Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 3. do 8. ožujka 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi Prenj kod Stoca. Ako ste ih propustili u našem programu, njegova svakodnevna promišljanja donosimo i na web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 8. ožujka 2025.
Grijesi propusta
Nikomu nisam zla učinio
Pakao je već bio pun. Ipak, još je uvijek pred ulazom stajala cijela kolona. Konačno je Sotona morao izaći da bi ljudima rekao: „Kod mene je još samo jedno jedino mjesto slobodno, ono je predviđeno za najvećeg grješnika.“
Potom je Sotona slušao grijehe pojedinaca. Ali, što god su mu ispričali, nije smatrao dovoljno strašnim da bi zbog toga dodijelio posljednje mjesto u paklu. No, u blizini je posve sam stajao još jedan čovjek kojega još nije ispitivao. „Što ste učinili?, upita ga Sotona.“
„Ništa“, odvrati muškarac, „ja sam dobar čovjek i samo sam zabunom ovdje.“
„Ali, Vi morate ipak nešto reći“, veli Sotona, „svatko ima nešto reći.“
„Vidio sam doduše nešto“, veli ‘dobri čovjek’, „ali ja s tim nisam ništa imao. Vidio Sam kako su jedni ljudi druge progonili, no, ja nisam nikad u tome sudjelovao. Oni su pustili da djeca gladuju i prodavali ih u ropstvo. Tlačili su slabe i nedužne. Posvuda su oko mene nanosili drugima svakovrsno zlo. Ja toj napasti nisam podlegao i nisam ništa činio.“
„Zar doista ništa?, pitao je Sotona ne vjerujući. „
A jeste li potpuno sigurni da ste sve to promatrali?
„Jest, i to u svojoj neposrednoj blizini“, odvrati `dobri čovjek“.
„I ništa niste učinili?“, ponovio je Sotona. „Ne“, bio je odgovor
„Onda, dođi, moj sine, ovo mjesto pripada tebi!“
Koliko smo i mi zapravo svjesni kada molimo CONFITEOR ili ispovjedam se Bogu svemogućemu… mišlju, riječju djelom i propustom? Ponekad se čini da ispovijedamo samo one grijehe koji su konkretni tj. koje smo učinili, poput laganja, varanja, gubitka strpljenja itd. Ono što često nedostaje su trenutci koje smo ignorirali i tiho odlučili ne učiniti. To su grijesi propusta. Na primjer, nije da smo namjerno lagali, već smo jednostavno odabrali ne reći istinu, cijelu istinu kako bi smo nešto zataškali ili slično.
Na vjeronauku redovito učimo Božje zapovijedi tako i Crkvene, zapravo to su samo konkretne stavke, no trebamo ući malo dublje i shvatiti ćemo da postoje i grijesi propusta. Zapravo, ni u školskim udžbenicima, jedva se spominju. Nije ni čudo što ti grijesi propusta prolaze neprimijećeni. Jednostavno ih ne tražimo, niti previše razmišljamo o njima a oni… možda stvaraju veći problem u našim životima.
Ono što je najizazovnije kod grijeha propusta je to što možemo ignorirati činjenje ispravne stvari i nikada ne biti uhvaćeni, no postoji i druga dimenzija a ta je najvažnija ona dolazi od Boga. Naša savjest je ta koja nas može upozoriti. „Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je.“ (Jak 4;17)
Vrijeme je da se pitamo: Jesam li trebao učiniti nešto? Jesam li samo sjedio prekriženih ruku dok Božja riječ nas uči da bih trebao raditi za dobro?
Razmislite o onim trenucima kada smo bili „previše zauzeti“ da pomognemo povrijeđenom, susjedu u nevolji, svom starijem rođaku ili dobrom prijatelju koji je izgubio posao, ne reagiranjima u trenutcima kada bih trebao djelovati. Razmislimo o trenucima kada šutimo dok netko ogovara moga bližnjega, omalovažava ili laže o drugome. Vrijeme je da ponovo pročitamo prispodobu o Dobrom Samaritancu. Isus je to savršeno objasnio, a svaki farizej je bio u nelagodi.
