Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 2. do 7. prosinca 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Siniša Pucić, koji obnaša službu upravitelja župe sv. Nikole Tavelića u Rijeci. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. prosinca 2024.
Svjetlo vjere, nade i ljubavi
Razmišljajući o vremenu došašća, ne možemo ne uočiti simboliku svjetla koje označava Isusa koji dolazi. On želi to svjetlo vjere, nade i ljubavi upaliti i u našim srcima, kako bismo i mi bili njegovo svjetlo za naše bližnje.
Ono što osobito zabrinjava kada su u pitanju naši svakodnevni odnosi članovima naše uže i šire obitelji, jest nemogućnost praštanja nekom od onih koji su nam od Boga darovani na osobiti način, našoj krvnoj braći i sestrama, roditeljima ili pak djeci. O, kako li je teško u sakramentu pomirenja slušati jadnoga grješnika koji traži oprost od Boga za svoje grijehe, a kaže da ne može oprostiti nekome od svojih bližnjih, pa bilo to nešto i prije nekoliko desetljeća!?
Braćo i sestre, kako možemo biti nositelji Kristova svjetla spasenja drugima kada neopraštanjem sebe isključujemo iz spasenja? Kako možemo u ovom svetom vremenu biti nositelji mira drugima, kada pristajemo na nemir u svome srcu?
Isusova poruka spasenja zahtjevna je odluka koju donosimo ako ga želimo nasljedovati, slijediti njegov primjer. Sami svojim snagama to ne možemo ostvariti, jedino se predajući njegovoj milosti da nam pomogne u ljubavi, u praštanju, na svakom koraku našega puta ovozemaljskim hodočašćem.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. prosinca 2024.
Pripremiti svoju nutrinu
Jučer je počelo došašće, vrijeme iščekivanja Isusovog drugog dolaska, u kojem nam je najvažniji zadatak pripremiti svoju nutrinu na susret s Onime koji me želi susresti i darovati mi sve ono što mi ovaj svijet ne može dati.
No, ništa manje važno nije od Boga nam povjereno poslanje da, po njegovom primjeru, i mi krenemo u susret drugima, osobito onima koji ne poznaju Svjetlo svijeta, već tapkaju u mraku vlastitoga bezboštva, beznađa i besmisla.
Ovih dana razmišljam o tome kako nismo mi kršćani svojim zaslugama upoznali Isusa i njegovu spasiteljsku ljubav, nego je to čisti milosni dar od Boga.
Kako onda ne razumjeti one koji Krista još nisu upoznali kao mi, te se stoga klanjanju svome JA ili drugoj osobi, navezani isključivo na ovozemaljsko, materijalno, propadljivo i prolazno? Svijet ne može niti upaliti, a još manje održavati plamen na svjetiljci njihova života.
To su najveći slijepci, jer su izgubili jasan pogled u daljinu prema vječnosti, te u nepreglednoj tmini, tjeskobnim strahovima i brizi za očuvanjem vlastitog života, iščekuju skorašnji kraj umjesto radujući se Onome koji čini sve novo.
Dragi Isusovi i Marijini prijatelji, Isusovo svjetlo vjere, nade i ljubavi sa svjetiljki života koje nam Gospodin neprestano puni svojom ljubavlju, dužni smo dijeliti tolikom mnoštvu onih oko nas koji žive kao da ne žive. Krenimo im ovog Došašća ususret, jer ćemo i o tome položiti račun u ruke Sina čovječjega kada ponovno dođe.
