Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 7. do 12. veljače, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Julijan Madžar. Ako ste ih propustili čuti u našem programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. veljače 2022.
Ljubav iznad svega
U današnjoj poplavi raznih karizmi, darova, zajednica, vjerskih i civilnih susreta kao da se zaboravilo na najvažniji dar, a to je ljubav. Još je sveti Pavao pisao zajednici u Korintu o važnosti ljubavi i izdizanja ljubavi iznad svega. Sam sveti Pava piše: Braćo, čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, kad bih imao dar prorokovanja i znao sve tajne i sve spoznaje; kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! Jer, ljubav je dobrostiva, ne zavidi, ne hvali se, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. To je dar koji nadilazi sve karizme i nikad neće proći, jer je ljubav iznad svega.
Vjera, nada i ljubav su temelj, ali najveća je ljubav! I kao takva ljubav mora biti misao vodilja ljudskog života, jer se ona najkonkretnije vidi u svakodnevnici. Čovjek se želi prepoznati, pronaći se kao Božje stvorenje. Sve prolazi, ali ljubav ostaje i ljubav uvijek pobjeđuje. Jedna žena je dugo ležala u bolnici u komi bez mogućnosti ozdraviti. Njen muž je to znao, ali joj je ipak svaki dan dolazio u posjetu, sjedio pored nje, držao ju za ruku i pričao joj. Jednom su mu u bolnici rekli – zašto to činite i trudite se, kad ona uopće toga nije svjesna, za nju ne postojite, ne zna tko ste, razumijete li? Da, odgovorio je mu, ona ne zna tko sam, ali ja znam tko je ona. Nastavio je po svome dolaziti u bolnicu dok nije umrla.
Svi smo pozvani na put svetosti. Za to treba imati hrabrosti reći Bogu – evo me u službi tvoje božanske ljubavi, u službi ostvarenja tvoje ljubavi među nama po toj istoj darovanoj ljubavi.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. veljače 2022.
Isus nam daje samopouzdanje
Odluči neki car zbog nekakvog važnog položaja na dvoru testirati svoje dvorane. Okruže ga moćni i mudri ljudi i car im reče – u nedoumici sam i zanima me tko je od vas u stanju to riješiti. Odvede ih potom do golemih vrata, toliko velikih vrata koje još nitko nije vidio. Ovo su najveća i najteža vrata u mom carstvu, reče car, može li ih koji od vas otvoriti? Neki stanu izdaleka odmahivati glavom. Drugi koje smatraše mudracima, motrili su ta vrata izbliza, no onda su ipak priznali kako ih ne mogu otvoriti. Na kraju se svi slože da je zadatak pretežak i da ga ne mogu riješiti. Tada jedan dvoranin ipak priđe vratima, mjerkao ih je, opipavao, gurao, nastojao pomaknuti. Odjednom, povuče ih snažnim trzajem, i gle, vrata se otvore. Bila su odškrinuta, ne i zaključana i nije bilo potrebno ništa drugo do samopouzdanja da se to utvrdi i da se prema tome postupi. Car objavi – ti ćeš dobiti položaj na dvoru, nisi se oslonio samo na ono što vidiš. Usudio si se pokušati ono što se u početku činilo nemogućim.
Nitko drugi osim nas samih ne može postavljati ili definirati granice onoga što želimo i možemo postići. Svijet je pun primjera ljudi koji su postigli nevjerojatne stvari i zauvijek ostavili trag svog postojanja i djelovanja.
U nama postoji golema snaga, samo mi to često zaboravljamo. U trenutcima krize i patnje ne predajmo se, jer nikad nije gotovo. Trgnimo se, počnimo pozitivno misliti i moliti. Skoncentrirajmo se na dobro i ne dopustimo da nas zlo zahvati. Naša snaga je Isus. Kad je god teško, uvijek se vraćamo na izvore. Vratimo se i mi svom izvoru – izvoru života Isusu Kristu. Vraćanjem Isusu zapravo činimo korak naprijed, neovisno o tome gdje došli, kojim jezikom pričali i što činili. Pustimo se Isusu i vidjeti ćemo kako svi naši koraci postaju sigurni i smisleni! Kako ono što je nemoguće s Isusom postaje moguće.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. veljače 2022.