Prilika za svetu ISPOVIJED tijekom korizme može nam pomoći!
Razmislimo i o tim trenutcima ili propustima „koje nismo učinili“ i sve to lijepo pred Isusa u sakramentu pomirenja predajmo tražeći oprost.
Sada je vrijeme da se vratimo Bogu svim srcem!
Možda ne možemo vratiti i ispraviti trenutke kada nismo učinili nešto, ali možemo krenuti ispočetka i biti svjesni kada dođu takvi trenutci.
Ono zahtjeva promjenu srca, služiti siromasima, reagirati kada se dogodi nepravda, braniti moralni zakon itd., također, zbog toga mogli bi biti ocrnjeni, odbijeni, pa čak i progonjeni, Isus nas upozorava da je to cijena Njegova učenika.
Duhovni poticaj Živo vrelo 7. ožujka 2025.
Biti strpljiv pa i u bolesti
Sveta Bernardica je dugo godina bolovala od astme, tuberkuloze kostiju i pluća. Bez štaka nije mogla prijeći preko sobe. Malo prije smrti posjetio ju je jedan novinar i postavio pitanje: “Je li vam, sestro, teško što ste bolesna?” Odgovorila je: “Bog zna da mi je teško! Čitav život željela sam poučavati djecu, a sad se moram od njih kriti, da ih ne bih zarazila tuberkulozom. Čitav život željela sam da mi je njegovati bolesnike, a sada moram jednu bolničku sestru oteti od bolesnika i vezati je uza se. Čitav život željela sam obilaziti svijetom i pozivati ljude da skupa sa mnom hvale Boga, a evo ne mogu prijeći ni preko sobe.” A onda je dodala: “Ali znam da je ovo volja Božja. I zato sam najsretnije biće na svijetu. Ni s kim na svijetu ne bih se zamijenila za sudbinu.” Novinar je napisao: “U njezinim patnjama kao da se Nebo spustilo na zemlju.”
Kao i mnoge kreposti, strpljivost je teško prakticirati. Za sve naše životne susrete kao i samo djelovanje potrebna nam je strpljivost. Bez obzira je li riječ o odgoju djece, suživotu među supružnicima, odnosi unutar župne zajednice, kolegama na poslu ili susjedima, nevolji pa i u bolesti trebamo oživjeti tu krepost koju nazivamo strpljivost. – “U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!” (Rim 12;12).
Lako je to reći, ali teško je provoditi u djelo jer nismo baš strpljiv narod. Postajemo nestrpljivi kada stvari krenu naopako. Postajemo nestrpljivi kada nam ponestane vremena itd. Živimo u svijetu gdje se sve mora dogoditi odmah. Imamo tendenciju da se iritiramo ili lako razbjesnimo zbog onih koji ometaju ili poremete naše planove. Ponekad postajemo nestrpljivi bez ozbiljnog razloga!
Sveto Pismo nas uči da je strpljivost plod Duha Svetoga (Gal 5;22). Počinje kao malo sjeme i treba vremena da raste i sazrije. Trebali bismo cijeniti ovaj plod Duha Svetoga koji nam je Bog dao. Strpljivost je sposobnost ostati smiren usred iskušenja i nevolja jer znamo da je Bog na djelu, tu pored nas.
Smisao strpljivosti je ljubav… „Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva…” (1 Kor 13). Strpljivost je čin ljubavi. Možemo naučiti biti strpljivi kada se oslanjamo na snagu, moć i ohrabrenje koje dolazi od Boga preko molitve. Sami, možda će nam biti teško biti strpljivi, ali s Kristom je sve moguće.
Jesmo li mi strpljivi? Nikada nećemo postati strpljivi preko noći, Crkva od nas traži da se vježbamo u ovoj krepost, potražimo vlastiti način koji će nam pomoći da to ostvarujemo. Pazimo što govorimo i kako to govorimo, pokušajmo i samu kritiku uputiti s ljubavlju zadržavajući mir u svome srcu, suzdržati gnjev. Pokušajmo se ove korizme odnositi prema drugima sa istom strpljivošću i suosjećanjem kakvu je i sam naš Spasitelj imao podnoseći muku Križa za nas.
