Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 8. do 13. travnja 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala s. Leopoldina Kovačević koja je u Međugorju gdje vodi brigu o štićenicima doma Majka Krispina (Udruga za pomoć i rehabilitaciju nezbrinutih trudnica, zlostavljanih žena i djece, pomoć u prevenciji ovisnosti…), a živi u samostanu u Miletini. Ako ste propustili njezine Duhovne poticaje u radijskom programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. travnja 2024.
Imati strpljivosti, blagosti, ljubavi…
Za većinu ljudi jedan mali problem može postati veliki. Kao mala kap vode kojoj nitko ne daje važnosti zbog malenosti. Ako ta kapljica neprestano kaplje u istom ritmu, na istom mjestu i neprekidno, ona nas živcira.
Tako se dogodilo u jednom samostanu na Istoku. Braća se uznemirila zbog jednog novog brata koji uvijek na noćnom bdijenju zaspe. Kako nisu znali riješiti problem, jer bi brat i nakon buđenja ponovno zaspao, odluče potražiti savjet mudrog pustinjaka. Kad je mudri učitelj čuo njihovu priču, vrlo se rastuži, ali ne zbog nesposobnosti brata da ostane budan nego zbog nesposobnost preostale braće da to trpe. Braća su stavila zakon iznad ljubavi.
Zato im je rekao: Zar ne vidite da je nedostatak vaš, da je to nedostatak ljubavi? Zar apostol Pavao ne kaže: “Ljubav sve podnosi, sve trpi, nikad ne prestaje”(1Kor 13) Gdje je vaše podnošenje? Gdje je vaše trpljenje? Koliko traje vaša ljubav? Zar svaki od nas ne predstavlja dio Njegovog tijela. Ako postoji slabost u jednom udu, znači da drugi udovi to treba da prihvate i kao svoju slabost. Vjerujete li da će strogoća, vaš oštar stav prema svome bratu, njega ispraviti? Ako želimo da ispravimo slabosti naših bližnjih osim ljubavi ne postoji druga pedagogija.
„A što bi ti učitelju, napravio, reci nam da i mi to uradimo“- upitaše braća pustinjaka.
On je dugo molio, zatim rekao: „Na vašem mjestu, uzeo bih jastuk da mu stavim pod glavu da mu bude udobnije. Zašto što je za mene brat skriveni Krist”.
Svatko od nas u svojoj blizini ima nekoga tko ga živcira i uznemirava. Takve osobe su besplatan test za nas koliko imamo strpljivosti i blagosti, koliko ljubavi. Naša nestrpljivost u takvim situacijama pokazuje da nam je ljubav na rezervi. Kada mi nemamo ljubavi oko nas ništa ne štima. Naše kršćanstvo pada u vodu ukoliko ne pokažemo ljubav prema bratu i sestri. Naši postovi i molitve padaju u vodu ukoliko bar ne pokažemo topli pogled i ljubazni osmjeh. Sa ljubavlju mi najprije pobjeđujemo sebe i širimo mir oko sebe. One oko sebe nećemo smatrati nervoznima nego slabijima, kojima treba više ljubavi.
Kraljica Mira toliko nas je puta pozvala da ne sudimo nego ljubimo:
„Apostoli moje ljubavi, vrijeme je bdijenja i od vas tražim ljubav, ne da sudite – nikoga, jer Nebeski Otac će suditi sviju. Tražim da vi ljubite.“ (2.3.2020)
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. travnja 2024.
Biti kruh za bližnje
U današnjem Evanđelju po Ivanu čitamo Isusovo čudesno umnoženje kruha. Kruh u Isusovo vrijeme pojam je za hranu koja je neophodna za život. On je više od ploda kojega čovjek jednostavno može ubrati sa stabla ili iščupati iz zemlje. On je dar Božji i izvor životne snage. Danas kruh nema ovako snažno značenje. Mnogi su ga izbacili iz prehrane zbog zdravlja ili filozofije života.
Isus, na obali galilejskog jezera, čudesno je nahranio pet tisuća muškaraca ne računajući žene i djecu. Sa pet ječmenih kruhova i dvije ribe koje mu je dao jedan dječak (to je bila hrana za jednu osobu) Isus je utažio glad silnog mnoštva.