Svjedočenje vjere – Stepinac
Često se zna čuti kako netko kaže Isus DA, ali Crkva NE. Zatim se nabrajaju razlozi zašto se odbija Crkva, a prihvaća se Isusa. Međutim, jedno bez drugoga ne ide, jer su Crkva i Isus isprepleteni. Kako? Sve ono što je Isus činio tijekom svog zemaljskog života, a u to su ozdravljenja, iscjeljenja, Posljednja večera s učenicima i ostalo, sve to danas čine sakramenti. A sakramenti se jedino i isključivo mogu događati u crkvi. Na taj vidljivi način Isus i Crkva su povezani i upućeni jedni na drugo. To je dobro znao i naš svetac Alojzije Stepinac, čiji blagdan dan slavimo. U teškim uvjetima i u velikim izazovima izabrao je vjernost Crkvi, a time i vjernost Bogu. Odbacio je mogućnost lagodnog života i izabrao teži put, ali put savršenstava. Ako i zbog čeg drugoga, onda je svetost Alojzija Stepinca u tom postupku, u vjernosti, Bogu, svetoj Crkvi i papi. Na taj način nam je ostavio primjer svjedočenja vjere danas, ali i svim budućim generacijama.
Mi se svakodnevno suočavamo sa situacijama ili odlukama koje nas dovode u napast izdati Isusa. Neka naše srce bude odlučno nikada ne izdati Gospodina. U tim teškim trenutcima trebamo živjeti i svjedočiti svoju vjeru. Na koncu života nas čeka ili život vječni ili oganj pakleni. Ovo nije upozorenje, nego poziv na izbor – Spasenje ili propast. Tko zauzme vjernički stav, ne plaši se raznih sila i ne boji se za Božje djelo u svijetu. Jer, u spasenje ne vjerujemo na temelju ljudskog obećanja, nego na temelju Božjeg obećanja!
Kako kaže sveti Alojzije Stepinac – Ili smo katolici, ili nismo. Ako jesmo, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života. Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja.
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. veljače 2022.
Kakav želiš dan?
Naši stariji bi rekli – živi se dan za dan. Narodna mudrost je zadivljujuća i jednostavno istinita. Kako živjeti dan za dan pitanje je svih pitanja. Odgovor nam se možda nudi u sljedećoj priči. Unuka upita svoju baku – kakvi dani postoji u životu? Baka na to odgovori ako ćemo iskreno postoje samo tri vrste dana u životu, a to su dobri dani, sjajni dani i fantastični dani. A o kome ovisi kakav će biti koji dan, upita unuka. Baka se na trenutak zamisli i s blagim osmjehom reče – draga moja, to ovisi samo o tebi i ni o kome više!
Nikad nije kasno promijeniti život koji živimo. Promjene dolaze iznutra, nikad izvana. Koliko god krivili druge ljude i okolnosti, istina je da smo samo mi ti koji se svakog novog dana možemo promijeniti i nadati se najboljem. Ima osoba, a često smo i sami takvi, koje ne mogu živjeti na svjetlu jer su naviknute na tamu. Svjetlo ih zasljepljuje te ne mogu gledati. To su ljudi šišmiši – znaju se kretati samo u mraku. Tako je i s grijehom. Ugodnije nam je živjeti u mraku, svjetlost nam otvara oči, pokazuje nam ono što ne želimo vidjeti. No, najgore je što se oči, oči duše od dugog življenja u mraku toliko naviknu da na koncu ne znaju što je svjetlost. Na to nam ukazuju brojne ljudske pokvarenosti. Kad smo u stanju grijeha i udaljeni od Gospodina, postajemo slijepi i osjećamo se bolje u mraku.
Bog nas nije stvorio za tamu, nego za lijep, dobar i radostan život. Pozvani smo ukloniti sve što ima okus tame i straha. Tama je licemjerno življenje vjere, razorno kritiziranje drugoga, uvreda, kletva, laž i ogovaranje, izbjegavanje odgovornosti. Sve to trebamo ukloniti iz svoga života pa će oko nas probujati života. Krist živi i onaj tko ga prihvati stupa u dodir sa životom. Bez Krista padamo u tamu.
