Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 11. do 16. listopada 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje don Filip Pavlović, koji trenutno obnaša službu upravitelja Župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja možete pročitati i(li) poslušati i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. listopada 2021.
Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!
Na današnji dan 16. listopada 1978. Karol Woytila je izabran za papu i uzeo je ime Ivan Pavao II.
Današnje evanđelje nas potiče da se ne bojimo priznati se Božjima. To me podsjeća na najpoznatiju rečenicu svetog Ivana Pavla II. “Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!” Veliki Papa je bio bolno svjestan da izgradnja svijeta bez Boga prije ili poslije završava protiv čovjeka.
Kao što je on sam rekao: Vjera u Krista ne vodi nas u netolerantnost. Upravo suprotno, ona nas obvezuje da se angažiramo u dijalogu. Ljubav prema Kristu ne odvraća nas od interesa prema drugim ljudima, ona nas poziva da ne isključujemo nikoga.”
Evanđelje nas danas potiče da upišemo školu Duha Svetoga, da nas Duh Sveti poučava, pa kako to učiniti?
Za odgovoriti na ovo pitanje poslužit ću se opet citatom svetog Ivana Pavla II. koji kaže mladima: “Razgovarajte s Kristom posve iskreno, uvjerljivo i odlučno. Ne bojte se razgovarati s njim, čak i kada vam On kaže istinu o vama. On se ne boji istine i nikakva istina o čovjeku nije za njega strašna jer u svaku istinu o čovjeku On može unijeti svoju istinu, svoje dobro. U svaku istinu o čovjeku On može unijeti svoju ljubav. Naočigled toj snazi sve je slabo.”
Gospodine ti znaš istinu o meni, u moju slabost unesi istinu svoje jakosti, u moju grješnost unesi istinu iskrenog kajanja i istinu svojega milosrđa.
Gospodine ti znaš istinu o meni, u moje padove donesi istinu svoje muke, ljubavi i istinu svoga uskrsa.
Tu svoju istinu Gospodine donesi u sva područja moga života, otvaram ti svega sebe, svoje misli, riječi, djela, duh, dušu i tijelo, darujem ti svoje srce, sve što govorim i sve što drugi govore o meni sve ti to predajem u šutnji da mi tvoja istina kaže tko sam ja. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. listopada 2021.
Probudi kršćanina u sebi!
Slavimo danas spomendan svete Terezije Avilske djevice i crkvene naučiteljice.
Najprije bih započeo s jednom zanimljivom pričom koju sam nedavno čuo o jednom događaju u moskovskoj bogosloviji da tako ovom razmišljanju malo dadem i ekumensku dimenziju. Naime, bilo je primanje novih kandidata u bogosloviju u Moskvi i među njima se pojavio mladić koji niti na jedno pitanje na prijamnom ispitu nije točno odgovorio. Profesor – monah koji je bio zadužen za primanje novih članova začudio se, pa je ovog mladića počeo pitati jednostavnije stvari, pitao ga je: “Znaš li Očenaš?”, na što je ovaj odgovorio da ne zna. Iskusni profesor je zatim rekao: “Znaš li išta?” Mladić je tada počeo citirati odlomak Ivanovog evanđelja: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.” Profesor se čudom čudio, odakle ovomu to sada, pa je mladić nastavio s objašnjenjem. Čekao sam autobus na stanici jer sam na trenutak zakasnio na onaj kojim sam trebao ići, dok sam čekao za cipele mi je zapeo komad papira, podigao sam ga i na njemu je pisalo ovo što sam vam upravo rekao. Istoga trena spoznao sam da je to što je napisano istina i zato sam došao ovdje. Priča zaključuje da je profesor smatrao njegov odgovor pozitivnim i bio je primljen.
Čitajući današnje evanđelje i Isusove opomene, čuvajte se licemjerja, čuvajte se pakla, ništa nije tajno što se neće otkriti, prepoznajemo vlastito licemjerje i nevjeru. Ova priča nam govori koliko zapravo čovjeku malo treba da otkrije istinu, o sebi, o Bogu i o svijetu, koliko mu malo treba da se promijeni ako to iskreno želi. Probudi danas kršćanina u sebi, doživi susret s Riječju i reci “spoznao sam da je to što je napisano istina” i promjeni se.