Ovi ljudi nisu shvatili dubinu značenja Isusove geste, oni misle da su konačno našli kralja i Mesiju će riješiti njihove gospodarske i političke probleme, jer dok je Isusa bit će i kruha. Za jedan narod vrlo je važno da vlast svima osigura kruh Zato silno mnoštvo ne želi ostaviti Isusa a On im se objavljuje kao onaj, koji zauvijek može utažiti glad njihova srca:” Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti“ (Iv 6,35)
Kod samog čina umnoženja kruha Isus ne izgovara nikakvu čarobnu formulu nego „izreče zahvalnicu“ (Iv 6,11). Nama je pokazao kako mi možemo dobiti blagoslove u svom životu, zahvaljivanjem Bogu za sve. To što smo živi, imamo obitelj, odjeću i hranu, krov nad glavom je dar Božji nama, čudo koje nam se događa svaki dan jer mnogi ovo nemaju. Zato je zahvaljivanje najuzvišenija molitva. Sa svakim zahvaljivanjem mi dobivamo još više. I Gospa nas stalno poziva na zahvaljivanje Svevišnjem: „Dječice, zahvaljujte neprestano za sve što posjedujete, za svaki mali dar koji vam je Bog dao, tako da uvijek radosni blagoslov silazi od Boga na vas.“ (25.8.1988)
I dok živimo čudo života, primajući na dar dane i godine, zahvaljujmo Svevišnjem što nam umnaža kruh za tijelo i Kruh za dušu. Izraelci su htjeli Isusa za kralja zbog svagdašnjeg kruha. Mi želimo Isusa za Kralja u svome srcu. Kada dođe k nama pod prilikama Kruha, on nas preobražava i mi postajemo jedno s Njim. On u nama umnaža kruh ljubavi i šalje nas da budemo kruh za bližnje.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. travnja 2024.
Duhovna izgradnja blagoslov za druge
Život je prekratak da ga se proživi besmisleno, a osobito prekratak da se, iz dana u dan, gubimo u užurbanoj aktivnosti. Posvetimo se onome što zaslužuju našu pozornost. A to smo mi sami. Događa nam se da smo uvijek kod drugih. Čitamo o drugima, slušamo vijesti i gledamo o drugima, komentiramo druge…. Ono što čujemo ili čitamo danas, prati nas sutra. Mi se odričemo tri četvrtine svoga ja da bismo bili poput nekog drugoga, a sve zato jer ne znamo tko smo mi.
Neki se pustinjak često tužio kako uvijek ima pune ruke posla. Ljudi su se tome čudili i pitali se kakav to posao obavlja. On im protumači: „Imam dva sokola koja trebam krotiti, moram paziti na dva jastreba, hraniti dva zeca, čuvati jednu zmiju, timariti magarca i još vezati lava!“
„O to je puno!“, rekoše ljudi. „Tebi doista treba vremena. Ipak, gdje je taj tvoj zvjerinjak? Gdje su životinje o kojima govoriš? Ne vidimo ni jedne.“
Nato pustinjak stade govoriti o tim životinjama na način da ga svi razumiju: „Dva sokola jesu dva oka. Na svašta se prilijepe i za svačim lete. Teško ih je obuzdati. Dva jastreba grabežljiva? To su naše ruke. Svega se laćaju, sve zgrću, hoće sve zadržati. Teško ih je nadzirati. A dva zeca koja moramo hraniti i zaustavljati? Naše noge. Stalno lutaju tamo – amo, ovuda i onuda, često se umaraju. Najteže je paziti na zmiju, premda je u kavezu, na jezik. Zar se ne veli: ‘Trideset i dva zuba ne mogu obuzdati jezik.’ Tu je i magarac kojeg treba timariti, naše tijelo. Ono tegli, opterećeno je, posrće, ne sluša. A toliko ga trebamo!