Budimo strpljivi prema sebi i drugima, kao što je Bog uvijek bio s nama!
“Svu svoju brigu povjerite Bogu jer on se brine za vas.” (1 Pt 5; 7)
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. ožujka 2025.
Raditi najprije na sebi!
Priča za dušu: Neki je učeni teolog običavao pričati: „U mojoj mladosti kad me je ljubav Božja zapalila, smatrao sam, cijeli ću svijet Bogu obratiti. Ali, brzo sam shvatio, dovoljno bi i to bilo ako bih obratio samo ljude svojega grada. I dugo sam se oko toga trudio, ipak nisam uspio. Tada sam postao svjestan da ja imam prevelike planove i želje i povjerio sam se svojem prijatelju. Rekao sam mu, nije mi se posrećilo obratiti te ljude, konačno mi nadođe miso: sebe moram staviti u red kako bih Bogu iskreno u istini služio. No, ni to mi obraćenje dosada nisam uspio ostvariti.“
Naš Spasitelj Isus Krist je uvijek bio jasan, iznimne iskrenosti, on je zapravo sama ISTINA. Naziva stvari onakvima kakve jesu i nije pristran, milosrdan ali nadasve pravedan. I ne nudi lažne komplimente niti se pretvara da je sve u redu kada to nije.
Što je sa nama? Jesmo li sposobni djelovati s potpunom iskrenošću?
Jesmo li spremni i voljni pogledati svoj vlastiti život i nazvati ga onakvim kakav jest?
Jesmo li spremni i voljni biti iskreni prema sebi i prema Bogu o stanju svoje duše i raditi na sebi? Problem je u tome što često nismo. Često se pretvaramo da je sve u redu i ignoriramo, to nije lijepo za vidjeti i nije lako priznati.
Razmislimo danas o tome koliko smo spremani 1) priznati i imenovati grijeh koji nas pritišće u svom životu i, 2) iskreno se truditi da s milošću Božjom radim na sebi i pobijedim.
Gospodine, pomozi mi da svaki dan iskreno pogledam svoj vlastiti život. Pomozi mi da vidim ne samo dobre vrline koje si oblikovao u meni, već i prljavštinu koja je tu kao rezultat mog grijeha. Pomozi meni grešniku!
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. ožujka 2025.
Korizma – novi početak
Dok započinjemo naš korizmeni put, dobro je iskreno pregledati namjere i ciljeve u svome životu. Jedan od ciljeva koji trebamo imati jest prakticirati svoju vjeru. Moramo pogledati unutar sebe i otkriti Boga koji prebiva tamo. Mora postojati unutarnja povezanost s Bogom koju samo mi vidimo.
Ova korizma može biti drugačija od svih drugih korizmi koje smo doživjeli.
Ove jubilarne godine ponuđene su nam mnoge milosti. Bog će pomoći da preobrazimo naše živote, s većom slobodom, većom radošću i dubljim željama za ljubavlju i služenjem po Kristovoj želji.
Možemo dopustiti da naši domovi i obitelji budu mjesta i prostor svetoga, gdje prebiva Duh Sveti – preko stvari koje pomažu podići naše misli i srca prema Bogu. Ovaj svijet pun je slika koje odvlače naše misli i srca drugdje. Kršćanski simboli će ipak pokazati punije značenje, za nas i za naše obitelji i voljene.
Možemo postaviti raspelo na središnjem mjestu u našem domu tijekom korizme ili pak dok se obiteljski moli možemo postaviti u sredini i svoj pogled usmjeriti na Krista koji je prema nama iskazao najveću ljubav dajući svoj život za nas. Posudicu sa blagoslovljenom vodom kojom bi poškropili kuću i obitelj kao podsjetnik na naše krštenje i pripadnost Kristu. Svijeća se može paliti na svakom obroku kako bi nas podsjetila na svjetlo Kristovo među nama tijekom korizme i pripremila nas za novi plamen, vatru, koja će biti zapaljena na Vazmenom bdijenju. Postavljanje Biblije u središnje mjesto u našem domu podsjeća nas na središnje mjesto Božje Riječi u našim životima na ovom korizmenom putu.
