Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 1. do 6. rujna 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi Prenj kod Stoca. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. rujna 2025.
Razmišljanje o pozivu
Od našega rođenja a osobito od svoga krštenja trebali bismo razmišljati o svom pozivu, zvanju, zašto si došao na ovaj svijet sa svim svojim posebnim darovima.
Imati poseban smisao života — poziv, zvanje — dar je od Boga koji dolazi uz naše rođenje i krštenje. To je privilegij — i vrijedno je naše vrijeme i trud otkriti i pripremiti se za naš životni poziv. Nije nam sigurno da ćemo biti potpuno sretni i ispunjeni sve dok ne shvatimo što je naš poziv i slijedimo ga.
Crkva stavlja poseban počast svim zvanjima jer svako zvanje, na kraju, podrazumijeva život slijedeći Isusa. U obitelji ili na poslu trebamo svjedočiti Krista Uskrslog.
Na primjer, Isus je često bio nazivan rabinom ili učiteljem. U tim vremenima samo su vrlo inteligentni i nadareni muškarci mogli postati rabini, a kad bi rabin rekao mladoj osobi „Slijedi me“, to je bilo veliko priznanje. Ta mlada osoba pozvana je na nešto vrlo važno.
Kada je Isus vidio Šimuna (Petra), Andriju, Jakova i Ivana kako bacaju i krpe svoje ribarske mreže, rekao im je: „Idite za mnom, i učinit ću da postanete ribari ljudi“ (Matej 4,18-22; Marko 1,16-20).
Isus je njima dao novi poziv, postali su veliki apostoli koji su širili Radosnu vijest Isusa Krista, izgradili Crkvu i promijenili cijeli svijet na bolje. Ako tražiš i otkriješ svoj životni cilj — svoj poziv, svoj zvanje — bit ćeš sretan osoba. Činit ćeš velike stvari. Pomoći ćeš Isusu da promijeni svijet na bolje.
Isusova Majka, Marija, primila je poseban poziv koji joj je donio anđeo, te je rekla DA i postala je majka Isusa (vidi Luka 1,26-38). Samarijanka, žena koju je Isus sreo kraj bunara prepoznala je da je Isus Mesija i otišla drugima pričati o njemu (Iv 4,7-30). Nakon Isusove smrti na križu, pokopa i uskrsnuća, Marija Magdalena tugovala je nad njegovim praznim grobom. Kada joj se Isus ukazao, pozvao ju je po imenu i poslao da ode i kaže drugima Radosnu vijest (Iv 20,11-18). Dan Svih Svetih slavimo 1. studenog; slavimo sve ljude kroz povijest koji su rekli DA Božjem pozivu i učinili ovaj svijet boljim mjestom.
I mi Smo Pozvani!!!
Mi, također, smo pozvani naviještati Radosnu Vijesti drugima. To je dio svakog kršćanskog poziva. Pozvani smo od Boga na visoki cilj.
Neki su pozvani posvetiti cijeli život širenju Evanđelja i voditi Božji narod ulaskom u svećeništvo i služenjem Bogu svaki dan radeći za Božje Kraljevstvo, izgradnju kršćanske zajednice, čitanju i propovijedanju Božje riječi, te donošenju živoga Isusa Krista narodu Božjem u Euharistiji. Muškarci koji su pozvani na ovo zvanje doista ispunjavaju visok cilj. Donose svijetu veliko dobro i velike blagoslove.
Neki su pozvani posvetiti cijeli život dijeljenju Dobre Vijesti kao sestre i braća i redovnici. Često žive u zajednici, svakodnevno se molеći i služeći Bogu ali i služeći drugima koji su u potrebi.
Muškarci i žene koji sklapaju sakrament ženidbe imaju vrlo posebnu misiju (poslanje) pomoći jedni drugima da žive svetački i donoseći potomstvo. Postaju odgovorni za cijeli novi život. Imaju poseban poziv odgajati djecu, pružati im sigurnost i voljeti ih ljubavlju Isusa. Oženjeni su najsretniji i najispunjeniji kada se oslanjaju na Boga da im se ostvaruje poziv. I oženjeni ljudi ispunjavaju visok cilj.
Neki ljudi biraju poziv života kao nevjenčani u čistoći. Pronalaze svoj poziv služiti Bogu prema svojim talentima, darovima, interesima i sklonostima. Na način na koji žive svoje živote službe, ispovijedaju dobro i ljubav Božju i učenja Isusa.
