaviti. Vidiš, možeš dati i kad si siromašan, možeš dati i kad nemaš više ništa, jer i to „ništa“ možeš dati svome Bogu. O, kako je čudesno Bogu sve dati i pri tome ne brinuti za zalihe! Onaj tko poput bogataša skuplja zalihe zapravo se boji života. Ljudi koji imaju puno boje se budućnosti. Praveći zalihe žele si osigurati tu budućnost.
Ova uboga udovica je dala sve, ništa joj više nije ostalo. To moguusporediti s pastom za zube. Često perem zube i brzo potrošim pastu, pa me nerijetko dočeka prazna tuba. No, i tada uzmem tubu i doslovce je iscijedim. Iscijedim joj „dušu“! Želim iscijediti sve što je u njoj ostalo kako bih mogao s barem malo paste oprati zube. Često mi se to dogodi. Često „mučim“ tubu i uzimam sve što je u njoj. Eto, tako je i ova uboga udovica učinila sa svojim životom i srcem. Ona je „iscijedila“ svoje srce. Ništa joj više nije ostalo. Sve je predala. Potpuno sve! O, kada bih imao vjeru kao ova uboga udovica i kada bih„cijedio“ svoje srce kao što nekad cijedim pastu za zube! O, kada bih i svoje srce tako „iscijedio“ i sve predao Bogu! Kad god cijedim pastu, postavim sebi pitanje: kada ću „cijediti“ i svoje srce?
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. travnja 2021.
Grješan sam ti ja čovjek
Ljudi su često lažno skromni, pa ponekad i lažno ponizni. Kako bi sebe prikazaoponiznim, čovjek voli kazati: „Ma, grješan sam ti ja čovjek…“ Kažu da se neki biskup nije slagao sa nekim svećenikom. Poslao mu je pismo na kraju kojeg je stavio svoje ime, kako se inače biskupi potpisuju, ali je uz ime dodao i pridjev„grješni“.Biskup je želio tom svećeniku poručiti kako je on samo slab i običan čovjek, ali kad je svećenik vraćao pismo, na omotnicu je dodao upravo taj biskupov dodatak. I tako je naslovio pismo: Grješnom tom i tom (N. N.). Budući da se biskup jako uvrijedio jer ga je nazvao grješnim, taj mu je svećenik rekao da ništa loše nije učinio, već je samo uzeo onaj naziv kojim je biskup sam sebe oslovio. Ova istinita priča donosi zanimljivu poruku: čovjek je često lažno skroman. Nešto kaže, a zapravo ne misli tako, ali u tom trenutku lijepo zvuči to što kaže. Često zvuči vrlo ponizno, a to nažalost nije. Zato čovjek uvijek treba samo govoriti one riječi iza kojih i stoji; riječi koje istinski označuju njega i njegovu nutrinu, a ne samo riječi koje služe kao dekoracija njegovu životu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. travnja 2021.
Dvije zastave
Svaka država, svako kraljevstvo i svako carstvo ima svoju zastavu. Pod tom se zastavom živi, ali i vodi rat. Kad bi u srednjem vijeku vojskovođa osvojio neki grad ili kulu, onda bi na zidine toga grada izvjesio zastavu pobjednika. Vojska vodi rat pod zastavom svoje države. Pogaziti zastavu znači poraziti neprijatelja. Samo zastava koja vijori na vjetru predstavlja zastavu pobjednika. Sviživimo pod nekom zastavom, ne samo državnom, već i onom duhovnom. Sveti Ignacije Loyola govori kako postoje dvije zastave. Opominje nas da se nalazimo pred borbom dviju zastava: jedna je Kristova, a druga je Sotonina zastava; jedna je duhovna, a druga je svjetovna zastava. Pod Isusovom se zastavom ogledaju poniznost, ljubav, služenje, žrtva, darivanje, a pod Sotoninom zastavom nalaze se taština, blud, škrtost, moć, karijera.
Sveti Ignacije nas opominje da možemo izabrati samo jednu zastavu, ne više njih.Možemo služiti samo pod jednom zastavom – Kristovom ili Sotoninom. Trebamo često zastati i zagledati se da vidimo pod čijom zastavom stojimo, čiju himnu slušamo. Čija melodija odzvanja u nama: melodija Božjeg kraljevstva ili melodija tame? Kome uistinu služimo? Pod čijom zastavom želimo provesti ovaj život? Čovjek mora odgovoriti na ta pitanja, mora vidjeti što nosi u sebi, čime je zasićen; čime je ispunjen. Na ljudima je moguće lako vidjeti pod čijom zastavom vojuju. Ljudi će vam lako pokazati koračaju li ponosno stazama života pod Božjom zastavom ponizne pobjede ili pak pod zastavom sebičnosti, taštine i prolaznosti ovoga svijeta.
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. travnja 2021.