Ova korizma može biti drugačija. Bit će potrebna otvorenost prema Božjoj milosti, duboka želja da primimo ono što nam se nudi, i nekoliko znakova i simbola koji će nam pomoći da ostanemo usredotočeni tijekom ove duhovne pripreme našom životnom pustinjom. Naša želja za većim zajedništvom s Bogom u ovoj korizmi više neće izgledati kao teret, već kao blagoslov.
MOLITVA BOGU OCU (sv. Anselmo iz Aoste)
Svemogući Bože, milosrdni Oče, dobri Gospodine smiluj se meni grešniku i oprosti moje grijehe. Oslobodi me od svih zamki, ne dopusti da padnem u napast i ne prepusti me neurednim strastima u mislima, riječima i djelima. Daj da izbjegavam ono što ti ne želiš i vršim tvoju svetu volju te da vjerujem, nadam se, ljubim i živim na način na koji Ti želiš. Udijeli mi pobožnost i poniznost, suzdržljivost i pokoru da te ljubim, molim, slavim i dopadam ti se tak da svaki čin i misao budu prema tebi usmjereni.
Daj mi čist i jednostavan duh pobožan, iskren, djelatan. Daj mi mudrost i ljubav, lakoću u vršenju tvojih zapovjedi. Daj da se ne umorim hodeći prema dobru. Ne zapusti me moj Gospodine, ne prepusti me ni mojoj ljudskoj slabosti ni neznanju, niti mojim zaslugama niti bilo čemu drugome što nije po tvome milosrdnom naumu spasenja. Ti sam dobrohotno raspolaži i upravljaj sa mnom mojim 7 mislima i djelima po tvojoj volji da se u meni i po meni uvijek vrši tvoj volja. Oslobodi me od zla i vodi me putem vječnog života. Amen
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. ožujka 2025.
Pobožnost prema anđelima
Anđeli se možda čine dalekima i udaljenima, prisutnima samo u životu mističara, svetaca Crkve, ali istina je da su nam mnogo bliži nego što shvaćamo. Štoviše, oni žele blisko prijateljstvo s nama! Bez obzira na to u kojem se duhovnom razdoblju trenutno nalazite, počnite odvajati vrijeme za izgradnju odnosa s tim nebeskim duhovima koji su tako tihi, puni ljubavi i željni pomoći nam, sve po Božjoj namisli.
Većina nas, međutim, mora hoditi putem vjere bez traženja onoga što je opipljivo, materijalno pa čak i sama viđenja anđela u tjelesnom obliku. Teško je shvatiti stanje takvoga odnosa s čistim duhovima (anđelima) koji su fizički prisutni s nama, a opet nevidljivi oku. Oduvijek sam imao ljubav prema svetim anđelima, ali sam također upao u zamku u kojoj smo često skloni a to je ignorirati ih. Njihova pomoć neophodna za naš unutarnji život.
Sveti Toma Akvinski jednom rekao: “Pretvarati se da anđeli ne postoje jer su nevidljivi znači vjerovati da onda mi nikada ne spavamo, jer se ne vidimo kako spavamo.” Stoga, poput nas, anđeli su stvorena bića (iako s vrlo različitom prirodom) i zaista su prisutni i aktivni u našim životima. Zapis o anđeoskoj aktivnosti nije ograničen samo na Sveto Pismo koje je objava u koju smo obavezni vjerovati, postoji i druga dimenzija privatnih objava koji su povezani s anđelima kroz povijest Crkve ali i novije vrijeme, sveci poput svetog Ivana Bosca, svete Faustine, svetog Padre Pija i djece iz Fatime imali su privilegiju vidjeti anđele i promatrati što oni čine za nas u svakom trenutku naših života.