Svaka osoba ima svrhu u životu, poziv od Boga. Jedan od naših velikih zadataka u životu je slijediti Božji poziv, pronaći svoj poziv. Bog poštuje tvoju odluku, on će ti pomoći u rastu, dat će ti snagu i vještine koje ti trebaju. On želi izvući od tebe ono najbolje. Bog na poseban način blagoslivlja one koji cijelim srcem odgovore na njegov poziv i daruju sebe u svrhu za koje su pozvani.
Bog te poslao na svijet s prekrasnim darovima, talentima. Možeš činiti dobro poštivanjem drugih; stvarajući i organizirajući stvari; rješavajući probleme; hraniti, njegovati, liječiti i poučavati druge; i mnoge druge stvari. Jesi li dobar u osmijehu? Ako jesi, možeš se često osmjehivati kako bi zračio radost i podignuo raspoloženje ljudi. Jesi li dobar u slušanju? Ako jesi, možeš pažljivo slušati druge. Ljudi trebaju osjećati da ih netko sluša; žele znati da ono što kažu ima važnost za druge. Slušanje je veliki dar. Jesi li dobar u razgovoru i dijeljenju misli, ideja i priča? Ako jesi, možeš dijeliti sretne, pozitivne misli, davati komplimente i koristiti ovaj dar da drugi budu sretni. Što je s likovnom umjetnošću, glazbom, sportom, pisanjem, kuhanjem? Kroz bilo koju vještinu koju razviješ dok rasteš prema i u svom posebnom pozivu, Bog će kroz tebe djelovati kako bi izgradio Božje Kraljevstvo i učinio svijet boljim mjestom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. rujna 2025.
Ljubav prema Bogu
“Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Iv 14, 23)
Želimo li da Gospodin dođe k nama i nastani se u dubini naše duše? Vjerujem da je odgovor lagan “Da.” No, to se često u brzopletosti izjavljuje, da bi odgovor bio iskren moramo najprije biti svjesni svoga duhovnoga stanja. Jedini način da se ostvaruje ljubav prema Bogu jest čuvati Njegovu riječ, Njegove zapovijedi.
Zanimljivo je da se čin ljubavi prema Bogu uvjetuje našom ljubavlju prema Njemu. S druge strane gledanja, postavimo pitanje sebi: Hoće li nas Bog voljeti samo kada ga mi najprije volimo? Naravno, Bog nas voli savršenom ljubavlju bez obzira na to volimo li ga ili ne. Ali čuvajući i živeći po Božjim zakonima, ljubav poprima posve novi oblik kada je primljena i uzvraćena. Stoga, kada iskreno odlučujemo voljeti Boga, iako ga nikada ne možemo dovoljno ljubiti, iznenada ćemo biti u stanju milosti te shvatiti da naša ljubav prema Njemu otvara vrata da On dođe i nastani se u nama, preobražavajući nas i čineći naše srce, našu dušu Njegovim svetim prebivalištem. To je milost koju nam je ostavio kroz sakrament u kojemu On prebiva, kroz Euharistiju. Kakav nezasluženi dar!
Zato je poslušnost krepost koja to na najbolji način ostvaruje. On je sama Ljubav i stoga, ljubiti Boga, podrazumijeva potpunu podložnost Njegovoj svetoj volji.
Razmislimo, danas, o želji da Bog dođe i nastani se u našoj duši. A to bi trebao biti glavni cilj svakom vjerniku. Ako Bog živi u nama, sve ostalo u životu će se posložiti. Sve će izaći na dobro, a Bog će biti proslavljen u nama i kroz nas. Odlučimo danas voljeti Ga kroz svoju osobnu poslušnost, pa će i naš odnos ljubavi prema Njemu rasti i rasti. Onaj tko je postigao nutarnju slobodu, tko je pročistio svoju afektivnost, njegov bi odgovor Bogu trebao biti velikodušan i nesebičan.
Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem; ti si mi to dao, tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji; daj mi samo svoju ljubav i milost i to mi je dosta.
sv. Ignacije Lojolski
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. rujna 2025.
Prihvatiti patnju
Ljudska patnja jedan je veliki misterij. Dnevnik svete Faustine, kao i cijela duhovna tradicija naše vjere, otkrivaju mnogo o ovoj dubokoj tajni patnje.