Dijamantni golubići
Nedavno sam posjetio jednog župnika koji živi sam u župnoj kući. Želio sam ga obići i barem nakratko raspršiti njegovu usamljenost. Kada smo sjeli i počeli piti kavu, u kavezu sam opazio ptice. Uskliknuo sam iznenađeno: „Papige! To si nabavio da ne budeš potpuno sam!“ A on je odgovorio: „Ne! To nisu papige! To su golubići, dijamantni golubići iz Australije. To su najmanji golubovi na svijetu. Mirni su i prelijepo pjevaju.“ I, doista, kada sam prišao bliže kavezu, shvatio sam da su to maleni golubovi. Župnik je potom rekao da zašutimo na trenutak, a kad smo se umirili, čuli smo kako golubići lagano pjevuše. Doista čudesno i blago pjevuše, opuštajuće. Tada je župnik rekao: „Ako u prostoriji vlada buka, nećeš ih čuti kako pjevuše. Potrebni su mir i tišina da čuješ njihov pjev, jer su nježna glasa.“
Slično se događa i s Bogom. On govori tiho i nježno. Nećeš čuti njegov glas ako si okovan bukom. Bog ne povisuje svoj glas premda je Riječ; Bog je uvijek nježan premda je Moćan; Bog je uvijek jednostavan premda je Svemoćan; Bog doista tiho govori. Božji pjev čovjeku je toliko blag. Zato je Marija i čula arkanđelov glas, jer je živjela u tišini. Naime, tišina nije vladala samo oko nje, već i u njoj. Ovi čudesni golubići naučili su me divnu lekciju: najljepše melodije su nježne i tihe, a najbolje se čuju samo ako si i ti obasjan tišinom. Čuti nešto posebno možeš samo ako si svoje srce obukao u tišinu. Bog neprestano govori, samo ti moraš biti tih da bi čuo onoga koji je još Tiši, premda je Bog.
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. travnja 2021.
Božja ostava
Sveti Ivan od Križa duboko je promišljao o Bogu. Često se pitao što treba dati Gospodinu: koliko žrtve, koliko molitve, koliko dobrih djela? Što Bog očekuje od njega, jer i Bog ima svoja očekivanja. Nakon dugotrajne molitve dolazi do spoznaje i uzvikuje: „Ti, Ivane, daješ Bogu jedno, a on traži drugo!“ I često je to uistinu tako: mi Bogu dajemo jedno, ali on traži nešto posve drugo. Sjećaš li se kada te je majka dok si bio dijete poslala po nešto u trgovinu ili u ostavu, a ti doneseš nešto sasvim drugo, što uopće nije tražila, pa ti odmah kaže: „A, ne to! Ne to, ono drugo sam tražila!“ Pitaš se jesi li krivo čuo ili se ona možda krivo izrazila? Hm! Vjerojatno si ti krivo čuo.
Slično se događa i u našem odnosu s Bogom. On nam iskazuje svoja očekivanja šaljući nas na Zemlju, a Zemlja je njegova ostava. Poslao nas je na Zemlju da mu nešto donesemo, a to nešto zove se svetost. To želi da mu doneseš, a ti si zaboravio zašto te je Bog poslao; zaboravio si što ti je Bog šapnuo na uho; zaboravio si što ti je točno rekao. Kada dođeš u nebo noseći u svojim rukama to što si uzeo iz ostave, bojiš li se da ti Bog ne kaže: „Ne, nisam te poslao po to!“ Dobro se sjeti što ti je Bog šapnuo na uho prije nego te je poslao na Zemlju, jer još nije kasno. Sjeti se po što si poslan! Reci i ti kao sveti Ivan od Križa: „Ja Bogu dajem jedno, a on traži drugo!“ Sjeti se što je to drugo, što Bog uistinu želi od tebe!
Duhovni poticaj Živo vrelo 26. travnja 2021.
Želim biti sveta
Ona je čudesna svetica; ona je zapravo dijete. Zauvijek je ostala malena, ne samo stasom, već i poniznošću. Ona je Mala Terezija. Nije htjela ništa ni zapisivati, ali na zapovijed poglavarice piše djelo o svome životu, točnije o svojoj duši pod naslovom Povijest jedne duše. To će je djelo učiniti jednom od najpopularnijih svetica pa će postati zaštitnica mnogima. A i proglašena je naučiteljicom Crkve. Malena, a Crkva ju je tako uzvisila! Bila je redovnica karmelićanka. Dok se kao djevojčica ispovijedala kod jednog svećenika, izrazila je želju da postane sveta, baš kao jedna druga Terezija – ona iz Avile. Naime, Terezija Avilska bila je također karmelićanka i u velikom je zamahu i punoj snazi obnovila karmelićanski red. Svećenik je odmah Maloj Tereziji rekao da je ohola i dao joj strogu pokoru. Zamjerio joj je što je uopće i pomislila biti sveta kao Terezija Avilska, jer to je za njega bio najbolji primjer oholosti i umišljenosti ove djevojčice.
Mala Terezija se nakon ispovijedi vratila kući tužna i dugo je ponavljala u sebi: „Pa, što sam krivo rekla?! Samo želim biti sveta, baš kao sveta Terezija Avilska!“ I uspjela je… Postala je sveta. I jedna i druga Terezija su svetice; i jedna i druga su naučiteljice Crkve; i jedna i druga darovale su Crkvi ljepotu svoga služenja. Neću ništa loše ni oholo učiniti ako jednog dana i ja kažem: „Želim biti svet kao Ivan Pavao II.!“ ili: „Želim biti sveta kao Majka Terezija!“ Neću pogriješiti ako zbilja to želim, ako poželim biti svet kao drugi sveci. Pogriješit ću jedino ako ne poželim biti svet/a i pritom još uzmem krive uzore za nasljedovanje.