Život Svete Obitelji usko je povezan s porukama i djelima anđela. Marijino prihvaćanje “DA”, Josipovi snovi, noć Kristova rođenja, radost pastira i putovanja Mudraca sve su to iskustvo koje je povezano s anđelima.
Anđeli pozivaju, upozoravaju, objavljuju, raduju se i pjevaju. Ako ih želimo bolje upoznati, trebamo početi obraćati im se, pogledati mimo njihove nevidljivosti i razgovarati s njima kroz molitvu. Oni doslovno čekaju da to učinimo, da nam pošalju Božje milosti u trenutku kada ih zatražimo. Njihova misija i radost je voditi nas Bogu. Naša Majka Marija je njihova kraljica, a sveti Josip njihov veliki patrijarh. Možemo zatražiti anđeosku pomoć u dubokom odnosu s Isusovim roditeljima, a oni su više nego sretni da je daju. Sljedeći put kada vam zatreba društvo za krunicu, kada molite sami, pogledajte ne dalje od svog ramena.
Na kraju dobrog ili lošeg dana, vaš anđeo je tu da se raduje s vama ili plače s vama. “Jer tko je usamljen, tu je njegov anđeo čuvar.” – sveti Padre Pio.
Anđeli pripadaju Kristu prije svega, ne pripadaju nama. Njihova prvotna zadaća je klanjanje Bogu, za to su i stvoreni, a to ih čini možemo reći stručnjacima u vođenju klanjanja. Kada posjećujemo Isusa u Presvetom Sakramentu, pokušajmo se prisjetiti slike mog anđela čuvara koji kleči pored mene, cijelim svojim bićem potpuno okrenut Bogu. Često, kada riječi ne dolaze na um, ili sam toliko umoran ili nekoncentriran da ne mogu izreći osobnu molitvu, možemo zamoliti našega anđela da nam pomogne. Naši anđeli žele biti od pomoći, i mogu to učiniti ako ih zamolimo i damo im dopuštenje da nas vode bez ometanja naše vlastite tvrdoglavosti!
Jeste li znali da su na svakoj Misi, tijekom molitve ili pjevanja “Svet, Svet, Svet”, svi Božji anđeli prisutni da svjedoče Njegovu žrtvu na oltaru? To znači da su milijarde anđela, više nego što ljudski um može pojmiti, prisutne s nama u crkvi, okupljajući se oko oltara da mu daju hvalu koja jedino Bogu pripada.
Anđeli su mnogo čistiji od nas. Imaju superiornu inteligenciju, nevjerojatno jasne misli itd. Ipak, Bog je odredio da mi, ljudi, budemo primatelji Njegovog najvećeg dara: Sebe, u Svetoj Pričesti. Kada primamo Isusa u svoja srca, postajemo živi tabernakul, a naši anđeli klanjaju se Isusu dok On prebiva u nama. Takva neizmjerna čast nadilazi naše razumijevanje, ali to nam može pomoći da razvijemo dublju ljubav i zahvalnost prema Isusu u Euharistiji, te da još dublje sudjelujemo u Misi. Na svakoj Misi a osobito u pričesti traži od svog anđela čuvara da ti pomogne ljubiti Isusa kao što to on čini, da ga ljubiš i da mu se klanjaš s darom prave vjere.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. ožujka 2025.
Kako provesti vrijeme s Bogom?
Naša svrha u životu je upoznati i ljubiti Boga zar ne?
A to bi uključivalo i provođenje vremena s Njim. Ali kako to točno učiniti?
Naravno, molimo se, iako to nažalost ne radimo dovoljno, znamo da je čitanje Biblije još jedan način kako provesti vrijeme s Njim. Odlazak na misu također je nešto što pokušavamo činiti. No, osim toga? Što još možemo učiniti da zaista provedemo vrijeme s Bogom i pomognemo ojačati Kraljevstvo Božje na zemlji?
Želim biti onaj sluga koji umnožava talente koje Bog daje, a ne da ih skrivam. Ali… kako?