Prvo, sa stajališta čisto sekularnog svijeta, patnja je daleko od poželjne. Zapravo, obično se izbjegava po svaku cijenu i čovjek je ne može prihvatiti. No, iz kršćanske perspektive, sama patnja Kristom je preobražena i postala je najveće sredstvo milosti ikad poznato po kojoj se zadobiva vječnost. Baš po Kristovoj patnji i trpljenju na Križu došlo je spasenje svijetu.
Vjerujem da smo kao vjernici pročitali sveta Evanđelja, vjerujem da smo mogli osjetiti koliku ljubav je imao Bog kad je sve to prošao za nas ljude. Pasija (Muka Kristova) je stvarna, dogodila se, i trebali bismo, osobito kada nam je teško, razmišljati o njoj. Svaku bol koju je naš Spasitelj podnio, uzeo je u Srce svoje i otkupio je, darujući Ocu za spasenje svih.
Svojim primjerom, Isus nas također poziva da naši patnje shvatimo kao priliku za zadobivanje milosti, duhovnom rastu. Prihvativši je, ujedinivši je sa Svojim Križem i darujući je Ocu Nebeskom, naše patnje također su u stanju preuzeti beskrajnu vrijednost i postati kanal Božje milosti, to je zapravo put svetosti.
Ona je vrlo teška i ipak neizbježna, umjesto da joj bježimo, razmislimo danas o činjenici da Bog može okrenuti tvoju patnju na dobro. Ovo je misteriozni poziv i zahtijeva najveću vjeru i povjerenje. Ali kada joj se predamo, otkrit ćete da Božja moć nadvisuje i preobražava i ono što je u životu najviše bolno.
MOLITVA POD KRIŽEM
Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju i tako je pretvorio u patnju izbavljenja.
Hvala ti za križ, hvala ti za rane, i za tri sata smrtne agonije.
Hvala ti za tvoju riječ na križu Kojom si nam Mariju dao za Majku:» Evo ti majke» ( Iv.19,27 )
Hvala ti za tvoju riječ na križu kojom nam pokazuješ što je praštanje:
« OČE, OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.» (LK 23,34 )
U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ i podastiremo ti sve naše patnje, patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu. Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.
Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem moli sada s nama i za nas: Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja, oslobodi utjecaja zla.
Uz pomoć križa, znaka pobjede, neka Svemogući Bog oslobodi sve one koji pate pod utjecajem zla.
Pomoću tog svetog križa neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti, milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.
Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti, Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. rujna 2025.
Providnost
Vremenom možemo otkriti kako Bog, u svojoj svemogućoj providnosti, može iz loših posljedica, čina, čak i moralnog zla, koje čine njegova stvorenja, izvući dobro…
„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“ (Rim 8, 28)
Nema brzog rješenja na problem zla. To je, i ostat će, misterij. Međutim, uz našu vjeru u Boga, vjerujemo da Bog zna što radi i da je sve određeno da nam pomogne da dođemo na nebo.
Ako su sve te kušnje namijenjene da nas dovedu do svetosti i cjelovitosti, onda ne bismo se trebali ljutiti i biti razočarani Božjom providnošću: trebali bismo raditi s njom i pokušati rasti u svetosti onako kako On želi.
Poslušajmo duhovnu priču o providnosti…
Jedan kralj imao nekog ministra koji je u svakoj prilici, odgovaralo to ili ne, znao reći: “Bog izvede sve na dobro”. Poslije izvjesnog vremena kralj je tu izreku tako često čuo da to nije više mogao podnositi.
Jednom su obojica pošli u lov. Kralj je ustrijelio jednog jelena. Kako su i ministar i kralj bili gladni, zapalili su vatru da ispeku jelena. Kralj je počeo jesti, ali je u svojoj pohlepi sebi odrezao jedan prst. Ministar će na to: “Bog sve izvede na dobro”.
Sad je kralju bilo dosta. U bijesu je otpustio ministra s njegove dužnosti i zapovjedio mu da se gubi, nikad ga više nije želio vidjeti. Ministar je otišao, a kralj sit od pečenog jelena zaspao.
Tad su ga napali i svezali divlji razbojnici, štovatelji božice Kali. Naumili su žrtvovati ga svojoj božici i pojesti. U zadnjem momentu opazi jedan od razbojnika da kralju nedostaje jedan prst. Razbojnici se dadoše na vijećanje i zaključiše: “Ovaj čovjek nije bez mane. Nedostaje mu jedan dio tijela.” Tako ga pustiše da ode.