Na tu i takvu promjenu poticala je i Terezija iz Avile zahvaljujući njezinom duhovnom iskustvu brojne duše su postale bližima Bogu i čovjeku. I ona je govorila “smatram da je važno početi s velikom odlučnošću” (Moj život 11,13). O molitvi je znala reći: “bit unutarnje molitve nije u tome da se puno misli, nego da se puno ljubi.” (Moj život, 13,11) “Posvješćenje vlastitih pogrešaka nije opterećenje već nutarnje oslobađanje.” (Moj život 13,16). I na kraju u Zamku duše zaključuje: “Ne mislite li da se sav naš napor sastoji u tome da budemo raspoloživi za Boga, da Mu se posve prepustimo poput mekanog voska, kako bi nas on mogao oblikovati? Kako bi bilo lijepo kad biste u svojoj spremnosti potpuno zaboravili na sebe. Kako bi bilo dobro kad biste se potpuno stavili na raspolaganje Gospodinu! Podario Vam Bog tu milost i utisnuo u Vas svoju sliku.
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. listopada 2021.
Činimo li i mi poput farizeja svetost ‘nedostupnom’?
Zanimljiv mi je Isusov govor farizejima i pismoznancima koje ovih dana slušamo kao svagdanja čitanja: “Jao vama…” – nije to slatkasti Isus današnjeg profaniziranog kršćanstva koji svima sve prašta kajali se oni ili ne. I u Isusovo vrijeme, kao i danas, bilo je ljudi koji su se htjeli osloboditi osjećaja krivnje ali nisu htjeli obraćenje, nisu htjeli novi život…
Kakav je to privid duhovnosti i religioznosti koji Isus ovdje napada kod farizeja i književnika a krije se u mnogim praksama ljudi danas. Ovako to opisuje don Enzo Boninsegna u knjižici Ispovjednik se ispovijeda: “Neki ‘pokornici’ (ako ih se može nazvati pokornicima!), iako vrlo dobro znaju da je njihov način života teško grješan, nemaju nikakve namjere okrenuti stranicu i promijeniti život. Umjesto da priznaju svoje grijehe, opravdavaju ih vještinom raspravljanja koja se čini (a zapravo i je) nadahnuta od đavla? No, zašto onda dolaze na ispovijed?
Jasno primjećuju da su u grijehu i znaju također da pred sobom imaju dva puta ili promijeniti život (ali to je preteško, jer bi se morali boriti protiv samih sebe i protiv svojih grješnih navika) ili nastaviti sa svojim grješnim životom (ali to je prilično nepraktično jer rađa uznemirujućom grižnjom savjesti). Nastoje stoga pronaći treći put koji omogućuje da istovremeno ostanu u grijehu, ali bez nelagode koja nastaje iz grizodušja. S tisuću lažnih opravdanja sami sebe nastoje uvjeriti da je takav život dopušten i moguć za kršćanina, ali unatoč naporima koje ulažu da do toga zaključka dođu u njima ostaje pokoja sjenka sumnje, da otjeraju tu sumnju traže pouzdane pomagače… Tada počinje ‘lov za svećenikom “dobrim”, “razumnim”, “milosrdnim” i “širokih rukava”… Koliko kršćana danas bi moglo reći da ih je don Enzo pogodio u sridu…
Isus izgovarajući jao vama… razobličuje svaku prividnu religioznost, laž i pretvornost i traži ozbiljno životno preispitivanje i prevrat. I danas želi srušiti sve prijetvornosti i laži ono dvolično i farizejsko u nama. Dopustimo mu to…
Prihvatimo ne ono što svi čine, nego gledajmo ono što uistinu jesmo. Đavao grješnika ponekad drži u šaci šapućući mu – Ne zaslužuješ bolje… Ovi Isusovi Jao vama… koliko god teško zvučali, koliko god možda nismo navikli na tako direktne riječi, koliko god u nama djeluju kao da smo na vjetrometini, zapravo pružaju novu priliku. Isus ti kaže: Obrati se jer zaslužuješ bolje, zaslužuješ biti svet, a upravo po Kristovoj muci i križu svetost je dostupna svakomu tko ima hrabrost uzeti svoj križ i poći za Njim!
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. listopada 2021.
Naš cilj je Nebo!
Na današnji dan 13. listopada 1917. u poljima blizu portugalskog grada Fatime dogodilo se “Čudo Sunca”, prilikom posljednjeg ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi.
