Jutros, u tišini ranog jutra, dok je mir vladao na prostoru oko crkve sv. Jakova u Međugorju, skupina od četrdesetak hodočasnika okupila se na početku posebnog i duhovno dubokog hoda. Hodočašće “Od Gospe do Gospe”, koje se već četvrtu godinu za redom održava uoči blagdana Male Gospe, povezujući dva mjesta – Međugorje i Ramu, točnije mjesto Gospe Kraljice Mira i svetište Majke od Milosti na Šćitu u Rami.
Ovo zavjetno hodočašće, koje je iz godine u godinu sve brojnije, počinje blagoslovom pred kipom Gospe Kraljice Mira u Međugorju. Ove godine sudionici su najprije zajednički molili krunicu, a blagoslovnu molitvu da put bude sretan i u miru predmolio je fra Karlo Lovrić. U tišini i sabranosti krenuli su potom hodočasnici u trodnevni hod dug oko 100 kilometara.
Priča o ovom hodočašću započela je 2022. godine, sasvim spontano, tijekom susreta s hodočasnicima iz Rame koji su tada pristigli u Međugorje. Jedna jednostavna rečenica jednog od njih – “A zamislite kako bi bilo lijepo da vi dođete nama u Ramu?!” – snažno je odjeknula među domaćinima. Taj trenutak pokrenuo je razmišljanje i razgovor koji je na kraju prerastao u konkretnu inicijativu.
Luca Bajkuša iz inicijative hodočašća i sudionica istog, prisjeća se: “U duhovnom razmišljanju nakon njihova odlaska, pitala sam prijatelja Dinku Dinu Juričića – Je li i tebi ovaj njihov poziv ostao u uhu? A on mi je rekao – jest, trebamo o tome razmisliti.” Već mjesec dana kasnije, plan je bio na stolu – put prema Rami bio je zacrtan i ne samo fizički, već i u srcima svih koji su ga krenuli kročiti.
Zanimljivo je da povezanost Rame i Međugorja datira još iz 1982. godine. Tada su dvojica hodočasnika iz Rame na svom putu stali kod kuće Dinke Juričića, gdje su zatražili čašu vode. Dinin otac ih je ne samo počastio, vodom i hranom, nego i zamolio da se, kad god budu išli, uvijek zaustave u njegovu domu. Ta tradicija je nastavljena do danas, a ove godine čak 120 hodočasnika iz Rame stiglo je u Međugorje.
Povezanost je dodatno učvršćena postavljanjem kipa Gospe Kraljice Mira u Rami, gotovo identičnog onom u Međugorju. Taj kip simbolično predstavlja duhovnu vezu između ova dva mjesta – jedni kreću, drugi dolaze, a svi se sastaju pred Marijinim likom, s istim ciljem – susresti Majku.
Luca posebno ističe ljepotu susreta između hodočasnika i ljudi na putu. “‘’Kada silazimo s Blidinja prema Orašcu, nema kuće iz koje ne iznese nešto za pojesti i popiti. Jednom je Padala jaka kiša, išli smo i bilo je baš teško. Kažem Dini kako osjećam ova zadnja dva kilometra da je baš teško. Kaže Dina – pa kako ćeš drugačije osjećati, u sve tri kuće si ‘’povukla’’ po jednu šljivu. Na što je nastao gromoglasan smjeh. Bude teško, ali ono što se doživi, ne može se usporediti s težinom putu’’. Smijeh, pjesma, molitva, a ponekad i pokoja šljiva za okrjepu – sve su to dijelovi jednog iskustva koje se ne može prenijeti riječima, nego samo doživjeti.
Posebna dimenzija hodočašća ogleda se u molitvi. Moliti krunicu kada te bole noge, kada kiša ne prestaje, kada pred tobom stoji sedam kilometara uzbrdice – to nije ista molitva kao u toplini doma ili u crkvi. To je molitva koja mijenja, koja otvara srce.
Prve godine na putu ih je bilo tek dvanaest, a danas ih je više od četrdeset. Rastu brojčano, ali i duhovno. ‘’Interesantno je da nas je četvero onih koji smo išli prije četiri godine. A kada se pridruži novi član on povuče još nekoga iz obitelji. Ove godine imamo članova obitelji kojih je po troje iz iste kuće. Imamo djecu do 15 godina njih četvero. 2022. godine prosjek starosti hodočasnika bio je 50 godina, a ove je godine prosjek 30 godina. Mladi su se aktivirali i baš mi je drago. Sve ovo ostavlja trag da će znati sutra nastaviti tamo gdje ćemo mi stati. Ima nas iz Međugorja, Čitluka, Ljubuškog, Širokog Brijega, Kupresa. I preko granica imamo jednog kolegu iz Splita i jednog iz Udbine’’, poručuje Luca.
Tijekom tri dana, hodočasnici prolaze rutu koja ih vodi kroz Široki Brijeg, Izbično, Blidinje, sve do Podbora u Rami i na kraju do Šćita, gdje se u svetištu Gospe Ramske slavi sveta misa na blagdan Male Gospe. Susret na Šćitu za mnoge je najemotivniji trenutak, kaže Luca. ‘’To je nešto za što cijelo vrijeme molimo, za taj susret s Majkom. Prošle godine je bilo tako dirljivo. Kada nas je vidio naše provincijal fra Jozo Grbeš kako idemo i pjevamo ‘’Došli smo ti Majko draga’’, njegov pogled prema nama i njegove raširene ruke kao da su nas u jednom momentu zagrlile. Plakali smo, emocije su učinili svoje. Pita nas fra Jozo – mogu li vas nešto zamoliti? Mi smo rekli naravno. Kaže on – da zajedno s vama ovdje pred slikom Gospe Ramske izmolim jednu Zdravo Mariju. I nije to bila obična molitva. Otišao je potom predvoditi svetu misu. Kazao je kako je dugo razmišljao šta reći i kako započeti. A onda je spomenuo nas, skupinu hodočasnika, a na leđima naš natpis ‘’Od Gospe do Gospe’’. Kada se susretnemo svaki naš razgovor završi bar s jednom od tih rečenica koje nam je fra Jozu tada uputio s oltar’’.
Nije to samo tjelesni susret, nego duhovni. Neki mole za mir, neki za zdravlje, neki za oprost – ali svi mole da susret s Gospom ne bude prolazan, nego da ostavi trag u srcima i svakodnevici. Neka im budu blagoslovljeni hodočasnički koraci, a kao što oni nose nas u svojim molitvama, ponesimo i mi njih u svojima da sretno i u blagoslovu stignu u Ramu.
Dragan Soldo