Još nam preostaje lav. Treba ga se čuvati. On je kralj nad svim životinjama. To je naše srce prepuno želja, sva naša moć i snaga.“ „Pravo imaš“, rekoše na to pustinjaku. „Imaš posla za čitav dan.“
I Kraljica mira poziva nas da radimo na sebi:“ Zato, dječice, radite na sebi. Čitajući Sveto pismo, otkrit ćete Isusovo rođenje i radost kao prvih dana koje je Međugorje dalo čovječanstvu. „(25.11.2020.)
Onoga trenutka, kada pođemo raditi na sebi, prestaje naše ogovaranje, kritiziranje drugih, prestaje naše mrmljanje na druge. A kad se duhovno izgradimo postajemo blagoslov za druge.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. travnja 2024.
Kultura svjetla
Kada bi svaki čovjek ove planete imao na umu Isusovu rečenicu
„Ništa nije skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće saznati“ (Lk 12,2) lice zemlje zračilo bi svijetlom. U skrovitosti i tajnosti događa se svako zlo i grijeh a čovjek misli da neće biti otkriven.
U tajnosti se događaju: korupcija, mito, ubijanje, krađa, preljub, i svi drugi grijesi ovoga naraštaja. Sva su ta djela učinjena u tami, zaklonjena od ljudskog pogleda ali ne i Božjega jer:“ Božje oko svugdje gleda, sakrit mu se ništa ne da“.
Isusova poruka: „Ništa nije skriveno što se neće otkriti“ zaustavlja snagu zla poput brane koja zaustavlja snagu vode. Ako je stavimo u svoje srce u njemu će se nastaniti svijetlost. Uvijek treba tako govoriti i raditi i kada bi cijeli svijet za to saznao da se ne bi trebao postidjeti.
Ova Riječ života poziv je na obraćenje, na stalno prelaženje iz svijeta tame u svjetlost. Ponovimo zato naše ‘ne’ Sotoni i svim njegovim zavođenjima i recimo iznova naše ‘da’ Bogu, onako kako smo izgovorili, ili kako su za nas izgovorili, na dan krštenja.
Tako ćemo doprinijeti da oko nas vlada kultura svjetla te zrači pozitivnost i blaženstvo. Bit će to izgradnja raja još na ovoj zemlji, kako bismo ga vječno imali u nebu. U današnjem Ivanovu evanđelju čitamo: “Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla“.(Iv 3,19)
Izići iz tame znači prestati činiti zlo kaže Isus. Izići iz tame znači mjenjati se. Svijet kakvog danas poznajemo nastao je pod utjecajem i djelovanjem pojedinaca, poput nas samih. Isto tako, naše riječi i djela oblikovat će svijet za sutra. Zato je važno što ja činim, važno je što ti činiš. A kad se ti i ja počnemo mijenjati nabolje i svijet će se početi mijenjati nabolje. Pitaše jednom mudra čovjeka,” Što ti misliš da je najpotrebnije da se promjeni u svijetu?” Ja- odgovori on.
I Kraljica Mira na s uči da smo u vremenu kada se „ bori tama protiv svjetla“ (25.03.2018.).Izvor svijetla je Isus koji je „ svjetlost koja vam obasjava dušu i daje mir.“ 2.8.2015. I poziva nas: „ budite kao zvijezde koje svojim sjajem daju svjetlost i ljepotu drugima da se raduju“. 25.9.2014.
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. travnja 2024.
Puno govora o Isusu, a vjernika sve manje
Iza nas su Uskrs i uskrsna osmina. Sve ovo vrijeme, kroz liturgijska čitanja, slušali smo i razmišljali o Isusovim ukazanjima nakon uskrsnuća. Evanđelist Luka nas izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana jer je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade. Uskrsni se ponedjeljak obično naziva Dan odlaska u Emaus.
No, duhovna poruka Emausa nije otići nego vratiti se. Učenici su rodom iz Emausa, to je oko 11 kilometara sjeverno od Jeruzalema. Oni nisu susreli Isusa u svetom gradu Jeruzalemu, pogotovo ne u Hramu. Nitko od evanđelista ne donosi da se Isus nekom ukazao u hramu. On se ukazuje na putovima, u vrtovima, na brežuljcima, na jezeru i obali jezera i time posvećuje sav prostor.
Učenici iz Emausa prepoznaju Isusa tek onoga trenutka kada su se vratili u svoj svagdan.