Bez dubokog molitvenog života, sv. Terezija Avilska ne bi mogla reformirati cijeli Karmelićanski red. Bez dubokog molitvenog života, sv. Terezija iz Kalkute ne bi mogla inspirirati svijet i pomoći najsiromašnijima od siromašnih.
Pravo duhovno obnavljanje i aktivno djelovanje može se postići samo ako je temelj izgrađen na čvrstom molitvenom životu.
Bog izlijeva svoju milost na nas kada molimo, a milost nas osnažuje da djelujemo nesebično u skladu s Božjom voljom.
Kontrolna lista prije nego krenete u duhovni boj i jačanje u Kristovoj milosti
- Ispovijed
- Nabavite dobru knjigu za duhovno čitanje/štivo
- Pronađite crkvu s Euharistijskim klanjanjem
- Planirajte barem puni sat kako se ne biste osjećali u žurbi
Ispovijed:
Prije nego što započnemo naš duhovni boj, moramo ići na ispovijed ako smo počinili smrtni grijeh ili ako je prošlo dugo vrijeme otkako smo se ispovijedili. Smrtni grijeh na odjeljuje od Boga, a time i od Njegove milosti.
Nećemo moći primiti milosti za dobru molitvu i približavanje Bogu ako smo odvojeni od Njega zbog smrtnih grijeha. Idimo na ispovijed!
Duhovno štivo:
Dobro bi bilo ponijeti dobru knjigu za duhovno čitanje ili molitvenik sa sobom. Jedna od mnogih dobrobiti koje proizlaze iz duhovnog štiva jest obraćenje duše Bogu. Najpoznatiji primjera obraćenja nekoga čitanjem solidnog i konkretnog duhovnoga štiva jest obraćenje svetog Ignacija Lojolskog.
Dok je ležao u krevetu nakon ozbiljne rane koju je zadobio u bitci kod Pamplone, Ignaciju su dali knjigu „Životi svetaca“. Isprva se budući svetac opirao, ali se onda prihvatio čitanja. Njegovo je srce gotovo odmah bilo zapaljeno čitanjem o slavnim životima, izrekama i hvalevrijednim djelima Božjih heroja – svetaca! Ignacije je uzviknuo: „Ako je Dominik mogao, mogu i ja; ako je Franjo to mogao, mogu i ja!“. Početni se poticaj u obraćenju svetog Ignacija dogodio uz čitanje životopisa svetaca. S obzirom na književnu vrstu i izbor štiva, životopisi svetaca su jako bitni.
Pronaći crkvu gdje je Euharistijsko klanjanje:
„Budućnost pripada onima koji se Bogu klanjaju u tišini.” Sv. Ivan Pavao II.
„Vrijeme koje provedete s Isusom u Presvetom Sakramentu najbolje je utrošeno vrijeme na zemlji. Svaki trenutak koji provedete s njime produbit će vaše zajedništvo s njime i učiniti vašu dušu još slavnijom i ljepšom u vječnosti, a donijet će i trajan mir na zemlji.” Sv. Majka Terezija
Planirajte barem puni sat kako se ne biste osjećali u žurbi:
Uvijek treba organizirati svoje vrijeme i u plan staviti molitveni život.
Ako imamo mnogo posla i želimo samo neko vrijeme provesti pred Isusom često će to biti molitva gdje se nećemo moći stvarno fokusirati. Zato puni sat koji nam je dodijeljen kada smo najslobodniji omogućuje da polako uđemo u crkvu, polako kleknemo, molimo se, pročitamo duhovno štivo, produbimo vjeru i budemo svjesni molitve.
Na kraju, ponekad ćemo planirati sat s namjerom da se molimo samo 20 minuta, a kada završimo, shvatimo da smo se molili 45 minuta ili sat vremena i ne možemo shvatiti gdje je vrijeme otišlo, kako je sve brzo prošlo.
To je vrlo dobar znak da smo se dobro molili i uživali u Božjoj prisutnosti. To je moguće samo ako si damo dodatno vrijeme da budemo s Bogom.