Kralj se sjeti ministrovih riječi: “Bog sve na dobro izvede” i zaključi da je točno tako, kao i u njegovu slučaju. Osjećao se krivim što je prognao ministra i dao je da ga traže. Pronađen je poslije dugo vremena. Kralj se ispričao i molio ga da ponovno stupi na svoju dužnost. Ministar će mu: “Ne trebaš se ispričavati. Ja sam zahvalan što si me otpustio jer bi mene razbojnici žrtvovali. Meni ne nedostaje nijedan prst. “Bog izvede sve na dobro.”
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. rujna 2025.
Prijateljstvo
Ponekad život doživljavamo kao težak. Osjećaj duhovnost može djelovati suho ili nam pričinjava osjećaj preopterećenosti. Naši grijesi mogu izgledati preveliki za savladati. A naša veza s Bogom može se činiti preteškom za razvijanje odnosa. No sva ta iskustva su milosti koje nas pozivaju da tražimo Boga i Njegovo Milosrđe još više. Jedna milost koju primamo, kad god nam zatreba, jest prijateljstvo koje nam dragi Bog daje kroz druge ljude. Traži Isusa u drugima! Neka Njegovo Srce dopre do tvog vlastitog u ljudima koje On postavlja u tvom životu. Bog je prisutan, ne samo u svetom čovjeku, već i u grešniku. Gospodin u svom govoru učenicima naglašava prijateljstvo, svoje učenike naziva prijateljima:
„Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.“ (Iv 15, 14-15)
Za nekoga se na prvi pogled može činiti da je Isusova definicija prijateljstva pomalo čudna… Kaže da smo Njegovi prijatelji samo kada činimo ono što nam On zapovijeda. Zamislite da to kažete jednom od svojih najboljih prijatelja. Takav bi izraz najvjerojatnije izazvao smijeh ili pak odbojnost. Zapravo, postavimo sebi pitanje: Je li to dakle istinsko prijateljstvo uvijek temeljeno na poslušnosti?
Očito, očekivanje da te tvoji prijatelji poslušaju kako bi stekli tvoje prijateljstvo nije temelj nikakvog autentičnog prijateljstva. Isus je jedini koji može temeljiti prijateljstvo na poslušnosti njegovoj svetoj volji. Zašto? Zbog prirode onoga što ti zapovijeda učiniti, a ono što želi jest u potpunost ljubavi. Stoga Njegova izjava da si samo Njegov prijatelj ako činiš ono što On zapovijedi učiniti, uči da je prijateljstvo temeljeno na istini, ljubavi, dobroti, ljubaznosti, nesebičnoj žrtvi i darivanju sebe. I sve su to istine koje Isus zapovijeda da činimo. Dakle, Isus nas u suštini poučava da samo Njegova volja pruža put do prijateljstva koje želimo imati s Njim.
Znaš li što je imati prijatelja u dalekoj zemlji, očekivati vijesti o njemu i svakodnevno se pitati što on sada radi i je li dobro? Znaš li što je živjeti za prijatelja, tako da ti oči slijede njegove, da čitaš njegovu dušu, da vidiš sve promjene u izrazima lica, da se smiješ njegovom osmijehu i rastužuješ njegovom tugom, i da budeš potišten kada je on tužan, i raduješ se njegovim uspjesima? Čuvati Krista je osjećaj kao i svi ovi; koliko god osjećaji ovoga svijeta bili sposobni zasjeniti one drugoga…
Što se tiče tvog prijateljstva s drugima, svako istinsko prijateljstvo može se temeljiti samo na onome što Bog želi za prijatelje. I, u tom smislu, možeš “zapovijedati” Božju volju za svoje prijateljstvo.
To znači da si voljan uspostaviti prijateljstvo na temelju istine i ljubavi. Znači da si voljan dijeliti odnos temeljen na nesebičnoj, žrtvenoj, darovanoj milosti koja je prepuna suosjećanja, iskrenosti i ljubavi.
Razmisli danas o ljudima koje je Bog postavio u tvoj život. Počni sa svojom obitelji, ali razmisli i o svakom pojedinom čovjeku koji susretneš. Neki se susreću samo jednom, drugi svaki dan. Znaj da Bog prebiva u svakom od njih. Želiš li susresti Boga u svakoj osobi? Pokušaj pogledati ispod površine i otkriti Božje prebivalište u njima. Kad Ga vidiš, naći ćeš mnogo veću radost u svakoj osobi koju susretneš.