Isus ovoj dvojici učenika a i svima nama želi reći: „Ja te čekam, vrati mi se. Nije potrebno otići da bi me našao. Tu, u tvome mjestu, u tvojoj obitelji u tvome srcu ja se želim objaviti“.
Mnogi odlaze s hodočašća na hodočašće, sa seminara na seminar i kada se vrate u obitelj ili zajednicu ne prepoznaju u svojima lice Isusovo.
Danas puno ljudi govore o Isusu a vjernika sve manje. Nemaju uspjeha jer vjeru prenose samo riječima a vjera se prenosi vatrom Duha Svetoga.
Zato je poruka Emausa važna: Isus je onaj koji dolazi u naš život a naše je otvoriti vrata i zamoliti Ga da s nama ostane.
Emaus te poziva: vrati se, u dubinu svoga srca spusti se, kada podigneš teret razočaranja i umora, naći ćeš vatru Duha Svetoga. Emaus te poziva: vrati se, u toplini očiju svojih najbližih, odmori se.
Emaus te opominje: tek kada tvoje srce bude gorjelo slušajući riječi Njegove, tada možeš poći i ljudima uskrslog Isusa svjedočiti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 8. travnja 2024.
Donijeti blagovijest i razbiti tamu našega svijeta
Crkva danas slavi Blagdan Navještenja Gospodinova ili Blagovijest. Ovaj blagdan redovito se slavi 25.ožujka. Ako taj datum pada u Velikom tjednu prebacuje na prvi slobodan dan nakon Druge uskrsne nedjelje. Blagovijest, blaga i najradosnija vijest za Mariju i čovječanstvo. Arkanđeo Gabrijel dolazi iz Neba Blaženoj Djevici Mariji i pozdravlja je: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.“ (Lk 1,30-31)Palom ljudskom rodu koji je istjeran iz raja, obećan je Spasitelj. Ako je čovječanstvo istjerano iz raja nikad nije istjerano iz Božjeg srca. Zato će se obećani Mesija zvati i Emanuel- Bog s nama. (Usp. Iz 7,14)Sa dolaskom Spasiteljevim čovjeku je dana šansa da se ponovno vrati u Božju blizinu, koju su uživali Adam i Eva.
Druga blagovijest jednaka ovoj prvoj je Blagovijest uskrsnuća. Ponovno je glasnik anđeo Gospodnji koji govori ženama koje su došle pomazati Isusovo tijelo: »Zašto tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“(Lk 24,5) Nama je obećan vječni život. Grob nije kraj našeg postojanja. Čeka nas punina života u Bogu.
I još jedna blagovijest koja povezuje ove dvije je ona sa betlehemskih poljana kada anđeo Gospodnji navijesti pastirima: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. (Lk 2,10)
Ove tri Blagovijesti definiraju našu vjeru: kršćanstvo je objava radosti, objava Božje ljubavi i dubokog mira. Mi, koji se zovemo kršćani, jesmo li zaista svjedoci radosti? Zabrinuta, turobna i nesretna lica nisu zahvaćena blagom vijesti evanđelja. Većina ljudi živi život tihog očaja, a Bog nam dariva nadu. Ovaj naraštaj je zaboravio da je Bog s nama zato se odlučio za kulturu smrti i pesimizma, pogotovo na Zapadu. Ako je tama u srcu, nema vedrine na licu.
Kraljica mira poučava nas u svojim porukama tko nam krade radost:
Đavao želi nemir i nered, a vi, dječice, budite radost uskrsloga Isusa koji je umro i uskrsnuo za svakoga od vas. (25.4.2019.) “ Modernizam želi ući u vaše misli i ukrasti vam radost molitve i susreta s Isusom“. (25.9.2023. Zato je Gospa došla k nama: „Bog me je poslao da budem radost i nada u ovom vremenu,“(25.11.2020. Sve nas poziva:„ budite radost i mir.“(25.8.2021.) jer “Vi ste izabrani da nosite radost i mir, jer ste moji„(5.3 2021.)
Gospa želi da mi danas budemo Njeni anđeli koji će donijeti blagovijest i razbiti tamu našega svijeta.