Pitanje je za svakoga od nas kakav dan želimo, dan s Gospodinom punog svjetlosti ili se pretvaramo u šišmiša i želimo živjeti u mraku i tami?
Duhovni poticaj Živo vrelo 8. veljače 2022.
Vrijedan si i neprocjenjiv
S Isusovim dolaskom na zemlju ispunilo se pismo – slijepi gledaju, hromi hodaju, gluhi čuju. Ne samo da se na taj način Pismo ispunilo, nego se dogodilo nešto još više. Svaka osoba je dobila svoju vrijednost i dostojanstvo – svaku osobu se priznaje čovjekom. To dostojanstvo nije izgubljeno ako je netko nemoćan ili bolestan i nezaposlen. Dostojanstvo je trajna kategorija koju svatko od nas nosi i živi.
Jedan čovjek u Australiji je imao zlatne ribice. Kad je jedna od njih oboljela, platio je skupi kirurški zahvat da bi je oslobodio opake bolesti. Mnogima bi to bila glupost i ludost, jer u Australiji zlatna ribica ne košta ni 3 dolara, a on je za operaciju platio preko 300dolara. Tim je novcem mogao učiniti i druge stvari. Ali, za tu ribicu je operacija bila spasonosna, te je nakon operacije vraćena u akvarij s drugim ribicama. Koliko vrijedi život zlatne ribice? Vlasniku mnogo, smatrao ju je svojom obitelji. Drugi će gledati drukčije na to i reći da je to rasipništvo i da ribica nije vrijedna tih novaca. Ali, tko određuje cijenu ribice? Možda jedino ljubav koju njezin vlasnik gaji prema njoj.
Tko i što određuje cijenu i vrijednost čovjeka? Ima li čovjek cijenu? U Istočnoj Europi se žena može kupiti za 800eura, a dijete u Africi može se posvojiti za 20ak tisuća dolara. Danas se govori o vrijednostima i vrednotama, jer se sve pretvorilo u tržište. U Bibliji nema vrijednosti, nego imamo kreposti i vrline. Jesmo li vredniji od one zlatne ribice? Jesmo! Zato jer nas Bog ljubi, Bogu smo vrijedni i dragocjeni do te mjere da mu ništa nije skupo. Prema Bibliji za nas je plaćena velika otkupnina, i to ne u srebru ili zlatu, nego krvlju Sina Božjega. Isus je za nas na križu prolio krv. Ako je onaj čovjek s ribicom postupio nerazumno, onda je Bog još nerazumnije i neshvatljivije postupio s nama. Otkupljeni smo krvlju, a krv je neprocjenjiva. Zato je svatko od nas neprocjenjiv!
Duhovni poticaj Živo vrelo 7. veljače 2022.
Tko sam ja?
Tko sam ja?, upita mladić Sokrata. Ti si ono što ti misliš, odgovori Sokrat. Objasnit ću ti jednom pričom. Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle. To su mama i tata, pomisli nevino dijete. To su ljubavnici, pomisli čovjek pokvarene mašte. To je dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godine, pomisli čovjek koji živi sam. To su dvojica trgovaca koji su sklopili dobar posao, pomisli pohlepan čovjek. To je kći koja grli svog oca koji se vratio s puta, pomisli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri. To su zaljubljeni, pomisli djevojka koja sanja o ljubavi. To su dvojica koji se na smrt bore, pomisli ubojica. Tko zna zašto se grle, pomisli uskogrudni čovjek. Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle, pomisli neki dobri čovjek. Svatko misli, zaključi Sokrat, ovisno o tome tko je i što nosi u sebi. Pronikni u svoje misli – ti možeš puno više reći o tome tko si, nego bilo tko drugi.
Svatko je jedinstveno i neponovljivo biće. To znači sebe ostvariti, svoju zadaću i poslanje od Boga izvršavati. Bog nas neće pitati u kakvom smo vremenu živjeli, prilikama ili neprilikama, nego kakvi smo ljudi bili i jesmo se trudili činiti dobro. Pozvani smo živjeti život i jedni drugima donositi ljubav, radost, mir i blagoslov. Ako živimo s Bogom, onda Bog i živi u nama!