Isus u današnjem evanđelju nastavlja upozoravati farizeje i pismoznance s obzirom na njihovu prijetvornost. Jao vama… namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Volite prva mjesta i pozdrave na trgovima… Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete. I
Ovo je Isusovo upozorenje svima nama da ne bismo pomiješali zemaljske i nebeske ciljeve, znači dok se trudimo biti navjestitelji i sami moramo biti vršitelji Božje volje u svom životu.
Susreo sam ljetos jednog svećenika iz Francuske koji mi se pohvalio kad je čuo da sam iz Međugorja i naglasio: “Puno katolika u Francuskoj ide u Međugorje, ja još nisam bio, ali primjećujem na vjernicima koje susrećem u svom pastoralnom radu, a koji kažu da su bili u Međugorju, da ti ljudi redovitije od drugih idu na misu i pričest, ispovjedaju se redovito, aktivno sudjeluju u životu župne zajednice i nije im problem podnijeti neku žrtvu i teret za istu, mnogi u obiteljskom krugu mole krunicu i čine se upornijima i otpornijima na nedaće koje Crkva u Francuskoj trenutno proživljava…”
Bilo mi je drago čuti ovo kratko svjedočanstvo, veselim se gledajući plodove Međugorja u svijetu, sretan sam jer osjećam da je međugorska duhovnost, zdrava, praktična i usmjerena k Nebu. To se vidi i u poruci 25. rujna 2021., u kojoj Gospa kaže: “Ne brinite se dječice, za zemaljske stvari nego žudite za nebom. Nebo će vam biti cilj i radost će zavladati u vašem srcu.” Sveti Josemarija je jednom prilikom rekao: “S neba ću vam bolje pomagati.” Sveci žive svoj život na ovome svijetu kako bi voljeli Boga i druge ljude, oponašajući Isusa Krista koji je “prošao zemljom čineći dobro”. Kada dođu u nebo, Katekizam Katoličke Crkve kaže: ni se tada: “konstantno brinu za one koje su ostavili na zemlji (…) Njihov zagovor je njihova najuzvišenija služba u Božjem planu. Mi možemo i trebamo tražiti njihov zagovor za nas i za cijeli svijet.” Ako to vrijedi za svece onda za Gospu vrijedi u superlativu.
Što je nedostajalo farizejima u Isusovo vrijeme i onim današnjim farizejima, mislim da im je previše na pameti bilo ono zemaljsko a premalo je bilo “Neba” u njihovom razmišljanju i djelovanju. Molimo zagovor naše Nebeske Majke i zagovor svetih da ne izgubimo iz vida Nebo kao cilj dok se bavimo zemaljskim poslovima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. listopada 2021.
Mirišem li kršćanski?
U današnjem evanđelju Isus osuđuje ljude lijepog ponašanja ali gadnih navika. Sasvim su različite stvari naš osjećaj za ono izvanjski lijepo, što se očituje u našem učtivom obraćanju, pristojnom ponašanju, našem izboru odjeće i općenito pažnji koju pridajemo izgledu i dojmu koji ostavljamo na druge te ono što je unutar nas, ta nutarnja istina o nama. Ono što me posebno dotaknulo u današnjem evanđelju je činjenica da Isus govori da moramo dati ono iznutra kao milostinju da budemo čisti. To je kršćanska kozmetika. Kozmetika je pojam koji se odnosi na substance čiji je cilj poljepšati ili zaštititi izgled ili miris ljudskog tijela. Što poljepšava i štiti kršćanska kozmetika? Ona poljepšava i štiti dušu, čini da duša miriše kršćanski.
Kako ću dati ono iznutra kao milostinju? U tomu nam pomaže raniji redak u kojem Isus opominje farizeje da iako drže izvanjsku čistoću nutrina im je puna grabeža i pakosti. Milostinja kao čin davanja sebe drugome u ljubavi je lijek za virus grabeža i pakosti i taj lijek moramo uzimati često kako bismo ostali čisti, duhovno zdravi i kako bismo u društvu mirisali kršćanski.
Benedikt XVI., papa u miru rekao je u korizmenoj poruci 2008. je rekao: Kada radimo s ljubavlju iznosimo istinu o svome biću: stvoreni smo ne radi nas samih, već radi Boga i braće (usp. 2 Kor 5,15). Svaki put kada iz ljubavi prema Bogu dijelimo naša dobra s bližnjima u potrebi, izravnim iskustvom spoznajemo kako puninu života daje ljubav i kako nam se sve vraća kao blagoslov u obliku mira, nutarnjeg zadovoljstva i radosti. I ne samo to: sveti Petar među duhovne plodove milostinje ubraja oproštenje grijeha. “Ljubav – piše on – pokriva mnoštvo grijeha” (1 Pt 4,8).”
Tu nalazimo i objašnjenje za onaj redak današnjeg evanđelja “Dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.”
Sveti Josemaria Escriva kaže u 466 točci Puta: “Pišeš mi, ljudi se teško rastaju od novca. Velike riječi, pretjerana oduševljenja, obećanja, planovi. No, kad se treba žrtvovati, malo ih je koji podmeću leđa. Pa i kad nešto daju, treba im pritom prirediti svečanost: ples, tombolu, predstavu, prijem i još k tomu oglas i izvještaj u novinama. Žalosna je to slika, ali ima izuzetaka; budi i ti jedan od onih čija ljevica ne zna što daruje desnica” i daj što god možeš.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. listopada 2021.
Što me sprječava vidjeti Isusov znak i prihvatiti volju Božju za svoj život?
Danas se možeš upitati: “Što me sprječava vidjeti Isusov znak i prihvatiti volju Božju za svoj život?”
Svetac kojega danas slavimo, Dobri Papa, sveti Ivan XXIII. znao je na lijep i humurističan način ljudima koje je susretao približiti volju Božju. Nekoliko njegovih savjeta može nam pomoći da bolje odgovorimo na ovo naše pitanje s kojim smo započeli ovo razmatranje. On kaže: “Ne savjetuj se s vlastitim strahovima, nego s nadanjima i snovima… Nemojte razmišljati o svojim frustracijama nego razmišljajte o svom potencijalu kojeg još niste ostvarili… Nemojte se zabrinjavati onime što ste probali i u čemu niste uspjeli, nego onime što još možete postići.” Ovih nekoliko rečenica nam mogu pomoći shvatiti način razmišljanja Dobrog Pape, način kako se on odnosio prema iznenadnim križevima u svojoj svakodnevici, način na koji se borio s vlastitim slabostima i način na koji je otkrivao radosti i u teškoćama.
Danas Isus u evanđelju govori: “Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.” Možemo se pitati što je sprječilo neke Isusove suvremenike da ga prepoznaju kao Mesiju i Spasitelja? Često puta odgovor na to pitanje je pomoć kako bismo odgovorili i na pitanje vlastitih zapreka prema Isusu i njegovoj poruci. Za farizeje i pismoznance i njihovu tvrdoću razlog bismo mogli pronaći u tomu što su bili presigurni u sebe i u svoje znanje da nisu dopuštali ičemu i ikomu da u njihovo razmišljanje i u njihov život donese nešto novo. Ne možeš napuniti punu čašu. Oni su vidjeli u Zakonu kojeg su imali svojevrstan vrhunac Božjeg upliva u njihov život i živote drugih ljudi i mislili su da Bog nije kadar učiniti više i jednostavno im je promakla činjenica da bi Bog iz ljubavi prema čovjeku i sam postao čovjekom.
Sveti Josemaria Escirva je znao reći mladima koji su ga neprestano okruživali: Sanjajte i snovi će postati stvarnost! Dopustimo danas snovima da nam budu savjetnici i dajmo sebi vremena razmišljati o boljemu, pa možda vidimo onkraj gora vlastitih Golgota kako se pomalja zora uskrsnuća. To je trenutak u kojem učimo da je patnja, križ, trpljenje, strah i užas dio našeg života, ali nije jedini dio, nije u tome svrha, nego preko križa koji također znak našega Gospodina moramo primiti snagu da djelujemo uskrsno. Takvo djelovanje je imao i današnji svetac, molimo za zagovor Ivana XXIII. da i mi imamo snage prihvatiti volju Božju i poput Krista noseći vlastiti križ drugima nositi Božje milosrđe, nadu i ljubav. Možeš na kraju svega ovog reći: “Nemoguće je” – Isus je već pokazao da je moguće! Samo hrabro!
